Hrvatski Fokus

Koeficijent? Stalna poznata veličina koja se množi s promjenjivim veličinama

 
 
Učiteljski štrajk me dugo nije doticao. Bio sam na njega potpuno anemičan, bolje reći – mrtav 'ladan. Nu nakon što je potrajao pa ga medija razvukla ne znam ni kamo ni koliko, i mene je dotakla pa ću nekoliko rečenica o dojmovima.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2019/11/depositphotos_126877962-stock-photo-little-boy-as-businessman-or.jpg
Prvo što mi se nadaje: ovo je štrajk s brkovima osijedjelim na čelu učiteljskih sindikata (nastavničkih i sl.). Ima doduše i jedna učiteljica sindikalna čelnica pa se plašim, ako dostatno dugo ostane na čelu svog sindikata, da i njoj ista sudbina ne gine. Kod koga sam to vidio, mislim brkove u sindikalnog čelnika? A joj, znam, al' ne ću vam napisati. Nu, on je davnih dana vodio štrajk u „realnom sektoru“, naftnom i kontrolirao radnike u dogovoru s vlasnicima. O tim brkovima ima još, ali ovo je dostatno. Brkovi pak u dvadeset i prvom stoljeću više, manje, a ovdje ih je – više. Toliko o (mom) prvom dojmu i imageu sindikalnih čelnika.
 
Drugo, Plenković im povećava, poprilično, plaće, al' oni ne štrajkaju zbog novaca već zbog – koeficijenta. „Kvaka“ je dakle u „koeficijentu“. „Dajte nam koeficijenta!“, glavna je parola u kojoj se krije sva mističnost i političnost ovoga štrajka. Vlada objašnjava kako „koeficijenta“ mora riješiti sustavno, za sve javne i državne službe. Nisam inače siguran jesu li učitelji uspjeli većinu javnosti, dok im je bila u šakama, školama, naučiti što koeficijent doista jest i kako je sam za sebe ništa – obična konstanta, stalna poznata veličina koja se množi s promjenjivim veličinama. Tako, primjerice, kad nas vlast dođu fizičar Bero i matematičar Bauk prvi može koeficijent pomnožiti s umanjenom ili malom veličinom (osnovica plaće) što su njegovi već i činili (smanjivali plaće učiteljima) a Bauk iz štosa recimo s nulom. Zato je ovaj štrajk imanentno politički, a ima i nešto zajedničko s revolucijama, npr. Francuskom i Boljševičkom. Obje su izbile kad su se tadašnja društva izvlačila iz krize kao što je ovdje slučaj. Plaće učiteljima rastu, a štrajk traje. Usporedba je, istina, pretjerana, ali je barem zorna.
 
Treće, koeficijent je nebitan, važan je status učitelja u sustavu obrazovanja, a još je važniji u društvu. Davno, davno je on bio odličan, dvije glavne face u selu bili su svećenik i učitelj. Svećenikom status urušile su revolucije, uporno ga dere relativizam, a u mnogim selima nema više ni škola ni učitelja, pa tako ni „statusa“. Istina je, društvo bi moralo poraditi na boljem statusu učitelja, nastavnika, profesora, ako već nije kasno jer stubokom se obrazovanje mijenja pa za pet do deset godina vjerojatno više ne ćemo poznavati srednje škole (gimnazije i dr.) u ovakvom obliku. Nestat će mnogi predmeti, učitelji će raditi na daljinu, možda će škole (zgrade) služiti tko zna kojim svrhama… Ni  svjedodžbe vjerojatno ne će postojati – tek kakva potvrda o „kompetenciji(ma)“ za nešto, a o „statusu“, koeficijentima da i ne govorimo, jer sve bi moglo biti (osim, možda, osnovne škole) privatno. Pa štrajkaj brale.
 
Ministrica Divjak je inače učinila sjajnu stvar uvela je „pločice“ u školu, a one su postojale još početkom prošlog stoljeća. Onda pločica, kreda, komadić tkanine, danas „tablet“. Po pločicama su učitelji sa statusom učili đake pisati, računati, a danas se mnogi učenici bolje razumiju u baratanje s tabletom od učitelja. Pločica onda, „pločica“  danas.
 
Učitelji (nastavnici, profesori) ovaj štrajk su odavno trebali prekinuti, prihvatiti ponuđena povećanja plaća, a bitku i s prijetnjom štrajka, za koeficijent, i naročito, status nastaviti sustavno narednih mjeseci. Ali ne – oni provode referendum za njegov nastavak, barem prema današnjoj propagandi. (Vidjet ćemo ima li Plenković Apisa za trku (bika). Ovim dugotrajnim štrajkom samo su dodatno poljuljali ionako krhki status. Što će biti s maturantima, kad će se, osim završetka nastave stići još i pripremati za maturu, upise na fakultete? Bit će vjerojatno priličan broj roditelja, naročito iz tzv. realnog sektora kojima je godišnji odmor (vrijeme korištenja) već utvrđeno. Što će sada kad budu, zbog produžene nastave morali ostati kod kuće, a planirali su s obitelji, nekamo otići? Ili, kako će sada prosvjetni djelatnici odnositi prema neopravdanim izostancima učenika, koji će umjesto kojekakvih ispričnica moći jednostavno reći: Štrajk! Puno je još doprinosa „statusu“. Uostalom trebalo bi preciznije (strože) urediti djelovanje sindikata čiji su članovi vezani uz proračun.
 

Mato Dretvić Filakov

Povezani članci

Besramna izborna propaganda

HF

Vraćanje Marxu, Engelsu…

HF

Martina Dalić nametnuta Plenkoviću

HF

Uništava nas sprega kriminala i pravosuđa

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...