Tijekom 30-godišnjeg razdoblja projekt zelene revolucije uništio biološku raznolikost sorti riže u Indiji i drugdje
Krajem 2014. izdana je vrlo zanimljiva knjiga pod naslovom „The Vandana Shiva Reader“ koju je objavio University Press of Kentucky. Autorica knjige je dr. Vandana Shiva, ugledna i poznata indijska znanstvenica, fizičarka, filozofkinja, feministica, koja je napisala i objavila više od 20 knjiga i dobitnica je više od 20 međunarodnih priznanja za svoj rad i znanstveni doprinos. U knjizi dr. Shiva otkriva način na koji je 'zelena revolucija' prisilila indijske najsiromašnije poljodjelce da napuste svoju zemlju. A sada strahuje da Afriku očekuje još veća katastrofa budući je na ovom 'crnom' kontinentu već započela prava „poljoprivredna revolucija“ primjenom genetski modificiranih organizama.
'Zelena revolucija' započela je 1960-ih kada su „izumljene“ mnoge visokorodne sorte radi povećanja proizvodnje žitarica najvažnijih za tržište, posebice riže i pšenice u mnogoljudnim zemljama poput Indije i Kine. Povod 'zelene revolucije' bilo je smanjenje gladi u svijetu, a američki znanstvenik Norman Borlaug (1914.-2009.) je „otac“ zelene revolucije u poljoprivredi što mu je i donijelo Nobelovu nagradu za mir 1970. Zelena revolucija je značila transformaciju tj. preobrazbu poljoprivredne proizvodne prakse koju su za potrebe Juga 'razvili' stručnjaci/znanstvenici, pojedine vlade (!) i donorske agencije sa razvijenog, bogatog i moćnog Sjevera. U zelenu revoluciju prvenstveno su bile uključene najvažnije poljoprivredne kulture – pšenica, riža i kukuruz. A za tu potrebu 'izumljene' su visokorodne sorte i varijeteti. UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) u jednom od svojih dokumenata priznaje: „Zelena revolucija 1960-ih i 1970-ih ovisna je o primjeni umjetnih kemijskih gnojiva, pesticida i navodnjavanju koji stvaraju uvjete za najbolji uzgoj modernih visokorodnih sorti.“
S početkom zelene revolucije osnivaju se i prvi Međunarodni centri za istraživanja u poljoprivredi (IARCs), a među prvima su osnovani Međunarodni institut za istraživanje riže (IRRI) na Filipinima te Međunarodni centar za poboljšanje pšenice i kukuruza (CIMMYT) u Meksiku. Osnivači navedenih institucija su dvije zaklade – Zaklada Rockefeller i Zaklada Ford. Riža nije slučajno odabrana kao „prva kultura u Rockefellerovoj genetskoj revoluciji“ napisao je William Engdahl još 2003. u svojoj knjizi „Sjeme uništenja.“ Naime, prema poznatim znanstvenim podatcima riža je osnovna namirnica za više od 2,5 milijarde ljudi a uzgaja se više od 12 tisuća godina. U Aziji se uzgaja gotovo 90 % svjetske proizvodnje riže, a najviše u Indiji i Kini. No, riža je ujedno i glavna namirnica u prehrani stanovništva zapadne Afrike, na Karibima i u tropskim područjima Južne Amerike. Tradicionalni uzgajivači riže, naročito u Indiji, uzgojili su tradicionalnim metodama sorte koje su otporne na sušu, otporne na poplave, nametnike i bolesti te su uspijevale u svim mogućim uvjetima i to bez pomoći biotehnologije odn. genetskog inženjeringa. Upravo su ti tradicionalni uzgajivači riže stvorili zaista golemu raznolikost ove važne kulture – i to više od 140.000 sorti. Međutim, upravo je primarni cilj zelene revolucije bio proizvodnja riže u Aziji. U rujnu 1959. filipinska Vlada uz „sudjelovanje“ Zaklada Rockefeller i Ford izdala je odobrenje na prijedlog za osnivanje IRRI-a na Filipinima.
Tijekom 30-godišnjeg razdoblja ovaj projekt zelene revolucije sa svojim „visokorodnim“ sortama i varijetetima uništio je u velikoj mjeri biološku raznolikost sorti riže u Indiji ali i drugdje. Istovremeno, IRRI uz obilnu financijsku pomoć Zaklade Rockefeller u svoju banku gena pohranjuje sve poznate i važne sorte riže tvrdnjom da će ove sorte na taj način biti zaštićene. Nažalost, to je bila unaprijed pomno smišljena prijevara, jer je IRRI stavljen pod okrilje tzv. Savjetodavne skupine za međunarodno istraživanje poljoprivrede (CGIAR) osnovane 1971. koja je djelovala iz sjedišta Svjetske banke u Washingtonu uz bogato financiranje iz Zaklade Rockefeller. Više od ¾ američke rižine plazme poteklo je iz banke sjemena Međunarodnog instituta za istraživanje riže/IRRI. „Ta je riža zatim proslijeđena u azijske zemlje tako što je američka Vlada od tih zemalja zahtijevala uklanjanje „nepoštenih trgovinskih zapreka uvozu američke riže,“ napisao je Engdahl 2003. u knjizi „Sjeme uništenja.“ Danas dr. Vandana Shiva u svojoj najnovije objavljenoj knjizi postavlja vrlo važna pitanja: Zašto svako četvrto dijete u Indiji gladuje? Zašto je svaka treća žena u Indiji anemična i pothranjena? Zašto svako drugo dijete ima smanjenu tjelesnu težinu i zaostaje u rastu i razvoju? Zašto se kriza gladi i pothranjenosti produbljuje (tj. povećava) u Indiji usprkos njezinom 9-postotnom rastu?
Moram napomenuti kako se ova pitanja nažalost, mogu odnositi i na brojne druge države diljem svijeta, uključujući i Hrvatsku. Ljudi nažalost ne znaju istinu i nemaju točne informacije o zbivanjima diljem svijeta, uključujući i one u Europskoj uniji i 'ostatku' Europe. U svojoj knjizi „The Vandana Shiva Reader“ dr. Shiva je sakupila svoje najutjecajnije i najznačajnije tekstove u kojima kombinira pregnantne kritike korporativne monopolizacije poljoprivredne proizvodnje uz snažnu obranu bioraznolikosti i prehrambene demokracije. Knjiga sadrži i najnovije podatke i donosi cijeli niz istraživanja i aktivizma dr. Shive te jasno osuđuje moderne tehnologije sjemena, genetski modificirane organizme, međunarodnu poljoprivrednu ovisnost o fosilnim gorivima te dokumentirano objašnjava nastale goleme troškove uzrokovane onečišćenjem okoliša i izraženim ekološkim propadanjem. Njezino 'pionirsko' istraživanje jasno dokazuje destruktivne tj. razorne posljedice uzgoja monokultura kao i komercijalne poljoprivrede u cjelini.
Dr. Shiva stoga poziva sve ljude svijeta, ljude svih nacija kao i sve države da obnove svoju ljubav i svoju predanost brizi na tlo, tj. zemlju, sjeme i ljude. Ona se jasno zalaže za zdravo tlo i proizvodnju zdrave hrane ne samo za sadašnje, nego i za buduće generacije. Nadalje dr. Shiva piše o neistinitim, izmišljenim tvrdnjama da će 'industrijski' uzgoj monokultura u šumarstvu (!), poljoprivredi, ribarstvu i uzgoju životinja doprinijeti povećanju proizvodnje hrane i tako smanjiti glad i siromaštvo. No, dogodilo se i događa se (!) upravo suprotno: monokulture daju manje prinose i traže mnogo veća ulaganja, a to sve negativno i štetno djeluje na okoliš te osiromašuje ljude sve više i više. Godine 1987. „Dag Hammarjold Foundation“ organizirao je u Genevi konferenciju pod nazivom „Laws of Life“ („Prava na život“). Već tada na konferenciji je biotehnološka industrija iznijela svoj plan o patentiranju života – genetski modificirano sjeme, genetski modificirane kulture i drugih oblika života…. A kako bi ostvarili nesmetanu i slobodnu trgovinu 1994. osnovan je WTO, Svjetska trgovinska organizacija.
Tradicionalno čuvanje i skupljanje sjemena i njegova razmjena kao i tradicionalne tehnike oplemenjivanja tako sada postaju „kriminalno djelo“ a oni koji to čine postaju lopovi odnosno kradljivci intelektualnog vlasništva korporacija. A sjeme je prva veza u prehrambenom lancu i sjeme je temeljni simbol prehrambene sigurnosti. Riža nije bila glavna hrana u Indiji – u prehrani ljudi mnogo važniju ulogu imali su proso i amarant (kod nas poznat kao šćir ili štir) koji imaju vrlo visoku nutritivnu vrijednost, a do nedavno su se ubrajali u „zaboravljenu hranu.“ Proso i amarant su dvije kulture koje su mnogo hranjivije od riže i drugih proizvoda globalnog tržišta, a njihov uzgoj zahtijeva svega 200-300 mm kiše nasuprot 2500 mm kišnih oborina za uzgoj riže uz neophodnu obilnu primjenu (umjetnih) kemijskih tvari.
Upravo je sjeme poljoprivrednika, seljaka, kao tradicionalnih uzgajivača, sjeme budućnosti i zalog prehrambene neovisnosti. Sačuvano je i spašeno više od 3.000 sorti riže, uključujući i najpoznatiju sortu BASMATI kao i više od 30 različitih vrsta tzv. aromatične riže. Također je sačuvano i sjeme riže otporne na salinitet kao i na snažne ciklone. Da, sjeme starih sorti riže ali i drugih kultura koje su spašene i sačuvane, otporne su na sušu, poplave, ciklone/snažne vjetrove, bolesti itd. upravo zahvaljujući banki sjemena „Seeds of Hope“ („Sjeme nade“) koja je osnovana zahvaljujući poznatom indijskom pokretu 'Navdanya' (1987.). 'Navdanya' je pokret za „Demokraciju Zemlje“ koja se temelji na filozofiji „Vasudhaiv Kutumbakam“ ili „Zemlja kao jedna obitelj“ a time se štiti bioraznolikost Indije, osobito poljoprivredna raznolikost, a kroz brojne razne programe edukacije podiže se svijest o čuvanju okoliša i bioraznolikosti te o skladu života sa prirodom, a posebno se radi na povezivanju urbanih i ruralnih područja.
(Svršetak u sljedećm broju)
Odabrala i prevela: Rodjena Marija Kuhar, dr. med. vet.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više