HrvatskaHum by HF13/09/2015 Najmanji grad na svijetu Stoji grad. Tornji visoki! Bunari – preduboki. U njima Snima Život se rađa I uvijek snova Zaplovi lađa Vremeplova. Grad stoji. Nižu se ljeta i zime. HUM – gradu ime! Kroz mijena otkucaje Zemlja i nebo U vječnost ga prime. Živi se. Stari. U prošlost skriva Riječi i stvari. Krovovi stari Čim zima ode, Čekaju rode. I stoji grad. Odvajkad Izvori bistri Hrvatskoj Istri Usred grudi. Bedemi brane I liječe rane Starosti nadiruće, Žege i studi. K'o suho pruće Vihor mu mijena Prelama stabla uspomena. Drumovi pusti. Kadikad galeb Na visok greben se spusti. S bolom u duši Već djeca slute Kako im čežnje Vihor beznađa ruši A morska pjena Prekriva pute. Grad traje, stoji. Aleju hrvatskih glagoljaša Slavi sva Lijepa Naša I srcu godi Spomenik otporu i slobodi! Kroz Vrata Huma Ulaze putnici. Kao u snohvatici Glagoljska slova štiju Što snagu uma I čvrstu vjeru kriju. Spomenik vjeri i nadi Morski valovi miju. Snom opijena Sred surih stijena Selica ptica Gnijezdo ptičima gradi. O, grade Hume, Ako i nisi grad velik, znan, Grad ljudi sviju, Nad tobom povazdan Hrvata molitve bdiju! Malkica Dugeč, Stuttgart, 10. 8. 2015.