Godina 1945. – nastavak bezvlašća i pokolja Hrvata

U preko 1800 masovnih stratišta i grobišta diljem bivše Titine i Rankovićeve Jugoslavije nalaze se kosti oko 960.000 Hrvata

Svi veći zločini i genocid nad hrvatskim narodom kao katolicima izvršeni su po velikosrpskomu programu i pod okriljem Velike Britanije. Naime, to mračno razdoblje za hrvatski narod, je nazivano razdoblje komunističkog režima, ali iza komunizma krije je velikosrpska zločinačka ekspanzionistička politika. Naime, komunizam kao ideologija i režim idealno se uklopio u velikosrpski program. To potvrđuju činjenice.

Peko Dapčević, član sovjetske vojne misije i Koča Popović

Tako, po završetku Drugog svjetskog rata, od 1945., vlast ponovo prelazi u ruke velikosrpskih vlastodržaca, one ideologije koja je vladala Hrvatskom u Kraljevini Jugoslaviji. Naime, 1. ožujka 1945., srpski generali vrše reorganizaciju Jugoslavenske armije, pa umjesto dotadašnjih republičkih štabova JA i Glavnog štab JA, osnivaju četiri jugoslavenske armije s Generalštabom u Beogradu. Komandanti te četiri armije su velikosrpski ideolozi: Koča Popović, Peko Dapčević, Kosta Nađ i Petar Drapšin. Politički komesari armija su također iz velikosrpskih redova, tako da nema nikakve sumnje i razilaženja u vođenju politike iz jednog centra – Beograda. Ova kadrovska rješenja potvrđuju da je vlast u rukama velikosrpskih ideologa, a takvo kadroviranje je nastavljeno sve do 1990. kadroviranje je usmjeravalo politiku preko koje je sve bilo pod kontrolom Beograda, čitaj veliko Srba.

Kako još traje rat, ubija se sve što se smatra neprijateljsko i što je suprotno bratstvu i jedinstvu jugoslavenskih nadoda. Kako gospodin Joža Manolić kaže: nismo ubijali, mi smo čistili teren od neprijatelja naroda. Kako se teren čistio to dokazuje jedna depeša iz Generalštaba upućena svim komandantima, a glasila je: Prolaskom naših oslobodilačkih jedinica kroz hrvatska sela i gradove, ne smije biti zarobljenih.

Tragovi „čišćenja“ terena, danas otkrivamo u preko 1800 masovnih stratišta i grobišta diljem bivše Titine i Rankovićeve Jugoslavije, u kojima se nalaze kosti oko 960.000 Hrvata. Velikosrpski ideolog koji simbolizira Bleiburg i križne putove je brkati koljač Simo Dubajić. Ovo sve ne isključuje odgovornosti hrvatskih jugokomunista, na čelu s Vladimirom Bakarićem, koji su kao petokolonaši, vjerno služili tom zločinačkom režimu i zajednički vršili zločine koji su činjeni nad Hrvatima katolicima. Aleksandar Ranković potvrđuje aktivnosti srpsko-komunističkih čišćenja terena.

O tadašnjoj politici i rezultatima te politike čišćenja terena sam govori tadašnji ministar unutarnjih poslova velikosrpski ideolog Aleksandar Ranković. U siječnju 1951., Aleksandar Ranković u Saveznoj skupštini kaže: „Od 1945. do siječnja 1951.likvidirano je 586.000 neprijatelja naroda“, a unutar zadnjeg broja preko 500.000 žrtava činili su Hrvati. Vidimo da od ukupno ubijeni 85% su Hrvati. Dalje Ranković kaže – „kroz naše logore i zatvore prošlo je 3.777.776 osoba“. Ovaj broj pokazuje o masovnom progoni i zatvaranju pretežno hrvata katolika. (prenijela beogradska Politika). Jedan od istaknuti hrvatskih „antifašista“ Ivo Goldstein kaže: „Za zločine II. svjetskog rata postojao je razlog“. „Ratni zločini do kojih je došlo nakon Drugog svjetskog rata motivirani su zločinom iz 1941., i riječ je o osveti koja nije bila bezrazložna (Fokus, 5. svibanj 2006., str. 34.-35.). Međutim, taj „antifašist“ S. Goldstein  izgleda da je uvidio kako su otkriveni mnogi zločini koji su učinjeni poslije rata, pa na skupu „Lige antifašista Hrvatske“, u travnju 2015., iznenadio nazočne „antifašiste“, pa kaže da je Tito bio antifašist „samo četiri ratne godine“, odnosno da nije antifašist „po mjeri današnjih potreba“. Ta izjava izazvala je val negodovanja prisutnih „čuvara“ antifašista. Na takvu izjavu Goldsteina, akademik Dubravko Jelčić, odgovara da Tito nije bio antifašist ni tijekom rata. (Hrvatski tjednik, 30. travnja 2015., str. 32.-38.).

Neki kažu – bilo nam je bolje – sjećajući se Titine Jugoslavije

S obzirom na prisutne mnoge kontraverze potrebno je nešto reći i podsjetiti hrvatski narod na neke bitne karakteristike tog „lijepog“ Titinog vremena. Jedno je, što su ljudi mnogo toga zaboravili, ali još je važnije reći da Hrvati, od 1918. do današnjih dana nisu pisali svoju povijest pa ju tako nisu ni mogli učiti. Hrvatima su povijest, kao i školske udžbenike pisali vlastodršci.

Grga Zlatoper

Uvijek je nekome bilo dobro, pa i jako dobro, ali takvih je mali broj, a stručno se zovu privilegirani stalež.  Oni koji se ne mogu ubrojiti u taj privilegirani stalež, a nešto pamte iz tog Titinog „lijepog“ vremena, mogu se puno toga sjetiti. Mogli bi reći, počelo je 1945., približno kao što je danas u Sjevernoj Koreji. Zabranjeno plakanje ako si gladan, trebao si biti veseo i klicati velikom Vođi naših naroda i morali smo glasovati za velikog vođu i partiju. Bilo je zabranjeno govoriti o nekoj drugoj slobodi i odlasku u neprijateljsku Ameriku. Čak je bilo zabranjeno na radiju slušati Glas Amerike i Grgu Zlatopera. Bilo je zabranjeno učiti svjetske jezike buržoazije, ali zato je bio obvezano kroz obrazovni program učiti prijateljski Ruski i jasno, bratski srpski jezik i pismo.

Zbog popunjavanja diplomatskih predstavništava u svijetu, da bi znali što neprijatelj misli i radi, djeca visoki političkih dužnosnika odanih Titovim idejama bratstva i jedinstva naših naroda, za vrijeme školskih praznika, bili su slani u London i Pariz na prisilni rad učenja neprijateljskog jezika kako bi ih Aleksandar Ranković, kao povjerljive i odane Titinoj Jugoslaviji, kad odrastu, poslao u jugoslavenske ambasade diljem svijeta da pate u blizini neprijatelja i da tamo gladuju. Na te dane dobrote i ljepote danas nas podsjeća predsjednik Vlade RH Zoran Milanović i njegov ministar policije Ranko Ostojić koji hrvatskom narodu i danas žele uvesti strani međunarodni jezik u obliku ćirilice, a to hrvatski nacionalisti ne prihvaćaju.

Ivan Runje