• U emisiji Otvoreno na SDP-ovoj Radmanoviziji osramotio se knindža oliti balvanaš Branko Grčić, ministar u Vladi Zorana Milanovića iz 33-postotne kvote Srba. Taj takozvani gospodarski strateg SDP-a i potpredsjednik Kukuriku Vlade na odlasku nije znao izračunati koliko iznosi 2 posto od ukupnog godišnjeg PDV-a. Nije znao koliki prihod generira godišnji PDV i koliko u nominalnom broju iznosi 2 posto ukupnog PDV-a. U laži ga je uhvatio Tomislav Ćorić, ekonomski strateg HDZ-a i predsjednik Odbora za financije HDZ-a. Ćorić je Grčića pitao koliko se u ovom trenutku prikuplja od PDV-a, na što je Grčić odgovorio – nešto manje od 45 milijardi kuna, a Ćorić je dodao da je riječ o 43 milijarde. Grčić je rekao da je 2 posto od tog iznosa 7 milijardi kuna, a Ćorić da se radi o 3 milijarde.
– Ministre, to nije točno – rekao je Ćorić smijući se.
– Molim vas, izračunajte. Uzmite papir i olovku i izračunajte – dodao je.
I on je, Grčić, navodno pisao novi gospodarski program SDP-a. U emisiji je Ćorić ujedno iznio podatke da SDP nije ostvario predviđeni gospodarski rast prema Planu 21 od 5 posto u 2015. te da Hrvatska već četiri godine živi u dolini suza, ali i naglasio kako će HDZ-ov gospodarski program „omogućiti će da izađemo iz te doline suza i da se svi zajedno smijemo“.
Branko Grčić – ministar koji zna računati!
• Otac Zorana iKreše Milanovića, Stipe, poznat je po aroganciji. Otkako su mu sinovi postali face, bogati i slavni, još je agresivniji. Ovaj vitalni 78-godišnjak napada čistače ulica, ali i novinare koji pišu istinu o kriminalnim radnjama njegova mlađeg sina, uspješnog poduzetnika Kreše. Neki dan je došao u pizzeriju Da Vinci, u Ilici 191, u Zagrebu ipriprijetio poznatom novinaru Velimiru Bujancu: „Rekao sam Kreši da tebe i Malića treba dati prebiti na mrtvo“. Nije toliko problem što Zoranov i Krešin otac brani svoje sinove, problem je nastao kasnije što su se policajci bojali pisati prijavu protiv Zoranova oca. Što znači da klan Milanović radi što hoće, i zato ih treba pobijediti.
Stipe Milanović prijeti Velimiru Bujancu
• Na prošlim izborima za srbijansku skupštinu Aleksandar Vučić doveo je za govornicu u Boru na predizborni skup troje svojih suradnika Hrvata: Ivanu Antunović iz Zemuna, Martina Pejića iz Beograda i Stjepana Pavletića iz Pančeva. Ne, to nije istina. U Srbiji je to nemoguće. Tamo Hrvati ne postoje. Oni su zbijeni u mišju rupu. Sakrivaju se od susjeda. Mijenjaju imena i prezimena. Skidaju svoja prezimena s ulaznih vrata. Djeci daju srpska imena: Zoran, Igor, Saša, Dean, Nenad, Bojan…, a djevojčicama Nina, Mila, Lena, Ena, Tena, Deana… Prema popisu iz 2011. u Srbiji je tek 57.900 Hrvata, a stvarno ih još uvijek ima najmanje 200.000. Ostali se boje izjasniti. Za razliku od Srbije gdje su Hrvati bez prva glasa, u Hrvatskoj Srbi vladaju. Na svim poljima. Za razliku od četnika Vučića, koji nema Hrvate saradnike, u Partiji Zorana Milanovića, glavni saradnici su Srbi. Glavni ministri su Srbi. Glavni potpredsjednici Vlade su Srbi. Na skupovima Milanovićeve SDP-Komunističke partije uz njega govore samo Srbi, Milanka Opačić, Branko Grčić i Boris Obrada Lalovac. Osim političara, Srbi vladaju Hrvatskom u medijima, novinarstvu, civilnim udrugama… Na čelu Hrvatskoga novinarskog društva – koje nema ništa hrvatsko – podmetnut je Crnogorac Saša Leković. Na čelu engleske špijunske udruge zvane GONG, nalazi se Dragan Zelić, Srbin iz Gomirja kod Vrbovskoga. Na HRT-u i HR-u na Prisavlju sve je prepuno Srba, a Milorad Pupovac, Vučić i Aleksandar Vulin lažu da su Srbi u Hrvatskoj diskriminirani. I zato nas ne smije ni najmanje čuditi kada novinar Hrvatskoga radijaMilorad Šikanjić u jutarnjoj udarnoj goebbelsovskoj emisiji U mreži Prvoga izgovori onako sraman, ubitačan i protuhrvatski uvod u emisiju u kojoj je polovica gostiju neHrvata.
Progon Hrvata iz Srbije 1991. godine
• Bivši ekonomski analitičar propalog HSS-a, Damir Novotny, navija za SDP i kaže: „U ekonomskoj retorici najpopularnijih stranaka vidimo nedovoljno pojedinosti i ključnih razlika”, čime se zalaže za status quo.
• Hrvatski predsjednik vlade Zoran Milanović posjetio je 1. listopada 2015. London. Išao je po savjet uoči izbora što mu je činiti da i dalje ostane na vlasti kao engleski vazal. U izjavi nakon sastanka s engleskim premijerom Davidom Cameronom ostavio je dojam da se slaže s njegovim viđenjem EU-a kao preglomazne birokracije koja oduzima sve više ovlasti suverenim državama i kojoj treba reći – "dosta". „Nisam za to da Hrvatskom upravljaju činovnici iz Bruxellesa“, rekao je Milanović i najavio da je spreman saslušati Cameronove zahtjeve za promjenom temeljnog ugovora EU i podržati ih ako u tome vidi hrvatski interes. „Ja sam protiv toga da se EU širi u sve bližu i tješnju uniju. To je krivo. Dovoljno smo blizu, EU ima dovoljno ovlasti. Bruxelles se dnevno upliće, na zakonit način, u čitav niz aktivnosti države. Tu sad negdje treba podvući crtu i reći da je dosta. Možda čak i previše“, dodao je Milanović.
• Sumrak novinarstva u 7Dnevno, odnosno na portalu www.dnevno.hr, jednom od jugotrojaca-blizanaca-bliznaca u trokutu/trouglu/üçgenu Zagreb-Sarajevo-Beograd. Prof. Zdravko Tomac bio je njihov stalni suradnik, ali i smokvin list za uređivačku politiku, otkad su se čelnici ovoga tro-medija odlučili (ili bili primorani!) drukati za Zorana Milanovića i njegovu crvenu JUGO-Partiju, odlučio je prestati pisati za njih i poslao im Otvoreno pismo u kojem je na kulturan način obrazložio zašto više ne će za njih pisati. U svakoj civiliziranoj državi trebalo je to pismo objaviti. Ali, u Dnevnu su odlučili da ne će. Umjesto da objave Otvoreno pismo prof. Tomca, oni su ga brzo skinuli sa svojih mrežnih stranica i tako potvrdili da je u vrijeme vladavine SDP-a i HNS-a u Hrvatskoj na djelu – sumrak novinarstva.
• Poništena je i treća presuda za korupciju izrečena bivšem šefu hrvatske vlade Ivi Sanaderu. Sud je odredio kauciju od preračunato 1,6 milijuna eura, da nakon plaćanja može izaći iz zatvora u kojem je proveo više od tri godine. Ustavni sud već je prije ukinuo druge dvije presude i vratio ih na nov postupak. Presude su poništene i stvoreni su uvjeti da Sanader napusti zatvor, ali od toga ništa. Ne da Zoran Milanović. Toliko je utjecajan na sudove da svaki dan izmišljaju nove načine kako obezvrijediti ponuđenu imovinsku jamčevinu od strane Sanaderovih prijatelja Luke Bebića i Joška Rošina. Istu onu jamčevinu koja je prije nekoliko godina vrijedila.
• Ivo Visković, profesor na Katedri za međunarodne odnose Fakulteta političkih znanosti u Beogradu i bivši veleposlanik u Berlinu i Ljubljani i podobni Hrvat u Srbiji govorio je za sarajevske Dane i tom prilikom za Zorana Milanovića rekao da se je „malo zanio, zatvorivši granicu sa Srbijom. Očekujući da će Bruxelles po automatizmu stati u obranu one države koja je članica EU-a, ali je očito napravio grješku“.
• "Što god hrvatski premijer kaže, mi to ne smatramo mišljenjem hrvatskog naroda", rekao je mađarski predsjednik Vlade Viktor Orbân u intervjuu za Radio Kossuth, dajući do znanja kako Zoran Milanović i njegova stranka pripadaju Socijalističkoj internacionali, a stranke te organizacije podupiru imigracije i smatraju da je to dobro. Mađarski premijer smatra kako "životni instinkti" zemalja Višegradske skupine odlično rade u rješavanju izbjegličke krize. "Problem je s onim zemljama koje tom pitanju prilaze ideološki", tvrdi Orbán. Kao primjer naveo je kako francuska i talijanska politika, a i jedan dio njemačke i austrijske politike na migraciju gleda kao na apsolutno pozitivan fenomen koji ohrabruje. Stvarna priroda migracije je ilegalno krijumčarenje ljudi. Nekih 80 posto imigranata čine mladi muškarci koji „više sliče na neku vojsku“ negoli na tražitelje azila. Dok Europa ne učini potpuno jasnim da ne može svakoga primiti i da prije ulaska u kontinent svi moraju proći postupak, dok su još izvan Europe, „oni će dolaziti“ – naglasio je Orbán. Orbán je ponovio: „Prema stajalištu mađarske vlade demografske probleme ne treba rješavati imigracijom. Ako druge europske zemlje svoje demografske probleme pokušavaju riješiti mladim muškarcima koji se doimaju borcima, neka im je, no ne možemo prihvatiti da takav pristup silom nametnu i Mađarskoj“.
• „Činjenica je da Hrvatska ne može ili ne želi ispuniti obvezu registriranja migranata!, ističe János Lázár, ministar ureda mađarske vlade. Kod zaštite granice nemalu ulogu igraju i razne bolesti migranata. Među imigrantima redovito se nailazi na osobe oboljele od hepatitisa-B, hepatitisa-C, sifilisa, a čak i HIV-a.
• Austrijski Wirtschafblatt piše: „Zagreb je donio odluku o prisilnoj konverziji kredita u francima koja će koštati prije svega austrijske banke. Hrvatska vlada želi time skupljati bodove kod glasača“. I austrijski ministar financija Jans Jörg Schelling je ljut: „Ne može se sav teret prenijeti bankama“ te dodao kako je to „čisto nacionalističko postupanje“. No, Austrijanci ne sjede skrštenih ruku. Zajedničku izjavu donijeli su Erste Group, Hypo Group Alpe Adria AG, RBI, Sberbank Europe i Unicredit Bank Austria, a ECB i Europska komisija vjerojatno će im pružiti zaštitu, kažu u Austriji. Raiffeisen, Sberbank Europe i Privredna banka Zagreb već su najavile tužbu na Ustavnom sudu. Erste Bank i Zagrebačka banka, koja pripada Unicredit Bank Austriji, također su najavile da će poduzeti pravne korake. U Hrvatskoj je oko 60 tisuća vlasnika kuća uzelo kredite od oko 3,5 milijardi eura. Profitirali su od niskih kamata. Ali nakon rasta vrijednosti franka mnogi su zapali u financijske nevolje. Ministar financija Schelling Zagrebu je već predbacio „čisto nacionalističko postupanje“ i kritizirao da se na odgovornost pozivaju samo banke, ali ne i primatelji kredita. Nije slučajno da se to događa neposredno pred izbore. U Austriji opravdano ove poteze vlade Zorana Milanovića nazivaju populističkim, te kao suludo i skupo zatvaranje granice prema Srbiji.
• Zvonimir Boban je bivši vrhunski nogometaš Dinama, Barija, Milana i Celte. Osim nogometaškoga znanja, ostao je zapamćen i po domoljubnom ponašanju, posebice povijesnoga dana, 13. svibnja 1990., na nikad odigranoj utakmici između Dinama i Crvene Zvezde kada je zaštitio hrvatske navijače od razularenih jugomilicajaca. Nakon završetka nogometne karijere posvetio se studiju i postao profesor povijesti. Boban zadnje desetljeće kreće se između Zagreba i Milana. Dok je u Milanu cijenjen, u Zagrebu, kako on tvrdi i misli, nije. Hrvati vole kapetana slavne hrvatske nogometne vrste i opraštaju mu njegove povremene medijske izjave. Taj, „zagrebački nogometni ban Zvone Boban“, kako ga je prerano umrli Ivo Tomić nazivao, u vrijeme stvaranja hrvatske države mogao je sve. Pa i promijeniti jugokomunističko ime nogometnog kluba iz Maksimira, koje je nosio od 1945. kada je bezrazložno i naprasno zabranjeno ime 1. HŠK Građanskoga iz 1911. Šteta i za Bobana, i za sve nas, što je tada netko podmetnuo nezgrapno i nespretno dvostruko ime HAŠK Građanski. Dakle, Zvonimir Boban je s 22 godine bio najpopularniji hrvatski nogometaš. Njega se je slušalo. Njemu smo se svi divili. Nakon toga vrijeme je učinilo svoje. On je postao popularan diljem svijeta, postao je bogat. Imao je i ima vrlinu da se nikomu ne klanja. No, dok je on bio izvan Hrvatske, neki drugi su ljudi zauzeli športske fotelje. Neki drugi ljudi vladaju hrvatskim nogometom i on se s time ne može pomiriti. Razočaran je. Ne samo u nogomet, šport, nego i u politiku. Iznenađujuće je da odjednom izjavljuje kako je Zoran Milanović evoluirao i da će samo njemu dati svoj glas iako i sâm zna da to nije istina. To mu nije trebalo. Kao ni restoran na Kaptolu. Time je izgubio kredibilitet i kad napada Zdravka Mamića.
Davor Šuker i Zvonimir Boban
• U BiH tamošnji muslimanski političari vesele se dolasku izbjeglica ili migranata. „Ne može se dogodiiti u BiH usko grlo kod registriranja izbjeglica kao kod susjeda. Ako bi Europska unija zatvorila granice, očekuje se i do 100.000 izbjeglica prema susjedima EU-a. Oni nisu još na putu prema BiH, a najosjetljivije točke su Bijeljina i Trebinje. Može se zasigurno očekivati i da Europska unija u nekim narednim mjerama zatvori svoje granice, što bi bio problem za BiH“, kaže predsjedavajući Zajedničke komisije za obranu i sigurnost Parlamenta BiH Sifet Podžić. Zamjenik direktora Službe Izet Nizam izjavio je da je prije 15 dana donesena odluka kojom se zabranjuje davanje suglasnosti državljanima Sirije, Libije i Egipta da mogu na osnovu vaučera dobiti vizu, "a što ne znači da zabranjujemo ulazak ovim državljanima".
• Preobrazba Angele Merkel od 'željezne dame' u 'izbjegličku kancelarku', kako govore Nijemci, razljutila je istočne Europljane, jer 25 godina od ponovnog ujedinjenja oni više ne shvaćaju njemački svijet. To je navelo Bartosza Wielińskoga, dopisnika liberalnog poljskog lista Gazeta Wyborcza, da s osjetnim užitkom citira riječi CDU-ova zastupnika Klaus-Petera Willscha: „Među članovima stranke već odavno ne vlada ista euforija kao u uredu kancelarke. Wieliński zaključuje: „Izbjeglice su podijelile Njemačku.“ Ništa manje zadovoljno ne zvuči ni Jerzy Haszczyński, komentator konzervativnog lista Rzeczpospolita, koji je svom zapadnom susjedu poručio da se 'opametio nakon što je pretrpio štetu'. Jerzy Haszczyński, također objašnjava što je to točno u Poljskoj izazvalo zadovoljstvo: „Nedugo nakon što su žestoko kritizirali istočnoeuropske zemlje zbog njihova ponašanja u izbjegličkoj krizi i sami su se uvjerili da su njihova društva mnogo manje solidarna nego što se predstavljaju.“ „Ne želim se jednog dana probuditi u zemlji sa stotinom tisuća Arapa“, izjavio je slovački premijer Rober Fico. Malo kasnije eskalirao je prijepor oko europskih kvota za raspodjelu izbjeglica. I čelnik poljske oporbe Jaroslav Kaczyński, koji je inače poznat po svome negativnom stavu prema Nijemcima i koji bi se uskoro mogao vratiti na vlast u Varšavi, postavio je sljedeće pitanje: „Želimo li živjeti u državi u kojoj mi više ne ćemo biti gazde?“, te dodao da se „poljski suverenitet već raspada pod čizmom kancelarke Merkel“. O tomu kako stoji njemačka kancelarka kod svojih Nijemaca pokazuje anketa u Bildu od četvrtka 8. 10. 2015. oko 13 i 30 sati. Postavljeno je pitanje tko je u pravu: Angela Merkel i njezino „Wir schaffen das“ („Mi ćemo to učiniti“), ili Horst Seehofer i njegovo „Mehr geht nicht“ („Više ne ide“). Od 167.822 glasa, 144.795 ili 86 posto glasovalo je za Seehofera, a tek 24.027, ili 14 posto za Merkel.
Angela Merkel i Horst Seehofer
• Umjetnička instalacija pod nazivom "Crni paviljon: sjećanja na proboj i žrtve koncentracijskog logora Jasenovac", kojom je u proljeće 2013. na zagrebačkom Cvjetnom trgu obilježena obljetnica proboja zatočenika iz ustaškog logora postavljena je u srijedu u Sarajevu. Instalacija je postavljena uz plato Historijskog muzeja BiH i u neposrednoj blizini Zemaljskog muzeja koji od nedavnog ponovnog otvaranja privlači veliki broj posjetitelja.Nakon Sarajeva ova protuhrvatska lažna svita kreće u Beograd, gdje će biti izložena 22. listopada.
• Bivšem hrvatskom predsjedniku Stjepanu Mesiću na svečanoj sjednici Gradskog vijeća povodom obilježavanja 72. godišnjice od prvog oslobođenja Tuzle od fašizma u Drugom svjetskom ratu, 2. listopada uručeno je priznanje "Počasni građanin Tuzle". Prije tog „svečanog čina“ odata je počast i položeni vijenci na spomen obilježje na Trnovcu, Josipu Brozu Titi i narodnim herojima 1941.-1945., zatim antifašističkim borcima 1941.-1945., poginulim braniteljima BiH i Tuzle 1992.-1995. te zlatnim ljiljanima i civilnim žrtvama na Slanoj Banji. Pravi uvod.
• „Dakako, ni na kraj pameti mi nije ovdje braniti Velimira Viskovića (zbog njega sam, uzgred rečeno, i sâm istupio iz HDP-a one godine kad je Jergović jednim svojim paskvilom uprljao tridesetak pisaca čiji su prijevodi na njemački jezik bili predstavljeni na lajpciškom sajmu knjiga, među kojima je bio i jedan od petorice koji danas štiti Jergovića od nejasno-je-koga-ili-čega). Visković se, koliko vidim, sasvim dobro nosi s Jergovićem, i ako ćemo pravo – mislim da su njih dvojica zaslužili jedan drugoga“, napisao je hrvatski književnik Edo Popović. I sve rekao. I o Jergoviću, i o Viskoviću.
• Znate li tko je protiv Radio Marije? Pomislili ste ateisti, Joispovićevi agnostici, sljedbaši…? Ne! Protiv su Srbi. Domaći, „hrvatski“ Srbi. Prije svih glavni pobočnik etnobiznismena iz Ceranja Donjih Milorada Pupovca, Aleksandar Saša Milošević, zamjenik predsjednika Srpskog narodnog vijeća. Preko Saše, Milorad želi oteti radio koncesiju Radio Mariji i da i preko radija šire svoje velikosrpstvo.
Ukoliko želite ostaviti komentar, morate se prijaviti.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više