Hrvatski Fokus
Uvodnik

Propada li Hrvatska zbog rušenja Ive Sanadera?

Uslijed smo globalnog genocida. Respiratori i protuvirusni lijekovi ubijaju ljude

 

• Suradnik Hrvatskoga fokusa Teo Trostmann iz Dubrovnika podsjetio me je na članak Ivice Šole u Večernjem listu od 21. VII. 2013. “Vratite nam našeg dr. Ivu Sanadera, inače propadosmo!”(https://www.vecernji.hr/vratite-nam-naseg-dr-ivu-sanadera-inace-propadosmo-587130). Na ovu ideju da se na čelu hrvatske izvršne vlasti vrati tada već četiri godine progonjeni bivši predsjednik HDZ-a (2000.-2009.) i predsjednik Hrvatske vlade (2003.-2009.) Sanader Šola je došao posrednim putom. Zapazio je izjavu ondašnje šefice MMF-a Francuskinje Christine Lagarde da “od osam država istočne Europe, samo Hrvatska i Slovenija nisu izišle iz recesije”. Šola je toga vrućeg srpanjskoga dana otprije skoro osam godina zapisao: »Premda nisam ekonomist, tvrdim da je razlog tomu tzv. borba protiv korupcije, zbog koje su u tim zemljama stradala dva žrtvena janjca, Sanader i Janša. To temeljim na jednoj knjizi, smjesi ironije i gorkih istina, pod naslovom “Diskretna čarolija korupcije” autora Gasparda Koeniga, koji je gospođi Lagarde kao ministrici u Sarkozyjevoj vladi pisao govore, pa je najkompetentniji za tumačenje dijagnostike te dame izrečene o Hrvatskoj i Sloveniji. K tomu, Koenig je nakon toga dobio posao u Europskoj banci za obnovu i razvoj, pa valjda zna što piše kada pohvalno govori o fenomenu korupcije. Teza njegove knjige je neka vrsta okretanja pile naopako, protiv, kako ih naziva, katara “čistih ruku”: Ne postoji razvoj i rast bez korupcije, a borba protiv korupcije najčešće je oružje kojim se skrivaju tragični i teški limiti nesposobne politike u nošenju sa zahtjevima trenutka. Citirajući Mandevillea, Koenig tvrdi da je “čestito društvo stagnirajuće društvo, dočim korupcija generira neprestanu cirkulaciju dobara i statusa”.« Iz ovoga Šola zaključuje kako je moć bez korupcije prazna moć, puka forma, bez učinkovitosti, to je »skup sociopata koji ne žive u povijesti u kojoj su velika djela i velikani zapravo povijest korupcije« i naglašava: »Korupcija ne samo da nije iskorjenjiva, nego je rizično ići na to, nošeni opasnom ideologijom transparentnosti svojstvenom totalitarnim društvima koja ljude pretvara u meduze i guši svaku kreativnu pohlepu i inicijativu “dam da daš”, kako su to prakticirale stoljećima ugledne države i multinacionalke, od Siemensa pa nadalje«. Je li to tako? Ne mogu tvrditi, ali svi znamo da je nakon nikad razjašnjenoga Sanaderova rušenja, izvana, a ne iznutra, u Hrvatskoj i gospodarski i politički sve gore i gore. Sve lošije i lošije. Zato je izgleda jako korisno podsjetiti se na ovaj povijesni članak Ivice Šole u kojem je pri kraju jako dobro zaključio: »…antikorupcijska borba, zapravo (je) histerija, politička rabota i manipulacija u kojoj postoje “naši” i “vaši” lopovi. Sanader je jedini premijer koji nije bio u SK, jedini nije bio dio starih struktura koje su ga, kada se previše zaigrao i izašao iz gabarita koje su mu one namijenile, jednostavno odstrijelile te je, barem u slučaju Hypo banke, presuđen bez dokaza, raji na veselje: Evo vam glave uzroka svih vaših zala, narode! Kao što Nobilu ne mogu oprostiti Kordića, nevinog čovjeka, tako ni Sanaderu Glavaša, no, ipak, vodeći se gospođom Lagarde i njezinim ideologom Koenigom vapim: Vratite nam Sanadera, nema rasta, propadosmo zbog “antikorupcijske borbe”«! Ne treba biti jako domišljat i promućuran a da svi zajedno ne shvatimo kako su progonom Sanadera, i izvana, i iznutra, na svoje došli i jedni i drugi. Oni izvan Hrvatske što je u hrvatskoj državi zaustavljen gospodarski rast i razvoj, a oni iznutra – bivši jugokomunisti, jugoslaveni, orjunaši, velikosrbi… – koji su ovladali Hrvatskom na svim razinama.

Uslijed smo globalnog genocida. Respiratori i protuvirusni lijekovi ubijaju ljude. Na djelu je farmaceutska tehnokratska diktatura. Proživljavamo distopijske totalitarne noćne more. Kako sam u fazi “prisjećanja” podsjećam na izjavu Alemke Markotić od 5. svibnja 2020. kada je izjavila “Bez tri godine ne možemo biti sigurni da je neki lijek ili cjepivo sto posto učinkovit ili neškodljiv” (https://www.glasistre.hr/hrvatska/alemka-markotic-sigurno-cjepivo-do-primjene-su-potrebne-najmanje-tri-godine-sve-prije-toga-je-rizik-za-ljude-640905). To je Alemka rekla i pogodila. Najprije su nas najprije lagali kako će biti dovoljna dva cijepljenja da se spasimo od COVID-a 19, a sada svi ponavljaju kako ćemo se morati cijepiti do smrti. Drugim riječima, to znači da su nas lagali o nastanku ove gripe, kao i o njezinu liječenju tzv. cijepljenjem. I zato moramo vjerovati splitskoj epidemiologinji Nadi Jurinčić, koja je prije neki dan u kultnoj emisiji na Z1 TV ‘Bujica’ ustvrdila kako nam niti treba cijepljenje niti od cijepljenja ima ikakve koristi jer dosad nije izdvojen virus, a sve drugo su najobičnije laži zločinačkih organizacije, Svjetske zdravstvene organizacije i Ujedinjenih naroda, a sve u cilju zarade farmaceutske, odnosno političko-medicinske mafije.

  • »Hrvatska je postala moja druga otadžbina, a narod koji sam tamo upoznao ostat će uzor meni u godinama koje predstoje. Isto to vrijedi i za Sloveniju. Istu tu brigu moju i svih nas zaslužuju i svi u Sjevernoj Makedoniji, koji čuvaju velike svetinje već stoljećima«, izjavio je Prvoslav Perić zvani Porfirije u prvom obraćanju nakon ustoličenja za novoga poglavara Srpske pravoslavne crkve (https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/porfirije-hrvatska-je-moja-druga-otadzbina-narod-koji-sam-tamo-upoznao-ostaje-mi-uzor-15051960?fbclid=IwAR2UjyD6b9XG7mddukm1oA5phDRLMgQV_c0FgApD91kt8QcbBwyjY_30dxg). Ovo je velikosrpska izjava koja je na tragu širenja Srbije i na zapad (Hrvatska i Slovenija) i na jug (Makedonija), a ne poruka “ekumenizma” i “međureligijskoga dijaloga” kako nas pokušava preveslati novinar Jutarnjega lista Vlado Vurušić napisom »Poznato je da Porfirije s mnogim ovdašnjim biskupima, koji se također zalažu za ekumenizam i pripadaju liberalnoj struji u Katoličkoj crkvi, ima dobre osobne odnose«. Još je otvoreniji i jugonostalgičniji sociolog religije Ivan Markešić, potomak “ujaka” iz Rame i nećak franjevaca Luke daidže istoga prezimena, kada kaže i laže: »Porfirije je omogućio zatopljenje odnosa Hrvata i Srba, kao dva bratska naroda«.
  • Robert Bajruši (Rijeka, 18. I. 1967.) je novinar koji je pisao za razne medije, od Poleta, Studentskog lista i Starta, preko zlokobnoga Radija 101, crvene Slobodanke, Pukanićeva Nacionala u vlasništvu vođe švercera cigareta Stanka Subotića Cane, Bandićeva Zagreb Newsa, Vjesnika, pa sve do neojugo-orjunaškoga Jutarnjega lista. Kako je vrijeme prolazilo, tako se on prilagođavao novim vjetrovima. Bio je i ostao “jugoslaven”, neovisno o tomu što to danas znači. »Bajruši je jedan od najaktivnijih branitelja članova UDBA-e, koji je prednjačio u iznošenju teza kako Mustača i Perkovića treba osloboditi, te je napadao Hrvatsku vladu koja nije željela stati iza osuđenika na doživotni zatvor…, a u Hrvatskoj zagovara “bratstvo i jedinstvo”« (https://www.grude.com/clanak/?i=78276&robert-bajrusi-komunisticki-novinar-cije-lazi-i-klevete-prolaze) 11. I. 2019. Za njega je Željka Markić na istom portalu rekla: »Ne čudi što su Bajruši i JL (Jutarnji list) svoj uvrjedljiv i ni sa čim argumentiran naslov i tezu “ako kritiziraš komuniste, onda si ustaša” – pokušali opravdati izjavama – Orsata Miljenića i Čede Prodanovića. Jedan je bio zamjenik tužitelja u SFRJ, a za mandata drugoga je Milanovićeva vlada štitila dok je mogla Udbine nalogodavce političkih ubojstava«. Taj i takav Bajruši [njegovo prezime na Gjuhë shqipe (hrv. albanski jezik) piše se Bajrushi] u Jutarnjem listu 21. II. 2021. (https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/donosimo-insajderski-izvjestaj-o-zagrebackim-danima-novog-duhovnog-vode-spc-a-15052231) pisao je òde novoustoličenom srpskom patrijarhu Prvoslavu Periću, koji nosi umjetničko ime – Porfirije (lat. Porphyria – skupine od najmanje osam različitih bolesti koje se znatno razlikuju). Ovdje ne ćemo o tomu kako je Bahruši, oliti etimološki Bajrushi, pisao òde o Vučićevom “glavnom prekursoru hema”, nego o nečem mnogo važnijem – o Porfirijevim kružocima. Naime, svojim dolaskom u Zagreb Prvoslav Perić je svakodnevno organizirao terevenke, žurke i pijanke, koje Bajruši naziva “kružocima” – što ga asocira na sovjetski boljševizam – na kojima se okupljao jugo talog hrvatske suvremene političke i ine zbilje. Evo nekih imena koje su dolazile na jasle i na čašicu skadarlije, bardaklije i čačanke kod stanovnika u Preobraženskoj ulici. To su crveni isusovac Tvrtko Barun, suradnik Radija 101 Branimir Pofuk, novaljski pop Anton Šuljić, židovski rabin Luciano Moše Prelević, austrijska ljevičarska teologinja i aktivistica Anna Gruenfelder, protestantsko-prozelitistički teolog Peter Kuzmič jugoslavenski glumac Vili Matula, orjunaški sociolog Dražen Lalić, profesor Marinoga pojasa Tvrtko Jakovina, “istoričar” iz Siska Hrvoje Klasić, velikosrbin Dejan Jović, srpski etnobiznismen Milorad Pupovac, Srpkinja miss Rada Borić, sin jugo partizana Ivo Josipović akademik JAZU-a Vlatko Silobrčić, izvjesni Raffai… Bajruši točno zaključuje da većina pozivanih na “Porfirijeve kružoke” “pripada lijevo-liberalnom miljeu u Hrvatskoj”.
  • Kada je umrla glumica Mira Furlan došlo je do političke obnove neojugoslavenizma. Smrću Đorđa Balaševića nastupio je klimaks izdajništva. Odjednom smo postali svjedoci dosad nepoznatoga primitivizma. Mediji su pokazali svoje pravo jugonostalgičarsko lice. Ponašali su se kao da se ništa nije dogodilo zadnja tri desetljeća, kao da nije bilo srpskocrnogorske agresije na Hrvatsku, Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu, Kosovo, Vojvodinu, Sandžak, pa i Crnu Goru, kao da još uvijek postoji njima nikad neprežaljena Jugoslavija. Ako se jugonostalgičarilo nakon smrti glumice Furlan, donekle i možemo shvatiti, jer, ipak, ona je bila Hrvatica neovisno o tomu što je ostala, kako bi rekao Ivan Aralica, mentalni komunist, u njezinom slučaju – mentalna Jugoslavenka, ali za danonoćno ludovanje i odavanje počasti srbijanskom pjevaču Balaševiću nema nikakvoga opravdanja. To je znak, kako je dobro uočio i izrekao novinar i publicist Tihomir Dujmović, da smo mi Hrvati u većini nepismena i zapuštena nacija koja ništa ne zna i još manje pamti. I ne samo da ne zna i da ne pamti, nego i ne želi znati. Njima ništa ne znači činjenica da je Balašević, vrhunski plagijator country glazbe (“Boža, zvani Pub…”), žalio i nikad prežalio raspad Jugoslavije (čitaj: Velike Srbije) i koji je protiv Hrvata cijelo vrijeme svoje glazbene epohe pjevao, skladao i radio za velikosrpske interese. I zato svatko onaj tko je (za)palio svijeće za tzv. panonskog mornara, ustvari palio je svijeće za “četničkog mornara” i prepredenog velikoSrbina iz Novoga Sada, koji se od 1918., s prekidom od 1941. do 1944., nalazi pod okupacijom Srbije. Njima ništa ne znači činjenica da je slavio okupaciju Vukovara u studenome 1991., da se je rugao časnim sestrama nakon papa grada na Vuki i Dunavu…
  • Ludilo je uzelo maha. Neka radio postaja po imenu “Gold FM” dan i noć, neprekidno, 24 sata, od ponedjeljka na kanalu na daljinu zanimljivoga jugonostalgičarskog imena “(S)ex YU” sviraju isključivo pjesme velikosrpskog pjevača Đorđa Balaševića (https://www.journal.hr/lifestyle/kultura/glazba/radio-s-balasevicevim-pjesmama-kanal-gold-fm/). A tko stoji iza ove velikosrpske provokacije? JOURNAL MEDIA D.O.O., Remetski kamenjak 2e iz Zagreba, čije se uredništvo nalazi u Gundulićevoj 21. Osoba ovlaštena za zastupanje je direktorica Iva Radić Balaban, glavna urednica je Hana Bartolović, a izvršna urednica Dunja Rudman.
  • Dok država izumire, Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj grada Zagreba, na čijem je čelu Sanja Jerković, uputio je u javnu raspravu dokument kojim omogućuju gradnju nebodera visokog do 140 metara na 35 etaža uz Heinzelovu ulicu. Cijeli dokument pušten je u proceduru kako bi se realizacija tog projekta povjerila austrijskom fondu koji je vlasnik same čestice. Tko je tu lud? Onaj ne tko će na tom projektu zaraditi.
  • Jedna ljepša tema. Pogledajte francuski film Région de Zagreb, Croatie, 1929.-1930. (Regija Zagreba, Hrvatska, 1929.-1930.) snimljenih mladih Hrvata 1929. i 1930. godine. Film nosi naslov: “Hrvati časte zaštitnika. Snimljeno 1929. Djeca plešu i pjevaju. Snimljeno 17. svibnja 1930.” u izdanju Rushes de Fox Movietone. Arhiv reklama za film Images (www.film-images.fr). Za neupotrebljivu profesionalnu uporabu, kliknite isječke koji će biti dostupni na www.film-images.fr (vous vous créez votre compte utilisateur). Za profesionalnu uporabu, isječci se mogu vidjeti na mreži na www.film-images.fr.: Pour les historiens: http: //mirc.sc.edu/islandora/object/u…http: //mirc.sc.edu/islandora/object/u https://www.youtube.com/watch?v=YJJLoVuzkBo

Marijan Majstorović

Povezani članci

Svekoliko sramotno ponižavanje do boli!

HF

Sindikalci tražili 6,11, Plenković im dao 6,12 posto

HF

Himna svira – ruke vise

HF

Neprimjereno Josipovićevo izrugiranje sa Zakonom o ništetnosti

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...