Plenković je u Kninu poništio Domovinski rat

Službeno je ponizio Hrvatsku i Hrvate, a dodvorio se Srbiji i srpskoj manjini u Hrvatskoj

• Uoči proslave Oluje predsjednik HDZ-a i Hrvatske vlade Andrej Plenković danima je papagajski ponavljao srbofilnu i hrvatofobnu mantru da je njegov cilj, a time i njegove Vlade, "da mijenja odnose u hrvatskom društvu, da mijenja odnose i s našim susjedima na bolje". Što je naumio, to je u Kninu 5. kolovoza 2020. i ostvario. Službeno je ponizio Hrvatsku i Hrvate, a dodvorio se Srbiji i srpskoj manjini u Hrvatskoj. Sve u cilju povratka jugoslavenskog Ustava iz 1974. prema kojemu je Hrvatska »i republika srpskoga naroda«. A da je to tako, potvrdio je već sljedeći dan, 6. kolovoza 2020., Plenkovićev suvremeni Svetozar Pribićević u osobi lukavoga Milorada Pupovca, koji je pohodio selo Uzdolj kod Knina i ponovno i još jače optužio Hrvate da su krivi za smrt tamošnjih osam pripadnika pobunjene srpske manjine točno prije tri desetljeća, 17. kolovoza 1990.

U Uzdolju, selu 13 kilometara južno od Knina na putu prema Drnišu, u kojem se nalazi ostaci starohrvatske crkvice sv. Ivana (sv. Luke), Pupovac je opasno priprijetio svima nama: »Svatko tko misli da država može biti opravdanje za takve zločine i da se može graditi ostavljajući ovakvu vrstu tragova iza sebe, teško griješi. Još više griješe oni koji misle da se mir u zemlji može graditi na tome da se zanemaruju ovakva stradanja i da se ne pokazuje empatija za patnje koje su ljudi prošli«. Osim ove bahate i ohole prijetnje svima nama – jer mu je Plenković to omogućio – posebno je zanimljivo što je u nastavku svoje vlaške tirade još izrekao, a rekao je: »Okupljat ćemo se u najboljoj vjeri (svake godine) da ćemo poštujući stradanje, kroz koje su prošli naši sugrađani Hrvati i naši sunarodnjaci Srbi, stvoriti društvo mira, stvoriti društvo u kojem ćemo zatvoriti ratnu knjigu, a ne je svake godine obnavljati i ponavljati, nego stvoriti društvo u kojem će ljudi moći živjeti na miru u kojem će se moći okrenuti budućnosti«. Posebno obratite pozornost na dio ove prve Pupovčeve rečenice u kojoj se nalaze ove riječi: »…kroz koje su prošli naši sugrađani Hrvati i naši sunarodnjaci Srbi…« u kojoj on već danas, dan poslije jučerašnje sramne i izdajničke Plenkovićeve proslave Oluje u Kninu, izjednačava Hrvate sa svojim manjinskim Srbima. Hrvate titulira s »naši sugrađani Hrvati«, nazivajući ih bezličnim globalizacijsko-liberalnim rječnikom »građanima«, dok je svoje manjinske Srbe pretvorio u narod u Hrvatskoj, nazvavši ih »naši sunarodnjaci Srbi«. Od proslave Oluje 5. kolovoza, do srbovanja u Uzdolju 6. kolovoza, prošao je samo jedan dan, a koliko će proći dana do povratka Srba u Hrvatski Ustav očito ne ćemo dugo čekati. Ako se budemo i dalje ponašali kao ovce pred klanje. I zato mogu s punom odgovornošću ustvrditi kako je Plenković u Kninu 5. kolovoza 2020. poništio Domovinski rat i agresiju Srbije, Crne Gore i JNA na Hrvatsku i BiH.

• Nakon što je u Hrvatskom saboru završila Dragana Jeckov iz zloglasnoga četničkog legla Markušice, lukavi Milorad Pupovac na Markov trg poslao je još jednu Srpkinju – Anju Šimpragu. Za razliku od Dragane koja živjela u "srpskoj krajini" od 1991. do 1998., Anja je bježala iz rodne Hrvatske 1995. i taj svoj bijeg prije neki dan pokušala dobrano naplatiti. U duhu svoga plačljivoga tutora Milorada pokušala je Šimpraga osjećajima poništiti sve srpske zločine počinjene nad Hrvatima od kobne 1918. godine i, po ne zna se koji puta, optužiti Hrvate zato što su se branili i obranili od otvorene agresije njezinih Srba 1991. godine. Poveo je Milorad Anju u Uzdolj i tamo je ona izrekla pregršt velikosrpskih dobro nam znanih teza i laži. Između ostaloga Šimpraga je u Uzdolju rekla: »Nužno je da se prema Srbima zaustavi širenje mržnje i nasilja te počne graditi društvo tolerancije i poštivanja različitosti. Nužno je da se prestane prešućivali i ismijavati tuđe stradanje, te da se takvo držanje zamijeni poštovanjem stradanja jednih i drugih«. Nema nijedne riječi isprike niti kod nje, a niti kod njezina mentora. Umjesto isprike povratnica Anja je slagala da je za Oluje »ugašeno gotovo dvije tisuće ljudskih života«, što je na tragu svojevremenih onih haaških i onodobnih HHO-vskih lažnih srpskih žrtava Žarka Puhovskoga.

• Zbog obnove bratstva i jedinstva Andreja Plenkovića i Milorada Pupovca u Kninu za proslave Oluje na središnji trg nije mogao ući predsjednik Udruge veterana specijalne policije BATT-Split Mladen Todorić, hrvatski branitelj koji je 1995. oslobodio Knin. "Braniteljima priječe prolaz na trg u Kninu da odamo počast svojim palim suborcima i da proslavimo našu pobjedu", zavapio je Todorić. I to je ta nova Plenkovićeva pravednost. Još je jadnije obrazloženje organizatora kako oni koji su prije četvrt stoljeća oslobodili Knin ne mogu sudjelovati na službenoj svečanosti zato što nemaju odgovarajuće akreditacije. Ovoga se i najveći humoristi ne bi mogli sjetiti. I zato su u Kninu, umjesto onih koji su oslobodili Knin i Hrvatsku 1995., bili na središnjem trgu oni koji su od 1991. do 1995. izbjegli braniti domovinu. Ima tu još nešto važno i indikativno, a to je činjenica da su glavni na svečanosti u velikoj većini bili sinovi i kćeri bivših jugokomunista čiji roditelji tada, a ne znamo je li i sada, nikada nisu željeli nezavisnu u samostalnu Hrvatsku. Glavna dvojica potomaka jugokomunista u Kninu su Andrej Plenković i Zoran Milanović. Zbog toga je bilo teško slušati i gledati pojedine zapovjednike Hrvatske vojske tijekom Domovinskoga rata, poput Tome Medveda, da su tako nisko pali u služenju onima koji su do 1995. bili na drugoj ideološkoj strani. O postupcima generala Ante Gotovine ne ću trošiti riječi jer on, poput generala Medveda, nije dio političke elite. 

Za razliku od generala Medveda iz Šiljkovače kod Cetingrada na Kordunu, koji je za Judine škude izdao sebe, izdao svoje ideale i izdao svoje suborce, predsjednik Domovinskog pokreta i potpredsjednik Hrvatskog sabora Miroslav Škoro nije htio s izdajnicima biti na njihovoj svečanosti, jer nije pristao na izjednačavanje hrvatske žrtve i srpskoga agresora i lažnu pomirbu na štetu Hrvata. Niti vukovarski gradonačelnik Ivan Penava nije dobio famoznu "akreditaciju" za sudjelovanje na bratstvo-jedinstvujućoj svečanosti u Plenkovićevoj režiji. »Svi pričaju o zajedništvu, a onda ovakve prigode koriste za podjele u narodu, i to na način da političke elite budu s jedne strane, a narod s druge. Mislim da to nije ni sadržaj ni smisao obljetnice, pogotovo proslava poput Oluje, kada to zajedništvo treba biti u središtu pozornosti svih nas. "Zajedništvo" se gradi između HDZ-a i SDSS-a, dok narod ostaje po strani, koji je sve skupa iznio na svojim leđima kada je bilo najteže«, poručio je Penava. Za njega je sada sasvim jasno o kakvoj se tu politici radi kada niti gradonačelnik junačkoga grada Vukovara nije mogao sudjelovati na svečanosti na središnjem kninskom trgu. "Da sam dobio pozivnicu ostao bih s one strane konopa gdje su stajali branitelji i narod", zaključio je Penava.

• Posljednjih godina u modi su riječi suverenizam i suverenisti. Pod ta se dva pojma u Hrvatskoj ponajprije misli na stvarnu samostalnost prema vani (suverenizam) i potrebu za postojanjem vladara kojima je važnije dobro vlastitoga naroda od nekih izvanjskih država ili integracija (suverenisti). Ova dva pojma u Hrvatskoj nisu zaživjela u praksi. Naši "suverenisti" na vlasti, umjesto da se ponašaju suverenistički, sve ono što čine u praksi upravo je suprotno od toga. Nadalje, aktualna hrvatska politička vlast sve što radi miljama je udaljeno od pojma "suverenizam", jer se na unutarnjem planu dodvorava srpskoj, talijanskoj i romskoj manjini na štetu većinskoga hrvatskog naroda, a na vanjskom planu radi sve ono što joj je naređeno od svjetskih središta moći (EU, MMF, SB, NATO, UN…). Kada tomu dodamo poslušničku i puzajuću politiku prema najjačim političkim i gospodarskim silama (SAD, Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Kina, Italija…) proces iseljavanja i osiromašenja hrvatskih građana očekivan je i jedino moguć.

U "obranu" naše pokvarene i nesposobne vladajuće političke elite dolaze objašnjenja bez pokrića poput onih da smo prostorno malena i po broju stanovnika marginalna država iz čega proističe da je ova politika umijeće mogućega. S takvim objašnjenjem nikada ne smijemo biti suglasni. U svijetu je puno suprotnih primjera koji demantiraju ovakvo defetističko "pojašnjenje". Ne trebamo ići daleko da demantiramo te naše neznalice i defetiste. Dovoljno je pogledati preko Drave i vidjeti kako neznatno prostornija Mađarska s jedanput većim brojem stanovnika upravo zadnjih godina živi svoje najbolje suverenističke snove od po njih kobne trianonske 1922. godine. Mađarska ima na vlasti ljude koji čuvaju svoje građane od neoliberalnih opasnosti raznih vrsta. Široj javnosti poznata je mađarska ustrajnost na zaštiti mađarske obitelji i kršćanskih vrjednota od najezde s liberalnoga Zapada. Ali Mađari se suverenistički bore i protiv gospodarske protekcije s Istoka. Mađarski šef diplomacije Péter Szijjártóisposlovao je s Rusijom takav ugovor s njezinom državnom kompanijom Gazpromom tako da nakon pet godina može odustati od dogovora ako je na štetu Mađarske. Slično se suverenistički ponaša i Bjelorusija, čijega predsjednika Aleksandra Lukašenka ne voli ni u Moskvi, a ni na Zapadu. Ovih je dana bjeloruski Ukrajinac Lukašenko obznanio kako su njegovu državu htjeli prevariti bjelosvjetski hohštapleri, isti oni koji u SAD-u već gotovo četiri godine bezuspješno ruše Donalda Trumpa. Lukašenko je odmah shvatio kako je pojava virusa korona najobičnija namještaljka liberalnih protuživotnih svjetskih središta moći i nije zatvorio svoj narod u kuće. Bjelorusija je živjela normalno dok je ostatak svijeta slušao pokvarene gospodare tame. Ali, ti liberalni krugovi ne miruju. Najprije su iz MMF-a Lukašenku ponudili 95 milijuna dolara da zaključa Bjeloruse, a kako ih nije poslušao, mito se povećao na 940 milijuna dolara. I to je bjeloruski predsjednik kategorički odbio. To je suverenizam u praksi, a ne laži koje nam svakodnevno prodaje Andrej Plenković u strahu da se ne zamjeri Angeli Merkel, Georgeu Sorosu, Billu Gatesu i njima sličnima. I zato svaka čast Lukašenku što je podastro javnosti ovakve pokvarene i izdašne ponude. A da je primio taj novac, ubrzo bi cijeli svijet to saznao i počelo bi njegovo rušenje.

• Na bošnjačkom portalu Klix.ba komentator gooUser1564942866 napisao je: »Libanon, ili Švicarska Bliskog istoka, bio je jako bogata zemlja, imali su svoj Dayton, tj. ustav, Predsjednik države sunit, premijer kršćanin, predsjednik parlamenta šiit, zemlja je uz pomoć Francuske i Zapada funkcionirala sve do ulaska Palestinaca, te kad su Iranci nahuškali šijite, rat su počeli šijiti protiv sunita, a onda svatko protiv svakog, kršćani su bili bogati trgovci, bankari, industrijalci, pa su napustili zemlju«. (https://www.klix.ba/profil/goouser1564942866). Ustvari, ovo je preporuka onima koji i dalje zveckaju oružjem u BiH da je ova zemlja Kulina bana, Huseina Gradaščevića, Alekse Šantića i Branka Mikulića jako slična Libanonu prije katastrofalnog i dugogodišnjeg rata. Sami složite ratnu križaljku u kojoj su dvije kršćanske strane (u Libanonu dvije muslimanske) i jedna muslimanska (u BiH dvije kršćanske). Puno je sličnosti.

• Titin narodni heroj, krznar Marko Belinić (Jakovlje, 13. VIII. 1911. – Zagreb, 19. XII. 2004.), dobio je čin – pričuvnog general bojnika, iako nije imao nikakve veze s Domovinskim ratom, a još manje sa stvaranjem slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države, piše portal HRSvijet (http://www.hrsvijet.net/index.php/vijesti/43-glas-hrsvijeta/58146-osumnjiceni-za-zlocine-u-jazovki-ima-cin-hrvatskog-generala). Uz to, Belinić, egzekutor HNK Građanskoga 1945.,  odlikovan je Redom hrvatskog pletera! I kao pričuvni general Hrvatske vojske to znači da je i dalje član Hrvatskog generalskog zbora. Ako se prisjetimo da je godinu dana prije dobivanja čina generala Hrvatske vojske protiv Belinića podignuta kaznena prijava u DORH-u za zločine u jami Jazovka, onda je rašomon potpun, posebice iz razloga što je ovih dana iz Jazovke nakon 75 godina iskopano 814 žrtava Belinićevih nevinih žrtava. HRSvijet je još objavio i svojedobno Belinićevo priznanje kao tadašnjeg partizanskog ratnog zapovjednika od 8. siječnja 1943. u izvještaju br. 4/43) koje glasi: »Kad su naše jedinice ušle u Krašić, po Krašiću je tekla ustaška krv. Osam kilometara uz cestu od Krašića do Brlenića ležao je ustaški leš do leša. Vidjele su se razmrskane glave ustaških razbojnika. Ravnica oko Krašića bila je prekrivena sa leševima ustaša, a na snijegu vidjeli su se dugački tragovi krvi. Tko nije vidio ovu sliku oko Krašića, teško može zamisliti kako je to izgledalo nakon završene borbe. Svuda je bilo ustaških leševa. Pred zgradama, po dvorištima, na ulici i po polju«. Uz Belinića za pokolj Hrvata u Jazovki i prije dvije godine u Krašiću osumnjičeni su još njegovi drugovi Milka Kufrin, Lutvo Ahmetović i Rade Bulat. Zanimljivo je da je Belinića odlikovao 2003. i Stjepan Mesić, ali to i nije čudno. Samo nastavak jugo-opcije u hrvatskoj politici.

• A nastavak jugo-opcije u hrvatskoj politici je i izbor odlikovanih generala Hrvatske vojske od strane hrvatskoga predsjednika Zorana Milanovića. Među devetoricom odlikovanih, njih čak osmero u HV je došlo ili prešlo iz JNA, a to su: Rahim Ademi, Luka Džanko, Damir Krstičević, Nojko Marinović, Đuro Dečak i Vinko Vrbanac. Iz pješaštva u Čačku u Hrvatsku vojsku stigao je predsjednikov intimus Ante Kotromanović, dok je general Marijan Mareković do konca Jugoslavije bio u miliciji. Jedino je Miljenko Crnjac "čist" i neokaljan, "ni riječju, a ni djelom". Ne znači ovo da je Milanović pogriješio. Naprotiv! Ovo samo znači kako krv nije voda.

• Za novu vladajuću ekipu splitskoga Hajduka (Torcida + Naš Hajduk) smatra se da pripada neojugoslavenskim, orjunaškim i ljevičarskim skupinama. Da je to tako potvrđuje i slučaj Miše Krstičevića, sina nekadašnjega Hajdukova nogometaša koji je sinu nadjenuo svoje ime! Sin Krstičević je liječnik i gradonačelnik Ploča. Ljevičar je iz grada koji je jedno vrijeme postojanja druge titoističke Jugoslavije nosio, po uzoru na Sovjete, ime Kardeljevo. Kako bi istaknuo svoje političko opredjeljenje na ruci ima istetoviranog Ernesta Che Guevaru i s time se hvali. Kako je Che Guevara bio ljevičarski odnosno maostički terorist koji je palio knjige, zabranjivao glazbu, mrzio crnce i ubijao homoseksualce, čudno da se među njegovim mentorima nije nitko pojavio tko bi mu ukazao na to. Ili su i oni istoga mišljenja samo se boje igala.

• Kako je bilo i za očekivati, jer su muslimanima u BiH bliži Carigrad ili Teheran od europskih metropola, tamošnji muslimani-Bošnjaci s velikim su oduševljenjem primili vijest da je kršćanska katedrala Sveta Sofija pretvorena u džamiju. Ne ulazeći dublje u tu njihovu stockholsmo-sindromsku opčinjenost nekadašnjim Osmanlijama, a današnjim Turcima, pogledajmo samo jedan detalj koji koristi novinarka militantnoga bošnjačkog portala Stav kako bi uvjerila čitatelje da su ovim potezom vladajući Turci ustvari u pravu. Za primjer je mirotvorstva službene Turske novinarka je uzela mač tijekom obreda u rukama Alija Erbaşa, čelnika turske Uprave za vjerske poslove. Kako je neprimjereno imati mač u rukama tijekom muslimanskog vjerskog obreda mise, novinarka Amina Šećerović Kaşli piše da bi to bilo tako da je mač bio u Erbaşovoj desnoj ruci, a kako je bio u lijevoj »Turska je time poslala lijepu poruku jer u osmansko vrijeme mač u lijevoj ruci značio je mir i prijateljstvo, a Erbaş je mač držao upravo u lijevoj ruci« (https://stav.ba/uvodnik-stava-mac-u-lijevoj-ruci-tradicionalno-znaci-mir-i-prijateljstvo/). I tako je i mač odjednom postao miroljubivi rekvizit u otetoj kršćanskoj crkvi. Osim "miroljubiva" mača u lijevoj ruci Bošnjaci su ponosni i zbog toga što je jedan od imama Aja Sofije "Bošnjak". Radi se o kurra-hafizu Ferruhu Muştueru (Kütahya, 1971.), sinu muslimanke iz Sarajeva i muslimana iz Sandžaka.
 

Marijan Majstorović