Sljednici Tite i KPJ trebaju posjetiti Hudu Jamu i pogledati 11 zidova živo zakopanih Hrvata

Velikosrpska politika nije puno opasnija od domaće postjugokomunističke politike

U svezi razlike ljevice i desnice u državama srednje Europe, dr. Ante Nazor navodi izvore i ocjene neutralnih osoba iz Europe, pa kaže: Zanimljivo je zapažanje Anne Applebaum (The Fall and Rise of the Communists), da „u srednjoj Europi najveća opasnost za demokraciju i stabilnost ne dolazi niti je ikad dolazila od nove ili stare nacionalističke desnice (…) već od stare ljevice, od ostataka komunističkih partija koje su ostale bolje organizirane i financirane nego što ijedna nova desna stranka može biti“. (7Dnevno, 4. IX. 2015., str. 23.).

Josip Broz i Aleksandar Ranković

Tragično ali istinito, Hrvatska je, uz Sloveniju, jedina država u demokratskoj Europi u kojoj su još uvijek na vlasti recidivi komunističkog režima. Otuda izviru svi društveni i gospodarski problemi u Hrvatskoj. Međutim, ni slovenska ljevica nije antidržavna kao što je u Hrvatskoj, jer samo u Hrvatskoj, ljevica i desnica nemaju isti odnos prema nacionalnim vrijednostima i zaštiti hrvatskih nacionalnih interesa.

Ljevica je u Hrvatskoj ideološka sljednica velikosrpsko-komunističkog režima u kojem su nacionalne vrijednosti bile zapostavljene pa čak i zabranjivane. Između ostaloga, treba se podsjetiti na razdoblje velikosrpsko-komunističke vladavine kada je Hrvatska ostala bez velikog dijela svog povijesnog teritorija, posebno na istoku Hrvatske gdje su trajno izgubljeni veliki dijelovi teritorija Hrvatske, kao i Boka Kotorska na jugu. Opasnost od daljnje okupacije dijela hrvatskog teritorija nije prestala. I danas postoji težnja za hrvatskim teritorijem na dijelovima gdje nisu riješena granična pitanja. I danas je hrvatski teritorij Svete Gere u rukama „prijatelja“ Slovenaca. Današnji sporovi oko arbitraže radi granice na moru – Savudrijska vala, odraz su težnje Slovenaca da iskoriste antihrvatsku politiku velikih sila na čelu s Velikom Britanijom, da uzurpiraju hrvatski dio Jadrana. Tu pomoć velikih sila koristili su i Srbija i Slovenija, ucjenama prema Hrvatskoj sve dok Hrvatska nije postala članica EU-a. Da bi se uopće Slovenci mogli pozivati da je Savudrijska vala njihova za to im je poslužio Sporazum Drnovšek – Račan. Dakle, svaka otimačina i pljačka išla je na štetu Hrvatske uz podršku domaćih veleizdajnika. Iza svih pljački stajali su jugokomunistički ideolozi za što su bili nagrađivali raznim privilegijama. Isto nam se radi veleizdajničkog Račanovog Sporazuma danas događa i s Prevlakom.

Povijesni podsjetnik na velikosrpsko-komunistički režim

Da bi dobili odgovor zašto su jugokomunistički ideolozi protiv rušenja Jugoslavije i protiv stvaranja samostalne Hrvatske, potrebno je zaviriti u dio povijesti u kojoj su oni vladali i bili glavni gospodari, progonitelji i likvidatori Hrvata katolika i pljačke Hrvatske. Možemo reći da je započelo još 1902., što je navijestio velikosrpski književnik i političar Nikola Stojanović rekavši: „Hrvati nisu narod i nema nikakvog razloga za njihovo postojanje, pa će i nestati kao narod, jer nemaju ni svog jezika ni svoje kulture ni svog teritorija“. Bitna slabost Hrvata dolazi od njihove rasne nečistoće, oni su plod miješanja „svega i čega god“, oni su navlastito križanci „sinova Judinih“. Stojanović je predvidio i ratni sukob između Srba i Hrvata, koji neće biti ni nježan ni human, biti će vrlo jak, strašan i krvav. Taj rat će se voditi „do istrage (uništenja) naše ili vaše“. Jedna stranka mora podleći. Hoće li to biti Hrvati, garantuje nam njihova manjina, geografski položaj, okolnost, što žive svuda pomešani sa Srbima, i proces opšte evolucije, po kome ideja Srpstva znači napredak“. Dakle, ni posrbljavanje nije dovoljno, Hrvati moraju u potpunosti nestati jer je to evolucijski neizbježno. (Dubravko Jelčić, 100 krvavih godina, Naklada Pavičić, Zagreb, 2004.

Stevan Moljević, kao glavni savjetnik Draže Mihailovića, kaže da tamo gdje žive Srbi treba etički očistiti teren. A Slobodan Milošević, na isti način govori o velikosrpskom etičkom čišćenju, pa kaže: „Tamo gdje je srpski grob tamo Srbija“. Ta velikosrpsko-četnička ideologija, tijekom Drugoga svjetskog rata, stapa se s komunističkom ideologijom i 1945. nastaje nova velikosrpsko-komunistička Jugoslavija, s tim da je već od 1. ožujka 1945., nakon reorganizacija armije, sva vlast je u rukama velikosrpskih generala s Generalštabom u Beogradu. Velikosrpska politika osvajanja i nemilosrdna osveta nastavlja se putem masovnih zločina i zvjerstva prema svemu što nije srpsko, a posebno prema hrvatskom narodu kao katolicima.

O diktaturi i zločinima koja su započela i provodila se u drugoj, Titinoj Jugoslaviji, govori velikosrpski krvolok Aleksandar Ranković, tadašnji ministar unutarnjih poslova koji kaže: „Kroz naše logore i zatvore između 1945. i 1951. godine prošlo je 3.777.776 logoraša i zatvorenika, a broj likvidiranih narodnih neprijatelja iznosi 586.000“. Unutar zadnjeg broja preko 500.000 žrtava činili su Hrvati, što znači od ukupno likvidirani 85 posto su Hrvati. Pa po Rankovićevoj formuli, samo u navedenom razdoblju, kroz Rankovićeve logore i zatvore prošlo je preko 2.564.777 Hrvata gdje su im prebrojavana rebra i bubrezi.

O zvjerstvima velikosrpsko-komunističkog režima govore europski povjesničari koji kažu da je Tito među deset najvećih svjetskih zločinaca XX. stoljeća. Titu jedino štite oni koji su u njegovo ime ili po njegovim naredbama bili izvršitelji zločina ili ideološki sljednici tog režima, a za tu rabotu bivali nagrađivani raznim političkim funkcijama i bezbrojnim materijalnim privilegijama. Za to razdoblje „blagostanja“, hrvatskom narodu ostavili su za dugo sjećanje preko 1700 masovnih grobišta i stratišta s preko 960.000 kostura likvidiranih Hrvata katolika.

Posebno vidljiva zvjerstva iskazana su u Hudoj jami u Sloveniji. Naime, Hitlerovi zločini poznati su po zvjerstvima i plinskim komorama, a Huda jama po tomu što su zvjerstva posebno iskazana tako što su živi ljudi natjerani u rudnička okna iza kojih su zazidani ulazi-izlazi, a oni bez zraka su se gušili i u mukama čekali svoj kraj. U toj masovnoj grobnici nalazi se oko 3100 kostura od kojih su preko dvije tisuće Hrvati. Kakvi su se hrvatski „zločinci“ natjerali u Hudu jamu za to postoje dokazi po mnoštvu nađenih djevojačkih pletenica. A takvih „zločinci“, pretežno civili, žene i djeca, nalazili su se i po drugim stratištima. Da bi sakrili svoja zvjerstva i strahote u Hudoj jami ulaz u rudarsko okno su zazidali s deset raznim pregrada, od čega zadnja vanjska od armiranog betona debljine jedan metara. Zazidali su rudničko okno, ali zvjerstva nisu mogli vječno sakriti, ipak su otkriveni njihovi tragovi diljem cijele Titine Jugoslavije.

Ivan Runje