Vrzino kolo ratnih profitera

Politika im je sredstvo za brzu zaradu

Prije dvadesetak godina završio je Domovinski rat, a Drugi svjetski prije sedamdeset godina. Unatoč tome, jedan i drugi rat još uvijek traju u nekim glavama, s ciljem stvaranja nereda i općeg kaosa, koji će prikriti stvarnost, temeljenu na mnogim negativnim produktima i ishodima tih ratova u Lijepoj našoj. Neki vrlo važni negativni produkti Domovinskog rata i poraća su netransparentna, nepravedna i nepoštena pretvorba i privatizacija, naglo bogaćenje pojedinaca, nestanak radničke klase, osiromašenje srednjeg sloja, stvaranje društvenih i političkih elita, na temelju vlasti i moći.

Sve se to događalo uglavnom, dok je još trećina zemlje bila okupirana, a ostatak pun prognanika i izbjeglica. Trebalo se obraniti, a oružja nije bilo, trebalo se prehraniti, a hrane nije bilo, trebalo je vojsku i ostale odjenuti, a odjeće nije bilo, trebalo se kretati, a benzina nije bilo,… Snalazilo se kako se najbolje znalo i moglo, dok na scenu nisu stupili „psi rata“ , umrežili se i preuzeli nabavu svega potrebnog. Tako su  stekli prvi milijun, koji im je poslužio za stvaranje svojeg carstva i uslojavanja u društvenu  „elitu“, iz koje je malo pomalo nastajala politička „elita“.

Pri tome je važno spomenuti kako nije sramota biti bogat i imati što većina nema, ukoliko je do toga došlo na transparentan način, bez ikakve štete za bilo koga, kada i gdje. Bogati pojedinci čine bogato društvo. Oni su elita u sasvim jednom drugom smislu. Te ljude, uglavnom ne zanima vlast, niti moć koja iz te vlasti proizlazi. Neki od njih sigurno imaju svoje političke opcije, pojedince koje bi željeli vidjeti na pojedinim funkcijama, viziju budućnosti i konkretne prijedloge, dok druge to uopće ne zanima, što ne znači da neće pomoći u nekim društvenim potrebama i problemima, kao i u strategiji rješavanja tih potreba. Uvjerena sam da u tim svojim dobrovoljnim i dobrotvornim akcijama sudjeluju iz osobnog uvjerenja i pomoći, a ne zato da se nekom za nešto odužuju, ili pak zadužuju, ponajprije za zaštitu od eventualnog istraživanja i sudskog progona.

Ljudi koji su na pošten način stekli imetak ne moraju se gurati u vlast na bilo kojoj razini, a ne samo u Sabor, jer se nemaju čega bojati i od koga skrivati. Oni su sigurno tamo dobro došli, ukoliko to želi njihova okolina, kako bi svojim radom, djelovanjem i osobnošću doprinijeli  razvoju  gospodarstva i ugledu društva. Oni ne ističu svoje materijalno bogatstvo, ne kite se sa svim onim što su prepoznatljivi znakovi „elite“ koja je naglo iz opanka uskočila u skupe moderne cipele i odijela zvučnih modnih kreatora, pri čemu još uvijek nos brišu rukavom.

Dovoljno je pogledati neke profile tih homo novusa da bi se stekla cjelokupna slika tog društvenog sloja, koji sebe smatra elitom, ponekad s punim pravom, jer oni koji dobro znaju , na koji su način, netransparentno i nezakonito pojedinci došli do svog imetka, o tome šute, kao i oni koji su pozvani i dužni po zakonu takve sankcionirati i oduzeti im sve ukradeno i prevarom stečeno, bilo da se nekoga i nečega boje, bilo da dobivaju mrvice s bogataševa stola, bilo da su njihovi zastupnici u vlasti, bilo kojoj. To su činjenice i ponešto od toga, u bilo kojem obliku, obujmu i opsegu gledamo svaki dan i svjedočimo tome. Kroz mala vrata su se mnogi tajkuni i tajkunčići uvukli u političke stranke, a preko njih i u vlast od lokalne do državne.

Opće je poznato i dovoljno viđeno, da dovede do logičkog zaključka, kako su se neki  tipovi, stranački podobni, pred kojima je bila prijava i klupko bezakonja se počelo odmotavati „spremljeni“ u Sabor, ili postavljeni na neke druge visoke dužnosti, gdje rade u korist svojeg mecene. Pri tome dobro posluže i razne činovnice, višeg i nižeg ranga,koje su instalirane u pojedine urede, tajništva i kabinete. Nisu na odmet niti spremačice, jer njih se ne kontrolira, a one su educirane „da sve vide, čuju i mogu“, naročito ako jesu ili se prave glupe i djeluju primitivno. To je prokušana metoda raznih ajana i skorojevića, koji kupuju tuđu naklonost. Nije rijedak slučaj kako su takvi prilikom neke prijave nadležnim ministarstvima, upravama ili pojedincima, u roku dok kažeš „keks“ saznali da su prijavljeni, pa čak i tko ih je prijavio. Odmah su poduzete protumjere, na štetu onih koji su kao pošteni građani upozorili na kriminal. Zato nije točna ona premijerova „kad postoji žnjora, nema žnjore“ (misleći na suvremenu tehnologiju i tehniku). Ima žnore, itekako, čak i tamo gdje je nezamisliva i gotovo nemoguća. Ta žnora su ljudi oko tebe, pa i neki od onih u koje imaš najviše povjerenja. Dok god niti ne pokušavamo promijeniti svoj mentalitet, ljudski faktor je kriv za sve naše nedaće. Dovoljno je samo površno analizirati „metropolu“ i sve ono što se u njoj događa, pod okriljem demokracije i služenja građanima. U manjim mjestima je to još i gore, jer lokalni šerifi o svemu odlučuju i siju strah među običnim ljudima.

Iako se međusobno ne podnose i u stalnom su natjecanju, u smislu tko čega ili koga više ima, čija je kuća veća, čiji auto je skuplji, čija jahta je dulja, čija žena je mlađa, čija djeca se vani školuju… pripadnici novo stvorenih društvenih elita se udruže u borbi za  stvaranje i opstanak moći i preuzimanju vlasti. Zato ne treba previše čuditi demokratski deficit kod mladih, što je pokazala analiza statističkih podataka jednog istraživanja. Većinu mladih ne zanima tko je na vlasti, kakva i čija je to opcija, kao niti bilo koja, kakva i čija ideologija i nametnuti svjetonazor. Oni stvaraju svoj svjetonazor, koji se na žalost temelji na krivim temeljnim ljudskim vrijednostima. Mladi žele što prije, što više i što bolje imati, pri čemu ulažu minimum truda, volje i znanja. Zbog toga ne vole školu, ne žele učiti i nije ih briga kuda idemo, kao narod i država. Za njih je bitno imati negdje nekoga tko će te usmjeriti i pomoći ti  tvome putu i penjanju, prema zadanom zamišljenom cilju, do zadovoljenja potreba i stjecanju odgovarajućeg društvenog položaja, koji nosi sve ono što očekuješ i priželjkuješ. Oni koji nemaju nikog takvog, nužno moraju redovito ići u školi i dobro učiti, kako bi svojim zalaganje, znanjem i sposobnostima došli do željene diplomi, s kojom si na kraju mogu, znate što…, jer postoje kupljene diplome, s kojima se ispodprosječni, neobrazovani i nesposobni uhljebljuju. Dokle, je god takva praksa i politika na snazi, mi se niti korak, nećemo pomaknuti naprijed i osigurati ikome boljitak, ni u čemu. To očito nekima i nekome odgovara, jer većina žitelja postaje ovisna o moćnicima, koji njome upravljaju.

Dokle god se o tome šuti, niti išta poduzima da se takve učestale, trajne negativne pojave umanje i iskorijene, ništa od napretka i boljitka ni za koga, osim za prevarante, lopove, obmanjivače i sijače magle. Bilo bi dobro da svi udružimo sve zdrave, sposobne i domoljubne snage, koje još opstaju i spremne su iskorijeniti sav kukolj iz našeg društva. Kukolj je prepoznatljiv, po mnogo čemu, ali i vrlo opasan, ako se na vrijeme ne iskorijeni. Kukolj uništava, razara, brzo se širi, implementira i petrificira u sve pore gospodarstva, društva, politike i vlasti. Kad takav kukolj prevladava svojim djelovanjem sve dobro i pozitivno nestaje. Ništa više nije sveto, važno i obvezatno, pa ni Ustav i temeljni zakoni koji državu čine državom. Svatko si umišlja razmjerno svojoj funkciji da može raditi što hoće, kada hoće i gdje hoće. Ne poštuje se ustrojstvo, procedura i protokol. S obećavanja se prešlo na prijetnje i sijanje straha. Poznato je da strah siju oni koji se boje, koji su nekompetentni, nedovoljno obrazovani, nesposobni, uskogrudni, isključivi i iskompleksirani, naročito podrijetlom.

Nikakva ušminkana vanjština, spinovi i PR-ovi, ne mogu prikriti, nadopuniti i popuniti njihovu praznu nutrinu, nerealnu težnju i stremljenje prema vrhu, gdje nema granica. U tom svom htijenju i želji spremni su za svakoga tko ih podržava i pridržava svašta učiniti, pa i svoju državu žrtvovati. Za to su pripremani i educirani, pa su vrlo vješti svoje namjere prikriti raznim prljavštinama, gustom maglom prijetvornosti i obmana, te se ulizivanjem,nerealnim obećanjima, podilaženjem i lažnim prikazivanjem, nametnu većini i budu „izabrani“ na visoku funkciju. Ne treba puno vremena da pokažu svoje prave namjere i lažno, ružno, izopačeno i pokvareno biće.

Narod nisu prevarili, iako su neke šokirali, jer dječja bezazlenost, stalni uvježbani osmijeh bez očiju, perfidna ljubaznost, poistovjećivanje s običnim ljudima, prisnost i glumatanje su mnoge zaveli i uljuljkali u ispraznu nadu, dajući im lažnu vjeru, sijući uz put nove podjele, mržnju i raskol. U tome svemu kolo vode oni koji imaju novac i moć, uglavnom nezakonito, lako i relativno brzo stečen. Prepoznatljivi su kao „psi rata“, skorojevići, umišljeni i „sveznajući“ dotepenci,  znanstvenici bez pokrića, strani eksponenti, lukavi pojedinci, dame ala Mata Hari, razne sponzoruše, posvoduše, cajke, osobe sumnjive prošlosti i upitne moralnosti.

Ankica Benček