Hrvatski ratari

       Oduvijek su znali kako se zemlja voli

 

 

        Na rubu pjesme i plača

        Oni su zemlju prhku milovali,

        Orali, kopali, sijali, plijevili

        Od kukolja i drača.

        Oni su sadili, gradili, snivali

        I ruku prepunih žulja

        Sve ponosniji bivali.

        Oni su oduvijek znali

        Kako se zemlja voli,

        Kako se nevremenu odoli,

        Kako se Bogu moli

        Ruku prepunih žulja,

        Srca skrušenih želja

        I kako je i bez dragulja

        Kuća puna veselja.

        Oni su svoj život cijeli

        Darivati htjeli

        Djeci, dobroti i ljepoti,

        Zemlji koju su milovali, hranili,

        Tješili, zalijevali krvlju i potom

        A često i svojim životom

        Od zvijeri obranili.

        Oni su bili i bit će

        Sol zemlje, zrno sreće

        Koje su sami zasijali

        U dubine zemlje hrvatske.

        Kroz šipražje i trnje

        Već novo zrnje

        Probija se. Niče.

        I kruha za sve dane bit će!

 

Malkica Dugeč, 20. 5. 2015.