Umorna sam od predizborna cirkusa
U krajnjem slučaju baš me briga tko će pobijediti. Ništa se bitno ne će promijeniti, ni za koga osim za „pobjednike“ i pobjednike. Sav ovaj predizborni cirkus, predstave, obmane, pokazivanje i dokazivanje onoga čega nema ni u tragovima, pljuvanje svih i svakoga, s više strana i razina, nedolično ponašanje, deficit elementarne kulture, ulični rječnik, pokazivanje mišića, zazivanje predsjednika Franje Tuđmana, veličanje njegove doktrine, orbanoidolatrija, merkelopoltronstvo, izlizano i „potrošeno“ domoljublje, molitveni skupovi „za“ i „protiv“…, mutavost, oratorske vještine, prekrajanje povijesti, Domovinski rat, branitelji, dijaspora, Hrvati u Bosni i Hercegovini, megalomanija, bahatost, oholost, nesnalaženje, nevjerodostojnost, neprincipijelne koalicije, 50 nijansi sive što prelazi u crno, integracija, inkluzija, neprijateljstvo, lažno bratstvo, prijetnje, pusta i nestvarna obećanja, obećanja, obećanja…., stvara u običnog čovjeka gađenje, mučninu i glavobolju.
Ispod svega toga, čak i onog mogućeg, dobronamjernog, učinkovitog, humanog, poželjnog, stručnog, nužno potrebnog, prepoznatljivog, realnog, prihvatljivog, socijalnog, bratskog, strateškog, civiliziranog, kulturnog, demokratskog i hrvatskog, naslućuje se prevladavanje borbe za vlast i moć, a ne briga za narod. Sve to izvođenje pojedinih predstava u ovoj izbornoj kampanji, kao i u mnogima dosad, je prepoznatljivo i već viđeno. Za to nije trebalo skupo plaćati pojedine PR stručnjake, naročito strane, jer takvih muljatora ima i doma. To nikome ne treba. Svaki prosječan građanin može samostalno procijeniti tko je dobar, tko je bolji, tko je najbolji, na temelju onoga što je taj dotični napravio, a to je donijelo , na neki način boljitka pojedincu i cijeloj društvenoj zajednici. Toga je bilo, a događa se svaki dan. To se nekako zaboravlja, jer ga prekriva ono loše, s tim da se to loše ne percipira u cjelini, nego samo zadnjih nekoliko godina.
Pritom su najglasniji oni koji bi trebali šutjeti i pokriti se ušima po glavi, zbog mnogo čega. Ova kriza, iako je odraz europske i svjetske krize, nije od jučer i nije nastala ni iz čega. Sustavno su je proizvodili oni koji su bili na vlasti, bilo direktno ili indirektno. Činjenica je da su na tome neki materijalno i politički profitirali, što nije teško utvrditi. Dovoljno je samo „pročitati“ što su imali prije ulaska u politiku, a što imaju danas. Nikakvo knjiženje imovine na djecu, roditelje, stričeve i tetke, to ne može zamagliti i prikriti, ukoliko se ima volje i potrebe da se to objelodani, optuži i sankcionira. Čini se da takve volje baš i nema, jer nešto se započne, nešto dovede do pola, a onda se sve to pokaže kao nekakav prekršaj u samom postupku ili vođenju tog postupka. Zar su zaista oni koji te postupke vode nestručni i nesposobni, ili je nešto drugo u pitanju. Previše nepotrebnih riječi, preveliki entuzijazam, euforija, držanje lekcije o veleizdaji, odgojno djelovanje na sudu, veličanje pravne države, glorifikacija osobne pravednosti…, različito postupanje za jednaku (istu) pojavu i stvar, procjenjivanje istih nekretnina, jednom vrijedi, drugi put ne vrijedi, diskriminacija pojedinca,s obzirom na mnogo toga, tko je, što je, čiji je , od kuda je…, tempiranje uhićenja, puštanja iz zatvora, podizanja optužnica, formiranje komisija, ispijanje kava s potencijalno optuženima, stavljanje osumnjičenih na izborne liste, presumpcija nevinosti (krivnje), razvodnjavanje procesa, prazna retorika, opsjenarstvo, pristranost…, ne mogu i neće zavarati prosječnog građanina zdrave pameti, na kojeg se ne može utjecati izbornim sloganima, parolama i nastupima.
Taj i takav građanin je uvrijeđen jer, ga se sustavno, strateški i taktički vrijeđa, podcjenjujući njegovu pamet i konačnu odluku kome će na izborima dati svoj glas. Kad i tu samostalnu odluku ostvari, još uvijek nije siguran kako će taj glas biti upotrijebljen i iskorišten, prema njegovoj namjeri, jer izborni sustav i razne koalicije, dozvoljavaju različite kombinatorike i konačan ishod, suprotan od onog koji pojedini birač očekuje svojim glasovanjem. To se nikako ne može izbjeći u ovakvom izbornom sustavu. Mnogi birači toga nisu svjesni i čude se konačnom ishodu, jer im pretvaranje glasova u elektorate, izgleda kao meni američki nogomet. O prijeizbornoj i poslije izbornoj trgovini da i ne govorimo. Tu najbolje prođu razni minorni priljepci i sateliti, čije stranke su na izdisaju ili imaju dvoznamenkasti broj članova u svojoj političkoj stranci.
U svoj toj zbrci, kaosu, rašomonu, natjecanju u svemu i svačemu, osobnoj simpatiji, netrpeljivosti, podcjenjivanju, omalovažavanju, konkurenciji i prezentaciji, bi bilo dobro zatomiti liderski ego i umanjiti trajnu bipolarnost. Očito je da jedni bez drugih ne mogu, bez obzira na ideologiju i stranačku pripadnost. I jedni i drugi u nečemu su u prednosti, ali u drugome imaju podbačaj i negativne ishode. Bilo bi najbolje za sve nas da nekako prebrode najveće razlike, da nadiđu osobne uvrede, da zatome glavne suprotnosti svojih ideologija,da se već jednom prestanu igrati „ustaša“ i „partizana“, da ostave Tita i Tuđmana, kao njihova djela povjesničarima (stručnjacima), da nađu i potkrijepe sve ono što im je zajedničko, da udruže pozitivne i progresivne misli, riječi i djela, da nas prestanu dijeliti i da prestanu sijati mržnju zasnovanu na ideologiji.
Ne trebaju se voljeti, ali se moraju poštivati i kao političke stranke, kao lideri i kao članovi tih stranaka. Ponekad je bolje imati zdravu i poštenu koaliciju „lijevih“ i „desnih“ , nego opću „zmješanciju“,svega i svačega, gdje više ne znaš i ne vidiš, tko s kim, zašto i kako. Jer to nije nikakav pluralizam, već utilitarizam, ukoliko se pod svaku cijenu i različita čak i oportuna načela, želi ugrabiti dio vlasti, odnosno neki resor, funkciju i fotelju. U toj trci neki likovi nasmijavaju i ne prestaju izazivati čuđenje, jer ne vide svoje skromne sposobnost, precijenili su sebe i svoju stranku, bez ijednog fotona ili kvanta nude jaku svjetlost i prosvjetljenje, dok se pa oni drugi, obrazovani, sposobni, pošteni, dobronamjerni i pametni izgube „putem za put“, jer su relativno pristojni, nisu agresivni i misle kako njihove stvarne kompetencije i osobnost rade za njih. Malo morgen! Puno će još vode protječi Savom, prije nego što takvi izađu na površinu i pobjede u nepoštenoj, korumpiranoj i umreženoj izbornoj utrci. Doći će jednom i to vrijeme i tad ne će biti potrebe ići javno kod Frau Merkel, Obame, Pape, Putina ili k svima njima i još nekome u potaji, stajati uz njih poput mumije, pognute glave ili pak uvježbanog osmijeha, s poliglotskim vještinama, s istaknutim atributima spola, obećavajući im izvršenje svega onog što im narede i od njih očekuju. Nije to nikakva utopija. Vremena višestrukih špijuna, Mata Hare, ulizica, poltrona, dvostrukih igrača, naročito onih u off site-u, odlaze u mračnu prošlost, jer „sa žnjorom, nema žnjore“.
Ankica Benček