Hrvatski Fokus
Gledišta

Pritišću nas sa svih strana

Nitko nam drugi ne će stvoriti uvjete za bolji život

 
 
Dragi naši Hrvati!
Pitamo se, kao mali ljudi, penzići, na kraju svog životnog puta, koji se nisu bavili politikom, a trebalo je, koji su radeći u danas potonulom, nekadašnjem gigantu Uljaniku, brinući se za prehraniti obitelj i za odgoj svoje djece, dočekali skromnu mirovinu, unuke i konačno našu slobodnu domovinu Hrvatsku, gdje smo to došli, kako i kamo dalje idemo?
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2019/01/Penzici-klub_02-scaled.jpg
Pitamo se, kamo to, po ne znamo koji puta "kao guske u magli" luta bespućima, ova naša domovina Hrvatska. Pobjednici, a pobijeđeni Hrvati i ostale narodnosti, sve više postajemo yugofili, srbofili, crni, žuti i zeleni vragovi, protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti. Državu, a ovo nije više naša država, očekivali smo da će njome upravljati domoljubi, zavladati pravda, mir, rad, poštenje i stvaralaštvo na svim razinama, povratak iseljenih Hrvata, kada ono ništa od svega toga, razočarenje, novi egzodus Hrvata, nestanak Hrvata u BiH i u cijelim krajevima Hrvatske. Smišljeno, ciljano! Nevjerojatno bolno i s nesagledivim posljedicama. Područna škola u jednom selu u Slavoniji spala na 3 (tri) učenika i na jesen se zatvara.
 
Cijela prostranstva su pusta, neobrađena, kuće zatvorene propadaju, nema nikakve proizvodnje koja bi bila kadra zadržati makar onaj „ostatak, ostataka" naroda koji bi garantirao neku perspektivu. A i ako se negdje nešto proizvodi, dirigirano je odlukama ovakvih vladajućih garnitura, struktura, zakonodavstva, gdje i opet konce vuku neke politike kojima nije u interesu razvoj države i naroda… da ne nabrajamo, znate sve zasigurno bolje od nas penzića. Bilo je pojedinaca ili manjih grupa povratnika, znadete i to, dobar dio njih se razočaran vlastima, uvjetima poslovanja… napustivši sve vratio odakle je došao.
 
Obitelj kao nositelj temeljnih ljudskih, narodnih i vjerskih vrijednosti razorena je i ono što je preostalo, razara se do temelja novim zakonskim pristupima vladajućih protunarodnih garnitura, obrazovanjem, Istanbulskom konvencijom, Marakeškim sporazumom, nebrigom za očuvanje identiteta hrvatskog naroda. Nacionalna dobra rasprodana strancima, Hrvati nemaju „svojih“ banaka… nemaju ideja, nemaju perspektive, mladi pa i stariji, koji to moraju i koji baš ne moraju odlaze… Ostaju prazne kuće i ognjišta, neobrađena prostrantva plodnih ravnica i brežuljaka, spremnih na daljnju rasprodaju nekim „novim narodima“ ili masovnom povratku Srba kako bi mogli ostvariti sve memorandumske ciljeve i dokrajčiti ovu državu…
 
Oprostite što Vas bombardiramo svojim osobnim frustracijama i obeshrabrujemo, vas i tolike druge koji su u još težim povjesnim i presudnim trenucima naroda i države Hrvata stali i ostali na vjetrometini i linijama (Gvozdansko, Siget, Drugi svjetski i Domovinski rat…) s kojih su znali da ne smiju odstupiti jer ih više ne će biti. Ali danas te vjere, više nema, nema  nade, odlučnosti za borbu do kraja, za davanje sebe, čeka se da nam netko drugi stvori uvjete za život, stvori državu u kojoj će nam biti dobro, a da mi ne moramo pritom dati ništa od sebe.
 
Ovaj naš kratki poziv i vapaj, poštovani Hrvati, je kritičan, i ne pokrene se, preokrene li se nešto u ovome narodu i državi, zadnji je momenat,  neće nas doista biti, niti kao naroda, niti kao države kroz koje desetljeće. Daj Bože da se varamo! Da, Bog znade i po krivim crtama pisati. I kad smo imali Državu i izgubili je, narod uništavan, gotovo uništen, opet je iznjedrio pobjednički duh i 90-ih stvorio državu. Bog mu je spasio generale u Haagu, nažalost ne i „šestorku“. Koji je Božji promisao Oluja… Srbi ne prihvaćaju Z4… a danas, tu smo gdje jesmo!
 
Bojimo se da smo se odrekli Boga, vjere, obitelji, djece, čovjeka, ponosne povijesti Hrvata i ušli u novi kavez, onaj europski, bezbožnički, koji se odrekao križa, to se bojimo, Bog nas ne će na silu spasiti! Obezglavljeni smo, nemamo više ni vođe ni proroka, čak i Crkva naša, koja nas je sačuvala, ne snalazi se, gubi se i luta… No, dragi naš hrvatski narode, iz svoje neizvjesnosti i neizvjesnosti naroda i države Hrvata, želimo povjerovati da nas ni danas, ovakve kakvi jesmo Bog neće sasvim odbaciti i zaboraviti i da će u svom božanskom promislu i u svoje vrijeme i na svoj način opet spasiti narod svoj Hrvatski. Eto u tom smislu od srca te pozdravljamo, naš hrvatski narode, zazivamo Božji blagoslov i zagovor Gospin, naše Kraljice Hrvata, na zemlju, državu i narod Hrvata, na sve Hrvate u Domovini, u domovini BiH i diljem svijeta.
S poštovanjem!
 

Vaši penzići iz hrvatske Istre

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA mišljenja su autora i ne moraju biti u skladu sa stajalištima Uredništva

Povezani članci

Nužna izmjena Zakona o izbornim jedinicama

HF

Kakav je vaš odnos prema komunističkim zločinima?

HF

Žigmanovljevi Hrvati veličaju prvu Jugoslaviju

HF

I to smo dočekali – Pupovac ‘brani’ Albanku

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...