Jesu li Maras, Bitorajac, Lučev, Zafranović, Klasić i ostali dio “srpskog genocidnog sveta”?
Najnovija teroristička akcija, zapišavanja i usmrđivanja Paga ratnim križevima smrti nečastivog srpskog sveta, ima za cilj obilježavanje teritorija koji smatraju svojim, uznemiravanje hrvatske javnosti i poticanje mržnje kod onih koji ionako mrze Hrvatsku i Hrvate.
To je samo još jedan oblik uspostavljanja hegemonije srpskog sveta nad teritorijem Hrvatske. Uz brojne druge, poput psihopatskog serijskog žrtvarenja po svijetu i Srbiji izložbama o NDH kao jedinoj zločinačkoj tvorevini na svijetu, a kroz što se provlači i poveznica na RH.
Jer, ako pitamo čemu to, onda ide „ahaaa, vidite, to su ustaše.“ Ako šutimo onda smo po njima opet priznali da smo sve ono za što nas optužuju, ustaše. I tako to psihopatsko maltretiranje ide u beskraj. Odnosno do konačnog rješenja hrvatskog pitanja – istrebljenja!
Isto rade i s filmovima koje snimaju kao na pokretnoj traci, često i našim novcima, a svi negativci su opet uredno Hrvati i nema drugog zla osim Hrvata.
Maras brani izdajnika
Ovaj tekst je, između ostalog, ubrzan i razmišljanjima Gordana Marasa koji je ogorčen što je Rene Bitorajac za „marginalce“ u Hrvatskoj izdajnik. Nije izrekao ali se da iščitati da je Bitorajac za sav „normalan“ srpskojugoslavenski svet heroj koji se na svoj način bori protiv ustaša, od kojih je prema srpskim medijima, jedan od najstrašnijih Tonino Picula.
Svi oni, Maras, Bitorajac, Lučev, Zafranović, Klasić i ostali takvi, ili su maloumni pa ne mogu povezati da Vučić kojemu je Ratko Mladić antifašist heroj jer je počinio nekoliko genocida, uključujući i nad Hrvatima, plaća hrvatske kurtonćiće da proizvode mržnju prema Hrvatima. Ili su svjesno dio srpskog genocidnog sveta. Trećega nema. Gospodo, ne možete istovremeno biti dio Vučić-Mladićevog antifa sveta i svijeta ljudi. Ne ide to tako.
Svi smo mi za njih “ustaše”
A prema srbijanskom kurtončiću Lordanu Zafranoviću, koji je 1991. pobjegao u Srbiju zbog, kako je javno rekao, povratka ustaša u Hrvatsku, svi smo mi ustaše, svi smo zločinci i sve nas treba pobiti. Ili, bar za početak, ocrniti do točke kad je genocid nad nama Hrvatima pravedna osveta i neminovna stvar koja nema alternativu.
Ne tvrdim da su ustaše bili nevinašca, ali malo koja država svijeta nema i povijest prekomjernog nasilja. Osim Srbije, naravno. Srbija se jedina na svijetu nema čega sramiti, pa ni toga da su u fer i poštenoj borbi u zadnjih recimo tisuću godina jedini uspjeli postati svjetski simbol genocida. A ne snimaju filmove i ne drže izložbe o svojim postignućima u svijetu genocida.
Pa tako nisu snimili film o oko tisuću u masovnoj grobnici pronađenih tijela Albanaca pokraj Batajnice, nakon genocida na Kosovu. Od tih tisuću ubijenih Albanaca više od pola su žene i djeca. No to nije važno i nisu snimili film o tom svom herojstvu.
Nisu snimili ni film o srbijanskim rijekama i jezerima u kojima su bezbrojni kamioni puni leševa Albanaca s Kosova i južne Srbije, o tom je kod njih na TV-u govorio policijski general. Ali to isto nije dobar materijal za film.
Također nisu snimili film o Srebrenici u kojoj su pobili 8000 ljudi. To je također nevažno. Nisu snimili film o opsadi Sarajeva u kojem su pobili 11.541 stanovnika Sarajeva, od kojih je 1601 dijete. Oni su nevažni srpskom svetu i srpskom kurtončiću Lordanu Zafranoviću.
Kurtončić Lordan
Oprostite na izrazu kurtončić, ali nisam pronašao adekvatniji od ovog koji gotovo u potpunosti opisuje lik i djelo gospodina Kurtončića. Nisu snimili filmove ni o spaljivanju Hrvatske u kojoj su ubili preko 400 djece. Nemaju film o Vukovaru, u kojem su pobili oko 4000 ljudi, od čega 86 djece, i u koncentracijske logore odveli preko 7000 ljudi, od kojih se mnogi nisu vratili. Dakle počinjen je genocid bez preživjelih i preostalih, no ni to nije bitno srbijanskim kurtončićima od redatelja i glumaca.
Idemo dalje, do onoga na čemu najviše žrtvare. Drugi svjetski rat. U tom ratu su Srbi u Srbiji pobili sve Židove i javno se hvalili Hitleru i svijetu da su prvi i jedini u svijetu u rekordnom roku pobili sve Židove. Ima jedna zanimljiva knjiga Philipa J. Cohena, Tajni rat Srbije, u kojoj se opisuju srpska zvjerstva nad Židovima prije Prvog svjetskog rata, kad su im u Srbiji oduzeli sva ljudska i građanska prava pa i pravo na rad, pa su cijele židovske obitelji doslovno umirale na ulicama od gladi, preživjeli su masovno bježali i u Hrvatsku. No, ne snimaju kurtončići ništa o tim zvjerstvima.
Ne snima se ništa ni o rasnim zakonima koje je samovoljno i rado uveo srpski kralj u prvoj jugovnoslaviji.
Ne snima se niti jedan film o Sajmištu u kojem je sav egzekutorski kadar osim zapovjednika Nijemaca bio iz redova Srba. Prema podacima samog logora kroz logor je prošlo oko 100 tisuća zarobljenika, a preko 48 tisuća ih je pobijeno, od čega najmanje 6280 djece.
Ne snima kurtončić film o 7500 Kozarčana koje su Nijemci i NDH isporučili Srbima pa su ih Srbi sve do jednog pobili, a danas rade parastose tim žrtvama u Srbiji na mjestu pokolja. I sve do jednog su ih upisali u Jasenovac. Ima čak i rijetkih pokušaja u Srbiji da se to osvijesti, ali ista ona politika koja ih je pobila četrdesetih je i danas na vlasti pa se to ne može probiti u širu javnost.
Snimajte srpske logore!
Ne snima se film o logoru Banjica u kojem je, prema podacima samog logora, broj ubijenih od 27 do 80 tisuća.
Ne snima se film o logoru Crveni Krst kroz koji je prošlo 30 tisuća zarobljenika, a ubijeno preko 12.000.
Ne snima se film o Topovskim Šupama u kojem je svaki dan, prema podacima samog logora, odvođeno i ubijano po nekoliko stotina zarobljenika Židova i Cigana.
Ne snima se film o logoru Dulag u kojem je, kako piše u opisu samog logora, ubijeno 5475 osoba, ne računajući židove i Rome.
Ne snimaju kurtončići filmove o logorima Milišićeva ciglana, Veliki Bečkerek, Svilara, Paraćin, Burića štala, Garevac, Ledine i o stotinama manjih logora po Srbiji. Nesrbi kurtončićima nisu bitni.
Ne snimaju se filmovi o preko 280.000 pobijenih nesrba u Srbiji u Drugom svjetskom ratu, to prema srbijanskim službenim podacima koji su vjerojatno umanjeni pet puta. Niti se zabijaju ratni križevi smrti po Srbiji.
Gdje su filmovi o srpskim ubijanjima Hrvata i muslimana?
Ne snimaju se ni filmovi o apsolutno čistom genocidu nad Hrvatima i muslimanima u onom što nazivaju Ustanak u Srbu. Ustanak u kojem su 16000 Hrvata od novorođenčadi do staraca od 100 godina uglavnom pobili, a ono malo preostalih protjerali, pa je Udbinski dekanat ugašen jer više nije bilo živo čak niti jedno hrvatsko dijete, kamoli odrasla osoba. Dapače, to slave i Srbi i hrvatski kurtončići kao herojstvo.
Ne snimaju se filmovi o najmanje 300.000 ubijenih Hrvata nakon Drugoga svjetskog rata. To je više nego su Amerikanci pobili Japanaca s dvije atomske bombe. I to je 20 puta više ubijenih Hrvata u odnosu na Japance kojih je i onda bilo 20 puta više. A za taj je genocid Tito dao dozvolu. Tito: „Naredio sam pokolj Hrvata, htio sam da se Srbi zadovolje:“
I jesu li utažili žeđ za hrvatskom krvi? Nimalo“ Dok je jedan Hrvat živ žeđ za hrvatskom krvi ne će nestati. Kao ni žeđ za muslimanskom i albanskom krvi, sad i crnogorskom.
Ne snimaju se filmovi o nekoliko tisuća ubijenih Hrvata u kraljevini jugovnoslaviji. To je bio toliki zločin da su se oglasili i Albert Einstein i Heinrich Mann Ligi naroda, a čak je i usovni srpski nacionalist i unitarist Pribićević govorio da je to veliki zločin.
Genocid nad Albancima
Ne snimaju se filmovi o genocidu nad Albancima neposredno pred Prvi svjetski rat. Procjena ide do oko 120 000 Albanaca ubijenih u tom genocidu, Kosta Novaković. I nitko ne zabija ratne križeve smrti na mjestima tih pokolja, jer su Albanci ozbiljan narod, za razliku od Hrvata.
Balkanski ratovi su posebna priča. Ali ne snimaju se filmovi o srpskim genocidima nad svim nesrbima u to vrijeme, a procjene idu i do pola milijuna ubijenih. To su inače počeci srbijanskog uspona na ljestvici najgenocidnijih, a na kraju su uspjeli i sve pobijedili i sad zasluženo slave sa cijelim svijetom svoju pobjedu 11. 7.
„Krstovi“ na Pagu!
Vratimo se na ratne križeve smrti na Pagu. To je samo početak i možemo očekivati eskalaciju u pripremi genocidnog plana. Naime, u Srbiji su na vlasti isti oni koji su kao dio struktura devedesetih direktno odgovorni za nekoliko genocida nad nekoliko naroda, i oni ne misle stati na pola puta.
Zato se naoružavaju kao Hitler krajem tridesetih, zato su ugroženi od svih kao Hitler krajem tridesetih, zato šire ratnu propagandu kao Hitler krajem tridesetih, zato zabijaju križeve smrti, obilježavaju i usmrđuju teritorije koje planiraju okupirati i narode koje planiraju istrijebiti, zato im je retorika prema okolnim narodima kao Hitlerova prema Židovima prije „konačnog rješenja“. Ne razlikuju se ni u jednom zarezu od Hitlera i njegovih trupa smrti.
SOA spava
A #SOA po običaju spava, dok teroristi obilježavaju do kuda će genocidom doći srpski svet.
Sad je krajnje vrijeme da se teroriste zaustavi i vrati u genocidnu kasabu. Ako država ne može ili ne smije zaustaviti teroriste neka kaže pa će narod preuzeti zakon u svoje ruke.
#Vlada RH, #SOA, #VSOA, #DORH, #MUP, jeste li svjesni što se događa i koji je sljedeći teroristički korak nacističkog četničkog vojvodstva u Srbiji? Jeste li u sprezi sa terorističkim srpskim svetom ili će te se probuditi i zaustaviti ovo divlje širenje mržnje i preko zabijanja ratnih križeva smrti u srce Hrvatske i hrvatskog naroda.
Posebno poglavlje zaslužuju srbijanski kurtončići po Hrvatskoj. To su oni koji nam govore ostavite se prošlosti i Domovinskog rata, ali zdušno kurtončići podržavaju priče o Drugom svjetskom ratu. Hrvatski kurtončiči podržavaju i sve koji rade na pripremi genocida nad svima koji nisu za srpski svet, pa tako i Hrvate kurtončiće koji su na platnom spisku Vučićevih službi koje se bave obavještajno propagandnom pripremom onoga što sarajevski snajperist i glinski okupator Vučić naziva “drugim poluvremenom”.
Imaju kurtončići pravo raditi što hoće, ali kad dođe vrijeme drugog poluvremena kurtončići moraju znati da su dio genocidnog stroja koji prijeti nestankom svim narodima oko sebe. I da će morati odgovarati za svoja nedjela po ratnim zakonima.
Nema većeg smrada od Hrvata i Hrvatica kurtončića u službi srpskog sveta smrti zaogrnutog plaštom antifašizma.
