Islamisti protiv dviju škola pod jednim krovom

Islamizacija se pojačava

Islamski vjerski ekstremizam što obilježava početak Trećeg tisućljeća i prisilno mijenja sliku svijeta, sve je prisutniji i u Europi, napose na njenim perifernim dijelovima, u Federaciji Bosne i Hercegovine, te na prostorima Srbije u Novom Pazaru. Na velika vrata, dok  Europa vodi izgubljenu bitku s islamskim emigrantima što ruše sve pred sobom, na federalnom teritoriju koji kontrolira bošnjačka političko vjerska strana, kao i na novopazarskom, uvodi se šerijat, i politička slika tih prostora gotovo je svaki dan sve crnja. Vjerski islamski ekstremizam neomatano nameće norme ponašanja i oblačenja, ne samo svojih vjerskih pripadnika, več i onim drugima i drugačijima.

Društveni život, kao i vjerske slike tih teritorija sve su sličnije onim gradovima, i zemljama, najradikalnijeg islama na Bliskom istoku. U Novom Pazaru, a tako je i u Zenici, Sarajevu, Bugojnu, Travniku… gradovima koji su za Europu izgubljeni, zbog čega su sve sličniji Teheranu nego li svojoj europskoj prošlosti šarolikosti vjera i nacija, odijevanja i ponašanja, žene su na velikom udaru islamista, piše Slobodna Europa 29. 10. 2015. Sloboda žena, sada njih a sutra svih drugih kategorija društva sve je ograničenija, suženija i neizvjesnija. Odijevanje je nametnuto kao u Saudijskoj Arabiji i izlazak je ženama ograničen. Samo mali dio vidljiva tijela na ženama razlog je vjerske islamske policije koja gotovo ilegalno ophodi tim gradom, a sutra će i Bosnom i Herecgovinom, da se žena maltretira, napada, seksualno vrijeđa, pa čak i fizički napada. Zabrinjavajuća je to pojava u Europi.

To je posljedica američkog priznanja islamskih zemalja na ovom prostoru Europe. Američki naftni interesi na Bliskom istoku ubrzano mijenjaju vjersku sliku Starog kontinenta, što potvrđuje i ovo emigrantsko osvajanje Europe. U Federaciji Bosne i Hercegovine, na dijelovima pod bošnjačkom unitarističko-centralističkom kontrolom, pod kontrolom islamskog apsolutizma, slika Novog Pazara je već davno oslikana. I u tim beha dijelovima islamski vjerski ekstremizam najgrublje krši, ne priznaje, temeljna ljudska prava i slobode, kao i slobodu oblačenja. Danas se ženama na tim islamiziranim teritorijama ograničava sloboda kretanja, i nameće način oblačenja, a sutra će to biti muškarcima, a zatim i djeci. Da ta nesloboda, ta ograničenost i način odijevanja čeka i djecu u beha Federaciji govori i bošnjačko isilovska borba ukidanja, jedne od „dviju škola pod jednim krovom“ hrvatske škole u kojoj se uči i odijeva po hrvatskom i europskom programu. Bošnjačko isilovska agresija na „dvije škole pod jednim krovom“ zaista je saudijskoarabijski udar na temeljna prava djece, i njihovo slobodno odrastanje u slobodi učenja i odijevanja. Dvije škole pod jednim krovom temeljno je pravo hrvatskog naroda, njihove djece, u sve islamiziranijoj i isiliziranijoj Federaciji Bosne i Hercegovine, koja ubrzano gubi svaki europski znak. Brane se dvije škole pod jednim krovom kako bi se nametnuo muslimanski obićaj oblačenja, danas toj djeci a sutra i njihovim roditeljima. Udaraju isilovski na najnezaštićeniju i najranjiviju kategoriju hrvatskog društva, udaraju na djecu. Podsjeća to na tursko vrijeme okupacije Bosne kada se hrvatska djeca otimala od roditelja i u sepetima na konjima odvodila u Tursku da „uče“ po njihovom „obrazovnom“ programu, ubijanja, osvajanja, silovanja, progona i prisilne islamizacije.

Smetnja u tom povratku Osmanlija i danka u krvi u Bosnu i Hercegovinu su upravo, barem i malim dijelom, dvije škole pod jednim krovom. Ako je bošnjačkoj strani do nekog europskog sustava obrazovanja, ako im je do jedne škole pod jednim krovom, pa neka to bude hrvatska škola pod jednim krovom. Ako se Bošnjaci boje europeizacije svoje djece, a očito da se boje, onda Hrvati imaju daleko više razloga da se boje islamizacije svoje djece, jer škole su prostori i za europeiziranje i za islamiziranje kako djece tako i cijelog beha prostora i društva. Svaka kritika sustava u podijeljenoj Bosni i Hercegovini, dvije škole pod jednim krovom, zna se iz kojih islamskih centara dolazi, zapravo je najbrutalnija agresija na hrvatsku djecu, čak brutalnija i od one muslimanske u ratu kada su Muslimani u osvajanju Srednje Bosne ubijali hrvatsku djecu na igralištu u Vitezu, i selima Ćifluk, Miletiće, Maljine…

Ukidati dvije škole pod jednim krovom znači priprema djece za samoubilačke terorističke napade kakvi se viđaju u islamskim zemljama, gdje roditelji oko djece omotavaju eksploziv i šalju ih u ubijanje nedužnih ljudi po ulicama gradova. Eto zašto nekima, a zna se kojima i u ime čega smetaju dvije škole pod jednim krovom. Smetaju im u procesu islamiziranja i centraliziranja Federacije Bosne i Hercegovine, koja je i sa ovakvim dvijema školama, na žalost sve zelenija, od Europe udaljenija i otuđenija. Snetaju ubojicama i progoniteljima Hrvata, bošnjačkim etničkim čistačima beha teritorija, bugojanskom isilovcu Mlaći, i svim onim Mlaćama koji neometano ruše i stećke po Bosni, kao što isilovci ruše  svaki trag kršćanstva i kršćana na Bliskom istoku.

Jedini mogući način jamstva slobode, jednakosti, ravnopravnosti, ljudskih i dječjij prava i sloboda u slojevitoj beha federalnoj tvorevini, suverenih i konstitutivnih Hrvata i Bošnjaka, je sustav vlastitog nacionalnog školstva. Danas u dvijema školama pod jednim krovom, a sutra kada se BiH uredi na jedino moguće pravedan i miran način, tri naroda tri republike, svako u svojoj školi, jednoj etničkoj školi pod jednim krovom. Ukidati i taj sustav, dvije škole pod jednim krovom, kao jedino jamstvo slobode i ravnopravnosti hrvatske djece u zelenoj beha federaciji, isto je kao i nepriznavanje hrvatskog naroda u njegovim nacionalnim i vjerskim posebnostima. To je bošnjački cilj, kao i onih koji pisanjem protiv dviju škola pod jednim krovom, agresiraju na hrvatsku djecu. Ako su danas tri Bosne, a jesu, hrvatska pa makar i na onom malom njenom dijelu dviju škola pod jednim krovom, srpska i bošnjačka, pod  krovom interesne međunarodne zajednice, i sa tri svoje prošlosti i sadašnjosti, sa tri različita puta u budućnost, što im omogućavaju i dvije škole pod jednim krovom, zašto onda suvremenim Herodima smetaju te škole. A zna se šta je onodobni Herod učinio sa djecom svoga zločinačkog vremena. Da  svako povijesno vrijeme ima svoje Herode, potvrđuje to Bosna i njena herodska suvremenost.

Vinko Đotlo