Na ključne odluke u energetici čeka se predugo

Otvoreno je pitanje izgradnje novih termoelektrana

Zašto su nužne cjelovite promjene u pristupu energetici, jesu li termoelektrane na ugljen u Europi prošlost ili budućnost, što donosi novi Zakon o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji, kakva je doista budućnost kogeneracije? To su samo neka od pitanja na koje je zanimljive odgovore dao izv. prof. dr. sc. Dražen Lončar, dipl. ing., predstojnik Zavoda za energetska postrojenja, energetiku i ekologiju Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu.

• U rujnu je usvojen Zakon o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji (NN 100/2015). Kakvo je Vaše mišljenje o novom Zakonu? Smatrate li da bi nešto trebalo promijeniti i/ili doraditi?

– Procedura izrade novog Zakona pokrenuta je s ciljem usklađivanja s europskom legislativom, ali i definiranja jedinstvenog pravnog okvira za ovo važno područje. Izrada Zakona je s jedne strane bila ograničena europskim smjernicama o državnim potporama, a s druge je bila u svojevrsnom 'klinču' započetih i prihvaćenih projekata postrojenja na obnovljive izvore, posebice vjetroelektrana. Pripremanje i usvajanje Zakona u izbornoj godini dodatno je 'začinilo' proceduru skraćujući zadane rokove. O Zakonu ćemo više moći govoriti nakon što stupi na snagu, zajedno sa skupom pratećih pravilnika čije se usvajanje očekuje do kraja godine. Jedna od novosti bit će i uspostava premijskog modela poticanja isporučene električne energije koji se već više godina primjenjuje u nekoliko europskih zemalja, pa i u susjednoj Sloveniji.  

• U kojem se smjeru razvija hrvatska energetika? Koji je Vaš pogled na obnovljive izvore i njihovu ulogu u energetskom sustavu?

– Trenutačnu situaciju u hrvatskoj energetici primarno obilježava stagnacija potrošnje, uz povećanje ponude različitih energetskih izvora. Tranzicija prema obnovljivim izvorima intenzivirana je procesom pridruživanja Europskoj uniji. Šteta je što se Hrvatska elektroprivreda nije ranije odlučila na ulaganja i u druge 'zelene' izvore, pored hidroelektrana, jer bi iskorak prema obnovljivim izvorima bio lakši. Vjerojatno bi i projekti velikih kogeneracijskih postrojenja na biomasu, poput planirane toplane u Velikoj Gorici, bili bolje prihvaćeni u javnosti. S druge strane, ograničavanje poticanja fotonaponskih modula rezultiralo je odgodom ili čak izostankom njihova 'booma', ako se usporedi razvoj u nekim susjednim zemljama. Međutim, zahvaljujući dostignutom stupnju tehnološka razvoja, njihova raširenija primjena danas može biti znatno jeftinija. 

• Što mislite, kako će se dalje odvijati projekt TE Plomin C?

– Ovaj projekt se razvija s ciljem obnove i diverzifikacije proizvodnog portfelja i u kontekstu pozicioniranja na regionalnom tržištu, ali u okolnostima koje nisu najpovoljnije. Na razvoj projekta utječu različite silnice poput odluke Uprave za tržišno natjecanje, koja se očekuje u siječnju. Iskustva i praksa razvijenih zemalja, poput Njemačke u proteklih pet godina, pokazuju da u određenim uvjetima postrojenja na ugljen mogu zauzeti značajan udjel na tržištu, čak i u uvjetima povećane proizvodnje iz obnovljivih izvora. Zbog povlaštenog statusa, postrojenja na obnovljive izvore i kogeneracije imaju prednost pri raspodjeli tržišnih potreba, a ostatak se namiruje iz najjeftinijih elektrana, među kojima su termoelektrane na ugljen, dok se energetski i ekološki efikasniji plinski blokovi zbog nepovoljne cijene goriva isključuju iz pogona. Za ublažavanje ove pomalo paradoksalne situacije, u kojoj je povećanje udjela obnovljivih izvora praćeno povećanim emisijama, planira se uvođenje regulatornih ograničenja (kao, npr. prebacivanje dijela elektrana na ugljen u stanje pričuve) i otvaranje prostora za povećano korištenje plinskih elektrana. Krajnji cilj novih mjera je osigurati raspoloživu flotu konvencionalnih postrojenja, koja će u satima i danima znatno smanjene proizvodnje iz obnovljivih izvora, nadomjestiti njihovu proizvodnju. U tom kontekstu treba razmatrati i svaki pojedini projekt 'klasičnih' postrojenja u Hrvatskoj.

• S obzirom na današnje okolnosti (razmjerno visoke cijene plina za proizvodnju električne energije, stanje na europskom elektroenergetskom tržištu, postojeća i nova postrojenja u zemljama u okruženju), imaju li smisla projekti novih termoelektrana na plin?

– Budući da još neko vrijeme nije realna uspostava potpuno obnovljivog energetskog sustava, pitanje potrebe izgradnje novih termoelektrana je otvoreno i sagledava se u kontekstu srednjoročnog razvoja i nastupanja na tržištima u okruženju. I protekle godine smo svjedočili 'borbi' za različite kupce  u Sloveniji i Hrvatskoj. Planovi gradnje nekih postrojenja stariji su i od jednog desetljeća, a u uvjetima brzih promjena tržišnih uvjeta nije lako donijeti investicijsku odluku koja će imati dugoročne posljedice. 

• Je li rješenje možda u većoj primjeni spojnog procesa, odnosno kogeneracijskih postrojenja?

– Glavnu prijetnju održivosti kogeneracijskih postrojenja koja isporučuju toplinsku energiju u toplinarske sustave naselja predstavlja trend smanjivanja toplinskih potreba, bilo zbog bolje izolacije stambenih i poslovnih objekata, bilo zbog uvođenja individualnog mjerenja potrošnje koje krajnjeg korisnika potiče na 'pritvaranje' ventila. Priliku za razvoj nudi priključivanje novih potrošača, za što je potrebno obnoviti postojeće i izgraditi nove toplinske mreže. Međutim, ni povećan broj potrošača ne jamči održivost. Npr. u nekim gradovima poput Torina u kojem se više od 50% potrošača opskrbljuje toplinom iz suvremenog kogeneracijskog postrojenja (i uz koje se za pokrivanje jutarnjih 'špica' koriste i toplinski spremnici poput onog koji je nedavno izgrađen i u Zagrebu), njegova je održivost ugrožena nepovoljnim odnosom cijena prirodnog plina i električne energije. Hrvatsko zakonodavstvo prepoznaje značaj toplinarskih sustava koji su istaknuti i u Zakonu o tržištu toplinske energije. Nadam se da će se u premijski model ugraditi i oblici pogonske potpore kogeneracijskim postrojenjima koja su na njih priključena u iznosima koji će biti barem na razini onih u susjednim zemljama. Za ovaj oblik potpora postoji uporište kako u europskim smjernicama tako i u regulatornoj praksi razvijenih zemalja (opet je Njemačka pozitivan primjer).

• U posljednje vrijeme je najavljena gradnja više novih elektrana na biomasu? Što mislite, kako će se rješavati problem viškova toplinske energije?

– Uvijek se zalažem za primjenu načela visokoučinkovite kogeneracije koje je jasno izraženo i u ključnim europskim dokumentima. Trenutačno se u Hrvatskoj primjenjuju nešto blaži kriteriji učinkovitosti pogona takvih postrojenja od onih koji su propisani u Kogeneracijskoj direktivi, što se opravdava potrebom poticanja većeg iskorištavanja biomase u blizini mjesta na kojemu nastaje. Nemam uvid u detalje svih projekata postrojenja na biomasu, ali dosadašnje iskustvo pokazuje da je njihov najkritičniji dio plasman proizvedene toplinske energije. Kako se, primjerice, malim industrijskim kogeneracijskim postrojenjima bavim već niz godina, odavno sam uočio da su želje ili procjene vlasnika u pravilu veće od realnih mogućnosti. U tom smislu, postavlja se pitanje hoće li sve planirane kogeneracije na biomasu moći pronaći dovoljan broj toplinskih potrošača kojima će isporučiti proizvedenu toplinsku energiju.

• Smatrate li da je FSB premalo prisutan u energetskim projektima i pri donošenju ključnih dokumenata u području energetike u Hrvatskoj?

– Fakultet u širem, a i Zavod u užem smislu, sudjeluje na različite načine u nacionalnim energetskim projektima i politikama, bilo kao aktivni suradnik ili kao kritičar. U svojoj, više od dvadeset godina dugoj karijeri, pamtim razdoblja intenzivne uključenosti, ali jednako i isključenosti iz različitih projekta revitalizacije i izgradnje energetskih postrojenja, a slično vrijedi i za aktivnosti pripremanja energetskog zakonodavstva. Treba biti svjestan i činjenice da je tržište različitih usluga u području energetike i zaštite okoliša vrlo razvijeno u Hrvatskoj i da se potreba za isključivo 'fakultetskom' ekspertizom pojavljuje samo na specifičnim projektima. Na često upućivanu primjedbu Vaše Redakcije o premaloj prisutnosti Fakulteta, mogu odgovoriti da smo uvijek nastojali iznijeti naše stavove relevantnim tijelima. Upozoravali smo i na preoptimistične projekcije potrošnje energije važeće energetske strategije, iako u njezinu izradu nismo bili uključeni. Sigurno će se u sljedećem razdoblju trebati donijeti nova, koja će u većoj mjeri uzeti u obzir aktualnu neravnotežu između ponude i potražnje različitih oblika energije. Njenoj eventualnoj izradi možemo doprinijeti koristeći i dugogodišnje iskustvo i rezultate sudjelovanja na brojnim domaćim i međunarodnim projektima s temom razvoja i unaprjeđenja energetskog sektora.

• I za kraj, možete li se ukratko osvrnuti na obrazovanje energetskih stručnjaka kao ključnu djelatnost Zavoda za energetska postrojenja, energetiku i ekologiju?

– Kao kratak presjek obrazovne djelatnosti može poslužiti uvodno poglavlje iz nove fakultetske brošure: "…Zavod za energetska postrojenja, energetiku i ekologiju osnovan je s ciljem obrazovanja inženjera u području konstrukcije, projektiranja i održavanja energetskih strojeva te pružanja stručne i razvojne podrške domaćoj industriji energetske opreme. Zahvaljujući kontinuiranom znanstvenom i stručnom usavršavanju nekoliko generacija zaposlenika i suradnika, u više od četiri desetljeća postojanja Zavod je nadrastao lokalne okvire i stekao međunarodnu prepoznatljivost koja se danas posebno ističe u području razvoja i primjene računalne mehanike fluida, te u području održivog energetskog i ekološkog razvoja." Nastojimo studentima pružiti detaljnu i objektivnu sliku područja koja pokrivamo i pripremiti ih za buduće izazove. Naših diplomanti zapošljavaju se na različitim poslovima, ne samo u Hrvatskoj, nego i u inozemstvu i mogu reći da ih obrazovanje koje dobiju kod nas ni u kom pogledu ne ograničava već obogaćuje.
 

Nadam se da ćemo nakon dugogodišnjih rasprava izmijeniti postojeći nepraktični model studiranja koji je podijeljen na 3,5 godine preddiplomskog i 1,5 godine diplomskog studija. Uočavamo da nakon pristupanja EU-u, sve više naših studenata razmišlja o odlasku na diplomski dio studija u inozemstvo, a neki poduzimaju i konkretne korake. Tako su samo ove godine trojica izvrsnih studenta smjera odlučila diplomski studij završiti u Danskoj. Protiv ovog, izvjesno rastućeg trenda, možemo se boriti samo podizanjem kvalitete i konkurentnosti obrazovnog programa. Očekujem da ćemo uz promjenu modela studiranja uspjeti i u 'oživljavanju' međunarodnog studijskog programa iz područja energetike i održivog razvoja kojeg smo prije desetak godina pripremali i izvodili u suradnji s kolegama sa Zavoda za termodinamiku, toplinsku i procesnu tehniku.

Antonia Hohnjec, www.energetika-net.com