Protiv Hrvatskoga Džavnog Sabora oni koji su protiv hrvatske državnosti

Za njih je svaki iseljeni Hrvat ustaša, pa tako i mandatar Hrvatske vlade

 

 

• Svatko onaj komu smeta naziv Državni za Hrvatski sabor je opasan za opstojnost hrvatske državnosti. Svi oni koji vide i traže neprijatelja u hrvatskim svetinjama stalna su opasnost po opstanak hrvatske države. Svi oni nikada nisu poželjeli, a kamoli htjeli hrvatsku državu. Oni i dalje žive u hrvatskoj državi smatrajući ju privremenom. No, to ne znači da ne žele hrvatsku kunu iako su ju isto ovako sotonizirali kao „ustašku“. Naprotiv, jako su se brzo snašli i osvojili bitne poluge hrvatske države od uprave, preko raznih protuhrvatskih udruga pa sve do medija, i lagodno žive u toj i takvoj njima mrskoj „ustaškoj Hrvatskoj“. Tim mrziteljima Državnoga sabora i kune posebno smetaju hrvatski branitelji koji su obranili Hrvatsku od srbocrnogorskoga agresora, ali ništa manje milijuni iseljenih Hrvata. I zato nije slučajno što je novi mandatar Hrvatske vlade Tihomir Orešković na udaru brojnih medijskih i političkih skojevaca, boljševika, jugoslavena, anarhista i drugoga taloga u okviru hrvatskoga društva. Kako ne mogu reći da Orešković nije rođen u Hrvatskoj jer jest, napadaju ga iz drugih „razloga“. Idu rasistički pa ne prestaju s napadima da ne zna hrvatski jezik, iako ti isti koji ga napadaju u jutarnjim, novim i drugim listovima i nakon 25 godina nestanka Jugoslavije govore i pišu srpske riječi.

I to namjerno kako bi se razlikovali. Oreškovića napadaju da pripada farmaceutskom lobiju, da nije živio u Hrvatskoj, da ne poznaje naše političke i svekolike prilike… Ne može se puno toga negirati, ali ne smeta on njima baš zbog toga, nego zato što je on iseljeni Hrvat, a za sve te jugonostalgičare – koji nikada nisu željeli hrvatsku državu – to znači da je „ustaša“. I zato je Jadranka Kosor naprasno promijenila izborna pravila tako da danas milijuni Hrvata diljem svijeta ne mogu sudjelovati u izbornom procesu svoje domovine. Za razliku od manjinskih Srba koji su nagrađeni za razne oblike agresije od 1918. pa sve do 1998. – dakle, punih 80 godina – i imaju zagarantirana tri zastupnika u tom istom njima spornom Hrvatskom Državnom Saboru.

 

• Izbor Tihomira Oreškovića za novoga mandatara (mandatar je riječ koju politički analitičar Mislav Bago nikada ne će moći izgovoriti!) Hrvatske vlade naišao je na neviđeni otpor i izljev govora mržnje prema njemu, onima koji su ga predložili i svima nama koji ga podržavamo. Jasmin Klarić, urednik i kolumnist Novoga lista ide dotle da priziva prosvjede na ulicama iz 2011. godine. „Sa cirkusom koji nam je donio korporacijskog mandatara i ponizio samu bit demokratskog procesa, s lijekom za gospodarstvo u vidu pijavica (jer, nam, je li, "krv" nije dobra), ulice hrvatskih gradova bi u bliskoj budućnosti mogle nositi "modu" s proljeća 2011. godine. Samo, prošli put ih je bilo najviše desetak tisuća“, traži Klarić krv na ulicama.

 

• Osim napada na Tihomira Oreškovića, u tijeku je neviđeni napad i na novoga predsjednika Sabora Željka Reinera zbog njegove najave da će se založiti, kada se za to stvore uvjeti, da se vrati stari i jedini ispravni naziv – Hrvatski Državni Sabor, koji su skojevci i boljševici Ivice Račana bezrazložno ukinuli. Da su se usudili, bili bi ukinuli i sam Sabor. Sve te progonitelje ne brinu činjenice da naziv Hrvatski Državni Sabor potječe iz 1848. godine, u vrijeme kada su se prvi put ondašnji hrvatski stališi sakupili u saboru i tako ga nazvali. Isto tako se 1918., nakon raskida sveza s Austro-Ugarskom formirao prvi sabor i nazvao – Hrvatski državni sabor. Protivnici prešućuju činjenicu da je pučki tribun Stjepan Radić uvijek u svojim govorima Sabor nazivao isključivo Hrvatski državni sabor. Sabor je naziv Hrvatski državni sabor nosio i od 1997. do 2001. godine. Sve su to činjenice koje protivnici svega hrvatskoga svjesno i ciljano ne će uzeti u obzir iz razloga što na taj način nemaju pravo. Oni se drže samo činjenice da je naziv Hrvatski Državni Sabor korišten i za trajanja Nezavisne Države Hrvatske, koja je – a to je činjenica – bila duga i dugotrajna želja ostvarenja hrvatske državnosti. Kako ovi koji su protiv riječi Državni, nikada nisu htjeli i željeli hrvatsku državu, ovo im je samo izgovor za napade na temelje hrvatske države. A Hrvatski Državni Sabor dakako da to jest. 

 

• U kolopletu neargumentiranih protivljenju naziva Hrvatski Državni Sabor ističe se izjava feralovca Predraga Lucića, koji sada zarađuje njemu mrske kune u (pred)stečajnom Novome listu. Jugoslaven Predrag piše: „Pozivao se Tuđman na svaku prigodu u kojoj su Stjepan Radić i Svetozar Pribićević oficijelni Sabor Kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije oslovljavali Hrvatskim državnim saborom, a sjetio se i da je taj trokraljevinski parlament na svojoj 256. sjednici održanoj 29. listopada 1918. raskinuo državno-pravne veze Trojednice s Austrijom i Ugarskom pod neformalnim imenom nikad konstituiranoga Hrvatskog državnog sabora“! Lucić ništa ne negira, ali je protiv. I tko je tu sada lud?

Predrag Lucić

 

• Lijevi njemački mediji, neskloni Hrvartima i Hrvatskoj, izruguju se da Tihomir na njemačkom glasi – Stillfried (miran i obrazovan).

 

• O Milanovićevom nepriznavanju poraza na izborima puno je toga rečeno i napisano. Njegov bijes možemo donekle i razumjeti kada se podsjetimo koje je velike novce potrošio na Alexa Brauna. Čovjek je izgubio i sada je ljut. Kako još nije formirana nova vlada nije isključena nova opstrukcija od strane Zorana Milanovića i njegovih raznih klonova poput marasa, beuka, opačića…, sve do bivšega predsjednika mladeži HDZ-a Siniše Hajdaša Dončića. No, budući je započela pobuna u samome SDP-u protiv Milanovića i njegove uže klike, za očekivati je da će se on napokon pozabaviti samim sobom.

 

• Zorana Milanovića u mladosti su zvali Basta. Vrijeme je da on napokon posluša riječ – dosta!

 

• Češki veleposlanik u Hrvatskoj Martin Košatka pojasnio nam je tko je Alex Braun, momak koji je preko milijun kuna odnio iz Hrvatske, a da nije pomogao Zoranu Milanoviću da ostane na vlasti. Košatka kaže da se i u Češkoj prije dvije godine pojavila sasvim nova stranka ANO koja je, slično kao i Most, bila veliko iznenađenje izbora. Zanimljivo je da je za tu stranku kampanju radio isti čovjek – Alex Brown, za kojega Košatka kaže da se zove Saša Brown i da je Čeh koji radi za američku tvrtku. „Mnogi ljudi zato misle da je on Amerikanac, ali on je Čeh i pomogao je već brojnim strankama i u Češkoj i na međunarodnoj političkoj sceni“, ističe Košatka.

Alexander Saša Braun

 

• Najava smanjenja plaća u javnom sektoru je pogrješna. Isto smatra i Vilim Ribić, predsjednik Matice hrvatskih sindikata. To je čista demagogija od koje možemo imati samo štete, jer nitko sposoban ne će htjeti raditi u tom javnom sektoru i zato je Ribić u pravu kada ide korak dalje i tvrdi kako je to samo dodatan razlog za kriminal.

 

• Iza anarhističko-neojugoslavenskih prosvjeda ispred stana hrvatske predsjednice navodno stoje Građanska akcija, Vesna Pusić, Maja Sever, Domagoj Margetić i neki drugi tipovi.

 

• Dok se u svijetu slave Božić i svečano dočekuje Nova godina, muslimanski militanti vrše atentate. Na filipinskom otoku Mindanau tijekom Božiću izvedeno je osam koordiniranih napada muslimanskih ekstremista bliskih tzv. Islamskoj državi i pobijeno desetak katolika. U Bruneiju bogati mjesni sultan, u ime svoga poimanja islama, prijeti petogodišnjom zatvorskom kaznom svakome tko javno slavi Božić. Napadi muslimanskih militanata događaju se i našoj blizini. Na Korzici su uvečer Badnjaka podmetnuli požar u Carskim vrtovima, pozvani vatrogasci koje su uvukli u klopku. Nekoliko mladih muslimana s kapuljačama nasrnulo je na vatrogasce i brutalno ih pretuklo. Loše je što je svijet obišla vijest da su nakon toga iz odmazde korzikanski mladići ušli u džamiju i napravili nered. To je neprimjereno, ali je još neprimjerenije lagati svjetskoj javnosti o izazivanju korzikanskih katolika od doseljenih muslimana.

 

• Sarajevska nadbiskupija i dalje čeka rješenje pitanja punog povratka sjemeništa i imovine u Travniku te da se riješi i pitanje pristupa vozilima samostanu sv. Vinka u Sarajevu. Tko čeka, možda i dočeka.

 

• Ministarstvo kulture odbilo je otkupiti dvije dokumentarne knjige iz Domovinskog rata objavljene ove godine: “58 – HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca” Damira Markuša Kutine i “Ne plači, moj dobri anđele” Damira Plavšića. Oba autora su hrvatski branitelji.

 

Marijan Majstorović