Ivan Vrdoljak: "Jedna od opcija je i stvaranje Vlade nacionalnog jedinstva. Ne želimo nove izbore"
• Napokon je car gol. Zato sam se još jednom prisjetio one čuvene Jambine izjave da je Most „jedna čudna sekta“. Čudna sekta koja nas već dvije godine dovodi do ludila. To maltretiranje cijele hrvatske nacije napokon je zaustavio predsjednik Hrvatske vlade Andrej Plenković. I to ne bilo kako, nego javno i dramaturški sjajno. Zadao je konačan udarac ovoj sekti od koje se nikada ne će oporaviti. Zaustavio je mostovce u naumu da im cijela Hrvatska bude talac, talac njihove demagogije i talac bolesne želje za vlašću. Iako je Plenković prije rasprave na Vladi upozorio čelnika Mosta Božu Petrova kako ne će trpjeti neposluh njegovih ministara iz Mostove kvote, Petrov ih je poslao u Vladu da upravo to učine. I kada trojica Mostovih ministara – Ante Šprlje, Slaven Dobrović i Vlaho Orepić (ratoborni i krajnje netaktični preostali četvrti Mostov ministar Ivan Kovačić nije smijenjen jer nije nazočio sjednici Vlade!) – urade ono što im je Petrov naredio, Plenković ih je izbacio iz Vlade. Otjerao. Time je izbacio i cijeli Most, jer u svakoj vladi mora biti jedinstvo. Ako ga nema, onda dolazi do razlaza. Uvijek na nečiju štetu. Na čiju će štetu doći ovo tjeranje mostovaca iz Vlade, vrijeme će jako brzo pokazati.
Treba spomenuti i neposredan povod smjene, a to je nezavisni ministar financija Zdravko Marić. Mostu i oporbi smeta što je došao iz Agrokora. To se može i shvatiti u vrijeme kada se spašava što se spasiti dâ kod Agrokora, ali ovdje nije bitan Marić, njegovim rušenjem Božo Petrov i Nikola Grmoja žele srušiti Plenkovića uoči lokalnih izbora 21. svibnja ove godine. Što sada? Ima više opcija. Čelnik HNS-a Ivan Vrdoljak kaže: „Jedna od opcija je i stvaranje Vlade nacionalnog jedinstva. Ne želimo nove izbore“, čime je očito nešto najavio. Čelnik osmorice manjinaca Milorad Pupovac dodaje: „Hrvatskoj je potrebna stabilna Vlada. Podržat ćemo intenciju premijera Plenkovića da složi stabilnu Vladu“. O drugim mogućim opcijama i saborskim zastupnicima na koje Plenković računa, još je rano govoriti. Treba vjerovati predsjedniku Vlade kada je rekao da ima stabilnu većinu u Saboru. Pojavljuje se i problem: treba li predsjednik Sabora Petrov supotpisati razrješenje s dužnosti ovo troje Mostovih smijenjenih ministara? Petrov kaže da on drži konce u rukama njihove smjene. U tomu ga podržava i lukavi Bračanin iz SDP-a Arsen Bauk, te Mato Palić s Pravnoga fakulteta u Osijeku. Suprotnoga mišljenja je ustavnopravna stručnjakinja Sanja Barić, koja tvrdi kako predsjednik Hrvatskoga sabora ne mora supotpisati odluku o smjeni smijenjenih ministara. Isto tvrdi i Branko Smerdel, ekspert ustavnoga prava.
U HDZ-u vlada sveopće zadovoljstvo i to s pokrićem. Iskusni HDZ-ovac Božidar Kalmeta govori ono što i ostali hadezovci misle: "Most ne zna što je, oporba ili vlast, koriste i svaku i malu situaciju ako procijene da će dobiti neke bodove. Ako dođe do padanja vlade, građani će kazniti Most. Građanima treba stabilnost i sigurna vlada. HDZ je uvijek spreman za izbore. Plenković je pokazao da je državnik i da zna pokazati državne poteze. Jadranka Kosor, bivša šefica HDZ-a i nekadašnja predsjednica Vlade ističe da je javnim smjenjivanjem tri Mostova ministra Plenković „ponizio Most i Mostove ministre“.
• Bruxelleska uredba o sustavnoj kontroli putnika na vanjskim granicama Europske unije i Schengena je stvorena da stvori gužve. To je činjenica. To je izvrsno poslužilo Sloveniji da izvrši dodatan pritisak na Hrvatsku. Za to svoj dio zasluga nosi Ivica Račan, ideološki jugo komunist, na nacionalno Jugoslaven, koji je 2001. učinio veliku izdaju – veleizdaju. Njegov pokušaj predaje cijele Savudrijske vale Sloveniji nije ništa drugo nego – veleizdaja. Da tada u SDP-u nije bilo Zdravka Tomca, potpredsjednika Hrvatskoga sabora, ova bi Račanova veleizdaja bila i realizirana. O Račanovoj veleizdaji ovih dana piše Jurica Körbler u Jutarnjem listu od 26. IV. 2017. (str. 3.): „Ivica Račan u to je vrijeme osjećao kako njegova kompozicija sve slabije vuče, pogotovo prema Europi i jedan spektakularan potez – a to bi bez sumnje bio dogovor sa susjedima Slovencima – dobro mu je došao. Nagovarali su ga i neki naši diplomati, a spominjao se Joško Paro, da bude popustljiv prema Slovencima, 'za tih par kilometara', a da će mu to Europa itekako honorirati i vratiti“ (http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/arbitrazna-presuda-o-granici-donesena-pitanje-je-trenutka-kad-ce-je-objaviti-pripreme-za-novi-sukob-ovo-ce-dodatno-zaostriti-odnose-sa-slovenijom/5957813/) i nastavlja: „Parafi Olge Kresović-Rogulje s hrvatske i Mihe Pogačnika sa slovenske strane, 18. travnja 2001. u Otočcu na Krki, pokazat će se kao jedan od najvećih kikseva tadašnjeg premijera Ivice Račana“.