Plenković ima stotinu razloga da ne bude u koaliciji s Pupovcem
• Premda sam nekima već dosadio ponavljanjem kako aktualni predsjednik izvršne vlasti Andrej Plenković u svemu laže, opet moram to ponoviti i u slučaju sudskoga epiloga spora između Đure Gavrilovića i hrvatske države. Naime, prije šest godina, 2012., u vrijeme vladavine raspojasanoga crvenoga princa Zorana Milanovića došlo je do sudskoga spora između hrvatske države i petrinjskoga mesnog diva. Slučaj je stigao na neutralni sud u Washington i nakon šest godina stigao je i sudski pravorijek te arbitraže u kojem je pobijedio Gavrilović i njegov vlasnik Đuro Gavrilović. A ako su Gavrilović d.o.o. i Đuro Gavrilović pobjednici u arbitražnom sporu, onda je netko morao postati gubitnik. Ali, veli DORH (čitaj: A. Plenković) nije tako. Prema Državnom odvjetništvu sa sjedištem u Gajevoj 30 – gdje nema dovoljno računala (!!!) – pobjednik je hrvatska država! Na presudu iz SAD-a stiglo je priopćenje DORH-a u kojem se nalazi i ova tvrdnja: "Arbitražno vijeće pri Međunarodnom centru za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) u Washingtonu faktično u cijelosti odbilo tužbeni zahtjev Georga Gavrilovića te je Republika Hrvatska u ovoj arbitraži uspjela ukupno s više od 98 posto, odnosno da je toj tvrtki dosudilo tek 1,49 posto traženog iznosa i oko 30 posto traženih troškova postupka", te drugo priopćenje: "Arbitražno vijeće faktično u cijelosti odbilo tužbeni zahtjev Georga Gavrilovića te je Republika Hrvatska u ovoj arbitraži uspjela ukupno s više od 98 posto, s obzirom na to da su tužitelji ukupno tražili 198.500.000 eura na ime naknade štete te devet milijuna eura na ime troškova postupka". Ali, nije tako. Ne može poraženik biti pobjednik samo tako ako on to kaže. To više Andreju ne prolazi. Inače, godine 2012. prvotužitelj Georg Gavrilović i drugotužitelj Gavrilović d.o.o. pokrenuli su postupak radi povrjede bilateralnog ugovora o poticanju i zaštiti stranih ulaganja koji su sklopile Hrvatska i Austrija, i naknade štete u visini od 198,5 milijuna eura te troškova arbitražnog postupka u ukupnom iznosu od devet milijuna eura. S druge strane, DORH priznaje da je „Arbitražno vijeće pravorijekom utvrdilo da je Republika Hrvatska povrijedila čl. 4. st. 1. Bilateralnog ugovora o poticanju i zaštiti stranih ulaganja koji su sklopile te je temeljem toga odlučilo da je Republika Hrvatska dužna samo drugotužitelju Gavrilović d.o.o. platiti na ime naknade štete iznos od 9.699.462,73 kuna i 1.658.960,49 eura (1,49 % traženog iznosa), te na ime troškova arbitražnog postupka 2.593.642,36 eura i 285.288,28 američkih dolara, što iznosi 30 % traženih troškova postupka tužitelja“, čime je ustvari DORH pobio prijašnje navode iz priopćenja.
Posebno je zanimljivo da se u DORH-u pokušavaju vaditi s tvrdnjom kako je odluka suda u Washingtonu u suprotnosti s pravom EU-a. "Premda će odluka o daljnjim pravnim radnjama u odnosu na dio odluke u korist Gavrilovića d.o.o. biti donesena nakon što Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izvrši analizu te odluke, već je u ovom trenutku vidljivo da je ista u tom dijelu u suprotnosti s pravom Europske unije", piše DORH u svome priopćenju. Nu, istina je ta da je Arbitražno vijeće u postupku koji su Gjuro Gavrilović i njegova tvrtka pokrenuli protiv Hrvatske, donijelo pravorijek kojim je jednoglasno utvrdilo da je Republika Hrvatska bespravno izvlastila imovinu tvrtke Gavrilović. Nadalje, "Arbitražno vijeće je utvrdilo da investicija Gjure Gavrilovića, koja se sastojala u kupnji pet društava iz sastava bivšeg holdinga Gavrilović tijekom stečaja, uživa pravo na zaštitu na temelju Washingtonske konvencije i ugovora o zaštiti ulaganja sklopljenog između Republike Hrvatske i Republike Austrije", točno piše u priopćenju Gavrilovića d.o.o. i vlasnika Đure Gavrilovića. U nastavku iz Gavrilovića poručuju da je "investicija učinjena u skladu s važećim zakonima, a nepravilnosti u stečaju koje je prigovorila Republika Hrvatska tijekom postupka, isključivo se mogu staviti na teret državi i njenim nadležnim tijelima, ali ne i Gjuri Gavriloviću". U priopćenju su u Gavriloviću ustvrdili i da pravorijek doživljavaju "ponajprije kao potvrdu svojih nastojanja da dokažu protupravnost postupanja Republike Hrvatske i njenih tijela te legitimnost izvršenog ulaganja". Slično kao i u slučaju izgubljene arbitraže hrvatske države protiv MOL-a, a i tu je pokrenuo sudski postupak ratoborni Milanović, gdje je Hrvatska izgubila milijarde kuna, i u ovome slučaju Hrvatska će izgubiti najmanje dva, a možda i preko pet milijardi kuna.
• Smrću Olivera Dragojevića izgubili smo velikoga domoljuba i pjevača. Svi oni koji vole svoju domovinu – kako i dolikuje – žale za njim. Ali izgleda kako je nešto drugo u pitanju, jer i u veselju, a i u žalosti treba imati mjeru. Ljudi me pitaju kako ja tumačim da je našemu Oliveru toliko medijskoga prostora posvećeno, i ja ne znam odgovor. I meni se čini kako netko smrt jedne poznate osobe nastoji iskoristiti za svoj probitak, ali ne znam koja je to osoba ili više njih. Ako nisam siguran tko stoji iza ovolike pompe oko Olivera – jer na vijestima Hrvatskoga radija prvih petnaest minuta njemu je posvećeno – siguran sam da oni koji svaku večer na Drugom programu HRT-a emitiraju po jednu utakmicu hrvatske nogometne reprezentacije sa Svjetskoga prvenstva u Rusiji žele da nam se zgadi nogomet i vatreni. Na vama je da sami zaključite.
• Isto me pitaju ljudi je li primjereno da Hrvatska vlada donese posebnu odluku o Danu nacionalne sućuti povodom smrti Olivera Dragojevića. Iz Vlade poručuju da je to primjereno… Možda je i primjereno, ali dosad to nije bio običaj. Ako mi niti to nije najjasnije, potpuno mi je jasno zašto su se u Splitu na ispraćaju Oliverovih posmrtnih ostataka u rodnu Velu Luku pojavili Andrej Plenković, Gordan Jandroković i Nina Obuljen Kořinek. Još su samo trebali povesti Predraga Štromara, Anku Mrak-Taritaš i dvojicu Milorada – Milorada Batinića i Milorada Pupovca.
• Ako već onaj drugi Milorad, Pupovac, nije bio na komemoraciji Oliveru Dragojeviću u Splitu, bio je u Srbu gdje je za hrvatske kune i ove godine slavio četnički pir iz srpnja 1941. u tom ličkom mjestu. U svome govoru u Srbu Pupovac je ponovio velikosrpske laži kroz opravdavanje partizansko-četničkih progona i pokolja Hrvata na sjeveru Dalmacije, istoku Like i zapadu Bosne u ljeto 1941. Četnički progon i klanje Hrvata u Srbu, Boričevcu, Brotnju, Grahovu… nazvao je „ustankom ustanika protiv zla koje je ta država počela provoditi samim proglašenjem“, što je nelogično i dokaz kako njegovim prethodnicima i njemu danas nijedna hrvatska država nije dobra. Jer ako on, Milorad Pupovac, glavni koalicijski partner izdajničke Vlade Andreja Plenkovića, danas širi teoriju „da su ovi ustanici ustali protiv države, a oni su ustali protiv zla koje je ta država počela provoditi samim proglašenjem“, onda se s njime nema što razgovarati, a kamoli biti u koaliciji. Stoga najoštrije treba osuditi sve ono što je nakon toga izrekao poput ovoga: „Počele su masovne egzekucije u Gudovcu, Glini, Banskom Grabovcu i drugdje. A onda Jadovno, pa ovdje u okolnim selima nekoliko stotina muškaraca, žena i djece u pohodu ustaške vojnice…“ Sve je to bila i ostala četnička, jugopartizanska i velikosrpska laž u cilju ocrnjivanja Hrvata i nabijanja nam kolektivne krivnje i pokušaj opravdavanja ubijanja Hrvata. I zato sve ovo izrečeno u Srbu od strane Pupovca i drugih izroda treba negirati i tražiti njihovu odgovornost za širenje mržnje i laži bez ikakvoga utemeljenja.
Četničko klanje Hrvata u Drugome svjetskom ratu
• U strahu od zasluženih zvižduka, predsjednik Hrvatske vlade Andrej Plenković još jednom pokušava prevariti narod u Kninu 5. kolovoza. Naime, godinama sam išao u Knin i najprije se išlo na Tvrđavu, a poslije su bili politički govori u središtu grada i postrojavanja Hrvatske vojske na stadionu Dinare. Sada Plenković to želi promijeniti i odredio je govore u osam sati ujutro! Čujmo ga kako je odgovorio na novinarski upit zašto tako rano: »Ta teza ne stoji uopće i ne znam zašto je postavljate. Ove godine je došle do modifikacije, neke od braniteljskih udruga su bile sklone tome da što veći broj ljudi može biti prisutno kada se drže govori i s obzirom na procjenu temperature koja se očekuje u nedjelju u Kninu, s obzirom na iskustvo ranijih godina i s obzirom da je Sinjska alka istoga dana, odlučeno je da govori na trgu budu ujutro«. On ne negira činjenicu da planira u osam sati, dok se još ljudi nisu dobro ni naspavali, održati politički govor, ali zato pokušava nekim demagoško-mandrinskim rječnikom uvjeriti nas da to što jest ustvari nije.
