Molitva pjesnika

Oče, evo mene!

 

 

Kad niz obraz kane zadnja suza vruća

Kad ne bude lijeka bijednog tijela muci,

Drhtati će duša nasred krstopuća

I težiti željno prema vječnoj luci.

I sve što će htjeti – Svjetionik vidjet,

Kroz tunele mrke doć do zadnjeg cilja.

Obećanja Božjeg ne će se postidjet:

'Vjerni će uživat sreće izobilja'.

 

Kucat će na vratim' – Oče evo mene,

Posuđeno što je to Ti nazad dajem.

Tijelo Zemlja uze nek strune, uvene,

Al' duša je tvoja, nadari ju rajem.

 

Stvor je krv i meso, ne kazni ga kruto,

Utkala se u njeg i ljubav i zloba.

U utrobi majke grijeh mu Milost guto –

Kako na početku, tako i do groba…

 

Pusti me, o Bože, do nebeske luke,

Na Zdencu života nek se duša mije.

Milopojne ću ti svijat slavoluke

Ovjenčati rimom ime najsvetije.

 

Kad niz obraz kane zadnja suza vruća

Kad nebeska vaga vagne duši mjesto,

Prepoznaj me Oče nasred krstopuća,

Pjesma te je moja opjevala često.

 

Marija Dubravac, Brisbane