riječi spremno trepere na usnama al nikako da se prelome preko jezika gledam ti oči – ne, nije utopija čudom je nebitna postala razlika tražim ti istinu na licu;
u osmijehu što upadne u obraze -primjećujem svaku blesavu sitnicu dok žedno iščekujem odgovore
toliko pitanja buja nam u glavi a tišina odgovor ne nudi -al' isti je odgovor onaj u nadi kao i onaj što kaos radi…
možemo se praviti da sve je isto možda se i truditi da ime ostane čisto -al ne pita nas za spremnost ona što lebdi utrobom i drhće tijelom ti šutiš, šutim i ja -i oboje drhtimo tišinom vrelom
tko li će prvi prekinuti šutnju čije će usne riječi izreći… ..nek budu tvoje jer previše drhtim da ne izgovorim tajnu i izdam oboje -samo jednom jedinom riječi!
Ukoliko želite ostaviti komentar, morate se prijaviti.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. PrihvatiPogledaj više...