Neizrečeno

Previše drhtim

Neizrečeno

riječi spremno trepere na usnama
al nikako da se prelome preko jezika
gledam ti oči – ne, nije utopija
čudom je nebitna postala razlika
tražim ti istinu na licu;

u osmijehu što upadne u obraze
-primjećujem svaku blesavu sitnicu
dok žedno iščekujem odgovore

toliko pitanja buja nam u glavi
a tišina odgovor ne nudi
-al' isti je odgovor onaj u nadi
kao i onaj što kaos radi…

možemo se praviti da sve je isto
možda se i truditi da ime ostane čisto
-al ne pita nas za spremnost ona
što lebdi utrobom i drhće tijelom
ti šutiš, šutim i ja
-i oboje drhtimo tišinom vrelom

tko li će prvi prekinuti šutnju
čije će usne riječi izreći…
..nek budu tvoje
jer previše drhtim
da ne izgovorim tajnu i izdam oboje
-samo jednom jedinom riječi!

Ljubica Mršić