Hrvatski Fokus
Kultura

Pilot projekt ‘Praznine 2020.’

Privremena aktivacija zatvorenih prostora u povijesnoj jezgri grada Splita

 
 
U organizaciji platforme Culture Hub Croatia, 15. veljače 2020., započeo je pilot projekt 'Praznine 2020.' kao reakcija na višegodišnju problematiku rastućeg masovnog turizma i naizgled nemoćnu situaciju u Splitu te pitanja trebamo li 40 godina od upisa na UNESCO-vu listu svjetske baštine stvarati novi centar.
Pilot projekt 'Praznine2020' je inicijativa neprofitne organizacije Culture Hub Croatia – Platforme za edukaciju, kreativnost i poticanje razvoja kroz kulturu osnovane u Splitu u siječnju 2017. godine s ciljem promicanja kulture, kulturne baštine i umjetnosti, s naglaskom na povezivanje umjetnika, aktera u kulturi i drugih organizacija, te njihovo umrežavanje s međunarodnim partnerima. 'Praznine' su svojevrsni eksperiment kojim se funkcije budućeg hub-a kao jedinstvenog fizičkog prostora projiciraju na šire urbano područje stare gradske jezgre i kojim se potiče participativni pristup i uključivanje lokalne zajednice. 
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2020/02/maxresdefault.jpg
„U siječnju ove godine izbrojali smo više od 35 zatvorenih prostora samo na području Dioklecijanove palače. Ukoliko uzmemo u obzir ulice u njenom neposrednom okruženju, brojka vrlo lako dostiže i prelazi impresivnu brojku od 50 zatvorenih poslovnih prostora, uz natpise „zatvoreno zbog preuređenja” ili „na godišnjem odmoru do proljeća“. Projektom 'Praznine' otvaramo prostore koji se ljeti koriste u turističke svrhe te ih dajemo na korištenje umjetnicima i građanima van sezone, tijekom zimskog perioda. Dugoročni cilj ovog pilot projekta je da ovakvo korištenje prostora postane praksa. Dosadašnji je diskurs bio uglavnom fokusiran na kritiziranje trenutne situacije, dok će 'Praznine' kritiziranje zamijeniti promišljanjem o prisvajanju i djelovanju u stvarnom vremenu i prostoru i omogućiti svima da (barem) zimi oblikuju svoj grad i općenito urbani prostor. Uz to, regionalna dimenzija projekta te prisutnost umjetnika iz susjednih zemalja otvorit će prostor za dijalog i promociju regionalne suvremene umjetničke produkcije te pridonijeti boljem međusobnom razumijevanju i poticanju novih suradničkih projekata na međunarodnom nivou“, navode članovi Culture Huba Croatia.
 
Stoga se u trotjednoj intervenciji (od 15. veljače do 7. ožujka) pet prostora u staroj gradskoj jezgri pretvara u otvorene ateljee za osam domaćih i inozemnih umjetnica i umjetnika (Driton Selmani, Mia Kevo, Selma Selman, Antonio Grgić, Ledia Kostandini, Andrea Resner, Ivana Mirchevska i Lana Stojićević), kao i mjesta prezentacije rada udruga civilnog društva koje su se odazvale na javni poziv 'Posvoji prostor'. Inicijativa se odnosi primarno na reapropriaciju ne samo prostora gradske jezgre i vlasništva nad baštinom, već i na potencijal kreativne zajednice koja je trenutno potisnuta i nevidljiva, a sastavni je dio genetskog koda grada Splita. Upravo je kreativna zajednica ta koja može pridonijeti očuvanju autentičnosti Splita i njegove povijesne jezgre kroz aktivno uključivanje i samih građana, pa program uključuje i brojne radionice, razgovore s umjetnicima, različite meet-upove i pop-up događanja.
Driton Seelmani živi i radi u Prištini i Doganaju. Selmani pristupa ideji percipirane stvarnosti dekonstruirajući formacije društvenih, političkih i kulturnih tema iz njegove okoline. Izlagao je na samostalnim i grupnim izložbama u domovini i inozemstvu.
 
Mia Kevo Mia Kevo djeluje u području suvremenog plesa i fizičkog kazališta, s aktivnim interesom i radom u polju inkluzivnog plesa. Kao izvođačica sudjeluje u projektima nekoliko koreografa i umjetničkih suradnika IMRC-Divert plesnog kolektiva, Plesne grupe Magija, kazališne skupine Trafik i Plesne udruge Tiramola. Jedna je od osnivačica Kolaborativne Izvedbene Platforme-KIP osnovane 2019. s ciljem afirmiranja suvremene plesne i izvedbene umjetnosti u Splitu.
Selma Selman umjetnica je iz Bosne i Hercegovine, romskog podrijetla. U njezinom radu u kojem koristi različite medije poput performansa, slike, fotografije i video instalacija, utjelovljene su borbe u vlastitom životu, kao i one u zajednici. Njeni radovi međunarodno su izlagani u Kunstquartier Bethanie, Berlin (2016), samostalne izložbe New York (2017), 2018. Studio Tommaseo, Trst (ITA). 2019. godine izlagala je u sklopu 58. Venecijanskom bijenala. Za svoj je rad dobila brojna međunarodna priznanja. Selma je osnivačica „Marš u školu“, projekta čiji je cilj osnaživanje romskih djevojaka širom svijeta. Živi i radi u Europi i SAD-u.
Antonio Grgić diplomirao je arhitekturu na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu te je trenutno na doktorskom studiju Instituta za teoriju arhitekture, povijest umjetnosti i kulturne studije u Grazu, gdje se bavi temom spomenika. U arhitektonskom i umjetničkom djelovanju koristi urbani prostor kao osnovni medij. Njegov glavni interes su prostorne instalacije i intervencije koji propitkuju preklapanje političkih, ideoloških, antropoloških i psiholoških fenomena u urbanom okruženju. Tako primjerice kroz svoj višegodišnji projekt „Sjene“ nizom performansa u zemljama bivšeg Istočnog bloka iscrtava sjene srušenih spomenika na mjestu na kojem su stajali prije svog uklanjanja. Izlagao je na nizu domaćih i međunarodnih izložaba, kako samostalno tako i grupno.
Ledia Kostandini je albanska umjetnica koja živi i radi u Tirani. Diplomirala je na Umjetničkom sveučilištu u Tirani, a njena praksa obuhvaća različite medije, uključujući fotografiju, slikarstvo, instalacije, javne intervencije i ilustraciju. Njeni radovi izlagani su na međunarodnoj i lokalnoj razini.
Andrea Resner rođena je u Splitu. Diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2012. te Umjetničkoj akademiji u Splitu 2019. (Film i video). Kroz multimedijalni pristup bavi se narativima snova, traume i žene, s naglaskom na poetiku i estetiku kao glavnim ekspresivnim sredstvima. Djeluje na području crteža, slikarstva, prostorne instalacije, fotografije, filma i videa, kostimografije, street arta i poezije.
 
Ivana Mirchevska vizualna je umjetnica koji živi i radi na relaciji između Skoplja i Milana. Diplomirala na Fakultetu likovnih umjetnosti u Skoplju i magistrirala na Accademia di Belle Arti di Brera, Milano, Italija. U istraživanju se fokusira na dokumentarnu sliku i načine reprezentacije u suvremenoj praksi pokretnih slika. Upotrebom audio-vizualnog formata filmskog eseja, koji omogućava kombiniranje fikcije i teorije, ona istražuje performativne uloge koje slike imaju u reprezentaciji stvarnosti. Ivana je i kustosica festivala "Underground is easier to breathe", međuprostorne platforme za interdisciplinarne umjetničke pristupe i kritičke prakse koje se referiraju na estetska, politička i ekološka onečišćenja u kontekstu Skoplja.
 
Lana Stojićević diplomirala je slikarstvo 2012. na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, a za svoj je umjetnički rad primila mnoge nagrade. Bila je finalistica Nagrade Radoslav Putar 2015. godine. Recentni umjetničko-istraživački projekti uključuju: Kad ne dime tvornički dimnjaci (2018., 2019.), Bilo koje mjesto u bilo kojem gradu (2019.); Fasada (2018.), Sunny Side (2018.), Na/do/gradnja (2017.), Strukture prikrivanja (2017.), Parcela (2016.), Projekt Villa Roza (2016.), Crno brdo (2015.). Živi i radi u Splitu.
Split danas najveću bitku vodi s vlastitim identitetom, odnosno s polaganim nestajanjem istoga, a svaki od navedenih radova naglasak stavlja na određeni element tog procesa.
 

Nives Matijević

Povezani članci

Aktualna vlast grubo se dohvatila časopisa Jezik

HF

Zatvaranje kruga Arsena Roje

HF

Ti si moj stih

HF

Koraci sutona

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...