Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, pripadnik brojne plejade slikara izrazito snažnih osobnosti s juga Hrvatske, Vedran Grabovac, rođen je 1950. u Dubrovniku. Slikarstvom se bavi od rane mladosti. Prvi puta izlaže 1967. u prostoru današnje Galerije Klarisa. Kontinuirano samostalno istupa sve do 1975. godine. Godine 1971. odlazi u Italiju, uspješno izlaže u Milanu sedamdesetih, a nakon stanke iznova se posvećuje slikarstvu, slikajući i izlažući.
• Gospodine Grabovac, nedavno ste prezentirali novi ciklus krajobraza. Koliko ste dugo radili na ovom ciklusu?
– Cijeli život radim mediteranske pejzaže kao neiscrpnu inspiraciju većine slikara ovog podneblja. Zadnji ciklus koji sam izložio u palači Sponza prikazuje svjetionik Palagružu u različitim dijelovima dana gdje se poigravam sa svjetlosti koja mijenja boje mora, otoka, vegetacije. Radio sam ga nekoliko mjeseci.
• Koliko je imaginarnog koliko stvarnog?
– Moji motivi su kombinacija stvarnosti i imaginacije. U biti onoga što je bilo. Na žalost, mediteranski pejzaž s mojih slika nezaustavljivo nestaje pod naletom takozvanog napretka, bagera i betona, pa ga na slikama vraćam kroz svoja sjećanja gdje slikam nestale čemprese, masline, kamen…
• Koliko je tehnika bitna?
– Ulje je moja omiljena tehnika. Volim se izražavati bojom, posebno naglašavam detalje impastom. Akrilom se lakše i brže radi tako da ga često koristim. To su dvije tehnike koje mi omogućuju rad s jakim bojama koje su obilježje moga stvaralaštva.
• Kakvu ulogu ima format?
– Pretežito radim manje formate, no nekad posegnem i za većim. Ciklus Palagruže (90×70) je moj izlet u veći format, ako se to može smatrati većim formatom. Volim se baviti detaljima koje smještam na manja platna.
• Često slikate vani?
Pretežno radim u svom atelijeru ili na taraci kuće u kojoj sam se rodio i živim. Inspiracija mi je raditi s pogledom na more, Lokrum i Grad. Ljeti čak slikam u barci koju pretvaram u svoj atelijer. Obilazim otoke i obalu tražeći skrivene motive koje prenosim na platno.
• Možete li izdvojiti pojedini motiv?
– Moji motivi su mediteranski pejzaži, zavičajni ambijent. No, ako moram izdvojiti najdraži to je samostan Svetog Jakova u Dubrovniku kao neiscrpan motiv. Slikam ga iz svih perspektiva i u svim bojama. Samostan kroz vrijeme ostaje kakav jest bio i u mom djetinjstvu, ali je okoliš taj koji se mijenja. Uporno na slikama samostana zadržavam pejzaž kakav je bio, no on se mijenja i ustupa mjesto takozvanoj suvremenoj arhitekturi koja ga proždire. Nažalost, Sveti Jakov moga djetinjstva ubrzo će ostati samo na mojim slikama. Česti motiv mojih slika je otok Lokrum. Priroda i arhitektura ovog omiljenog izletišta Dubrovčana je moja omiljena preokupacija koju rado pretačem u moje boje.
• Što je trenutačno novo u atelijeru?
– Uvijek se vraćam istim motivima. Trenutačno me preokupira otočna vegetacija, mlječika i njezine boje u razna godišnja doba što mi omogućuje snažne kolorističke kontraste. Ciklus Palagruže obilježen je ovom inspirativnom biljkom, uz svjetionik, jednim od simbola Mediterana.
• Planovi…?
– Plan je nastaviti dalje stvarati! Družim se s mojim kolegama slikarima, posebno Josipom Škerljom, izuzetnim umjetnikom i prijateljem koji je potpora mom stvaralaštvu. Sudjelujem u likovnim kolonijama, zajedničkim izlaganjima. S obzirom na dugu pauzu u javnosti, veselim se budućim druženjima i izložbama. Iduće godine ću obilježiti 50 godina od moje prve samostalne izložbe, pa se nadam se da ću tu veliku osobnu obljetnicu obilježiti jednom prigodnom izložbom.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više