U početnoj slikarskoj fazi bio sam potpuno neopterećen

Naslikao sam 2.772 slika. Najveći dio ulja uz nešto akrila

 

 

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, pripadnik srednje generacije, akademski slikar Ivica Malčić u završnim je pripremama za sudjelovanje na zajedničkoj izložbi studenata zagrebačke Akademije likovne umjetnosti u izložbenim prostorima HDLU-a.

• Gospodine Malčiću izlažete na velikoj skupnoj izložbi s brojem radova koji nadmašuju samostalno izlaganje.

– Riječ je o skupnoj izložbi bivših studenata ALU-a s Jabukovca, Retrospektiva. Ova bi djela mogla biti od povijesne važnosti. Ja izlažem 110 slika, deset će biti izvješeno a sto će biti dolje, ispod njih, naslagane, poredane jedna na drugu, tako da se mogu pogledati. Sam sam odabrao radove za ovu prigodu i važno je reći kako su to slike nastale u razdoblju dok sam bio student na ALU. Na četvrtoj godini sam napravio 87 uljenih slika i na petoj još neki stotinjak slika. Neke više nisu kod mene no odabrao sam više od sto slika.

• Dakle riječ je o slikama iz Vašeg najranijeg stvaralačkog razdoblja?

– Da, baš tako iz najranijeg razdoblja. To su slike iz ciklusa Zeleni slikar, riječ je zapravo o autoportretima. U središtu je slike zeleni slikar, naivan i neiskusan i ono što mu se događa. Slike su nastale u '91. i '92. godini. Upisao sam ALU 1988. godine a diplomirao 1996. godine.

 

• Što je temeljna karakteristika izloženih radova?

– To su najprije radovi koji su naslikani na daskama, ulje na dasci i to u velikoj produkciji. Jednostavno nisam imao dovoljno novaca za platna pa sam slikao na iverici, dasci, ormarima. Ima dasaka s rupama, prilagođavao sam se podlozi. Ta podloga je danas moj zaštitni znak, ne slikam na platnu.

 

• Motivika ranih slika, osim zelenog čovjeka?

– Kasnije sam slikao i bogatog slikara, sve imaju autobiografski karakter.

• Kako danas gledate na početni opus?

– Moram reći da su mi to najdraže stvari, bio sam totalno neopterećen. Jedina mi je ambicija bila kao i danas imati svoj atelijer i svaki dan u njemu slikati. Nikome nisam podilazio, ni publici ni kritici, niti su me zanimale ni Venecijanski bijenale ni velika izlaganja. To su bile sirove, grube teme.

 

• Na izložbi izlaže pedeset autora.

– Tako je, s time da će netko izložiti više a netko manje radova.

• Što je sada novo u atelijeru?

– Čekam rezultate za T-HT nagradu. Riječ je o Dijagramima za dvadeset i pet godina moga rada. To su dijagrami po mjesecima izrade slika. Prva slika je iz 1991.g. a zadnja iz 2015.g. Polako se spremam za Zagrebački salon. I dalje radim na ciklusu Osmrtnice umjetnosti. Na ivericu kaširam novinski papir da bi preko toga prekadrirao motiv iz časopisa.

• Ovdje smo u atelijeru okruženi stotinama slika?

– Da ima ih dosta. Najprije ih ostavim tako, ove novije da ih mogu promatrati pa ih zatim premještam.

 

• Koliko ste ukupno naslikali slika?

– Reći ću točno, 2.772 slika. Najveći dio ulja uz nešto akrila.

• Što donosi opsežan opus, obzirom da mnogi umjetnici s mukom rade?

– Kod mene je u pitanju čista ljubav i čista strast, ništa drugo.

 

• Bitan je samo odnos, slikar i slika.

– Da, samo to. Bitno mi je da sam svako jutro u atelijeru i slikanje. Bitno mi je ne izgubiti tu nit koja se evo provlači evo već dvadeset i pet godina.

 

Miroslav Pelikan