Velike žrtve niskih cijena nafte

Cijena nafte koja je trajno oko 30 dolara najviše udara po zemljama koje nisu modernizirale svoje gospodarstvo

 

 

Cijene nafte izuzetno iscrpljuju gospodarstvo pojedinih zemalja. U Moskvi su prinuđeni donositi sve novije i novije mjere u cilju zaštite rublja. U Venezueli divlja inflacija, u Nigeriji prijeti društvena eksplozija, a Saudijska Arabija troši svoje devizne rezerve, praveći se da se ništa nije dogodilo. Cijena nafte koja je trajno oko 30 dolara najviše udara po zemljama koje nisu modernizirale svoje gospodarstvo i koje su velike državne prihode u prvom redu mogle zahvaliti ranijim visokim cijenama sirovine. Razmotrimo malo te zemlje.

Eulogio Del Pino

 

Rusija je zaključila tešku godinu, a još je teža očekuje 2016. godine. Trajni drastični pad cijena nafte nokautirao je proračun, te je Putinov režim prisilio na rebalans proračuna i poduzimanje restriktivnih mjera. Situacija u Rusiji kompliciranija je od situacije u ostalim zemljama dotaknutim smanjenjem cijena nafte, s obzirom da pored toga Rusija mora računati i posljedicama izolacije i međunarodnih sankcija donesenih zbog destabiliziranja Ukrajine, a i vojna intervencija u Siriji, koja je doduše prema svim dosadašnjim statistikama relativno jeftina (2,5-4 milijuna dolara dnevno), za proračun s nestajućim resursima ipak predstavlja dodatni teret. Rusko gospodarstvo trenutno krvari iz tisuću rana, a daje problem vrlo velik, vidi se prije svega po tomu što opće restrikcije – uvedene u listopadu prošle i siječnju ove godine – više ne izostavljaju ni svemirski program koji je od simboličnog značaja, Kremlj je naime bio prisiljen prepoloviti proračun za isti.

 

Problemi nisu započeli s naglim padom cijena nafte i plina (cijena plina kreće se zajedno sa cijenom nafte), nego je to samo pogoršalo i ubrzalo proces. Putinov režim uspio se ukorijeniti u Rusiji stoga što je poslije jeljcinovskoga kaosa i gospodarskog kolapsa donio rast, stabilizaciju, rast životnog standarda. Ali strukturni problemi ruskoga gospodarstva koji se temelji na izvozu ugljikovodika ostali su neriješeni, izostali su razvojni projekti, modernizacija i ulaganja, stoga je učinkovitost ostala niska, a cijelo gospodarstvo iznimno ranjivo, ovisi o kretanjima cijena nafte i plina.

 

Počevši od prvog kvartala 2012. godine rast ruskog gospodarstva se stalno usporavao, što je 2014. godine prešlo u stagnaciju, a 2015. u blizu 4 postotnu recesiju. Drastični pad cijena nafte također je započeo u jesen 2014. godine, a sankcije od srpnja. Dugoročne izglede ruskoga gospodarstva kvari i činjenica da, iako od 2017. godine stručnjaci očekuju postupan rast cijena nafte i plina, pozicije Rusije na europskom tržištu slabe. A to nije rezultat sankcija nego rezultat činjenice da su europske mogućnosti ruskoga plina zapele zbog planova EU-a o diversifikaciji i stvaranju energetske unije, a pored toga će se i izvoz ruske nafte u Europu dugoročno neizbježno smanjivati, s obzirom da Norveška povećava eksploataciju, a ruska nafta nije dovoljno konkurentna. A ni čudo koje se očekivalo od otvaranja prema Aziji zasada nije donijelo očekivane rezultate. 

 

Trenutačna cijena nafte od oko 30 dolara po barelu uzrokovala je nastankom ogromne rupe u proračunu za 2016. godinu planiranom po cijeni od 50 dolara. U siječnju je vlada naredila novo 10%-no smanjenje rashoda, proračun je ponovno kalkuliran cijenom od 40 dolara, ali temeljem tržišnih procesa čini se kako ni to neće biti dovoljno. Premijer Dmitrij Medvedev izjavio je kako se država treba pripremiti na „najgore moguće“ gospodarske uvjete ako cijene nafte budu dalje padale i ako se više mjeseci, eventualno i godina ne vrati na ranije razine.

 

Na obrambeni resor ipak ne utječe smanjivanje. Rat u Siriji, naime, Rusiju može repozicionirati na međunarodnoj sceni, a euforija stanovništva zbog povrata Krima i iluzija negdašnje veličine koju stvara intervencija u Siriji mogu biti dovoljni kako jesenji izbori ne bi prouzrokovali ozbiljne probleme. Poslije toga će, međutim, Putin morati smisliti nešto jer 15%-na inflacija, trajna recesija i slabi rubalj, te predviđeni BDP koji je u odnosu na prognoze iz 2013. prepolovljen, mogu poljuljati čak i njegove pozicije. 

 

Saudijska Arabija – ako cijene nafte trajno budu između 30-35 dolara, to će osjetiti i gospodarstvo Saudijske Arabije. I to prilično, s obzirom da 77-88 posto prihoda te zemlje dolazi iz sirovine. Proračun države već je dvije godine u deficitu, a prvi puta od 2007. godine dogodilo se i da je Rijad posegnuo za deviznim rezervama. Rezerve su s prošlogodišnjih 732 milijarde smanjene na 623 milijarde dolara. Država međutim ne želi smanjiti omjer proizvodnje što danas iznosi 10,3 milijuna barela dnevno, od kojih 7,15 milijuna ide u izvoz. Rijad, međutim, unatoč smanjenim prihodima povećava svoje rashode koji su 2015. godine dosegnule 260 milijardi dolara, što znači 13 postotni rast u odnosu na prethodnu godinu.

 

MMF polazi od proračunskog deficita koji je 2015. godine iznosio 21% BDP-a, što bi i sljedeće godine moglo dosegnuti 19%. Prema monetarnom fondu potrebne su hitne reforme, ali štednja i nije jača strana kraljevine. Vlada provodi ogromne, višemilijardske investicije. Situaciju dobro opisuje činjenica da zaposlenici države dobivaju i 13. i 14. mjesečnu plaću.Rijad iz dva razloga ne smanjuje proizvodnju. S jedne strane ne želi da utjecaj Irana koji se vraća na međunarodno tržište sirovina znatno poraste pomoću većih cijena nafte. S druge strane, ne želi da za Sjedinjene Države dugoročno bude isplativo nastaviti proizvodnju nafte iz škriljevca, što se danas smatra jednim od motora američkoga gospodarstva.

 

Nigerija – Ta zapadnoafrička zemlja našla se u teškoj gospodarskoj krizi. Nije dovoljno što Boko Haram predstavlja stalnu prijetnju za stanovnike sjeveroistočnog dijela zemlje, zbog niskih cijena nafte Muhammadu Buhari koji je u ožujku prošle godine izabran za predsjednika zemlje ne može postaviti na nove temelje ekonomiju najmnogoljudnije afričke zemlje. To je i nemoguće s obzirom da 90% prihoda države potječe iz prodaje sirovine. Predsjednik je stoga od Svjetske banke zatražio hitan kredit u iznosu od 3,5 milijardi eura, odnosno o mogućim je rješenjima pregovarao i sa stručnjacima MMF-a. Neće biti lako postići zajednički nazivnik s vjerovnicima, predsjednica MMF-a Christine Lagarde je naime upozorila kako vlada treba pokazati veću fleksibilnost u pogledu vrijednosti nacionalne valute, drugom riječju, treba ju devalvirati. Narodna banka u Abuji se je, međutim, sve dosada oduprla, s obzirom da bi u slučaju devalvacije došlo do značajnoga rasta cijena. Međutim, u zemlji je sve manje valute, a na crnom tržištu se nacionalna valuta kupuje i prodaje za 35% skuplje od središnje cijene. Vlada se unatoč tomu nada da će 2016. godine doći do rasta BDP-a, predvidjeli su rast od 4,2 posto. Analitičari su mišljenja da Nigeriju očekuju vrlo teška vremena: neizbježna je devalvacija naire, stoga se očekuju socijalni nemiri.       

Muhammadu Buhari

 

Azerbajdžan – Gospodarstvo te zemlje je prije 10 godina još letjelo zahvaljujući strelovitom rastu cijena nafte, to, međutim, sada već pripada prošlosti. Pola od prihoda BDP-a u 2014. godini potječe iz sirovine, kao i više od 90% uvoza. Valuta zemlje, manat, dramatično je izgubila na vrijednosti uslijed pada cijena nafte. Početkom 2015. godine tečaj je bio približno isti kao tečaj eura, no u veljači su je morali devalvirati, a u prosincu je ukinuto vezivanje nacionalne valute za dolar, uslijed čega je došlo do divljanja cijena. To su na svojoj koži u prvom redu osjetile obitelji s niskim prihodima, kao i oni koji su na kredit kupili stan ili auto. Sredinom siječnja mnogi su izišli na ulice u prijestolnici, prosvjedujući protiv rasta cijena. Vlada želi zatražiti pomoć MMF-a, čije je izaslanstvo već i stiglo u Azerbajdžan kako bi ocijenilo stvarno financijsko stanje. Govori se o davanju kredita od četiri milijarde dolara. Vlada do zadnjega želi izbjeći dizanje kredita jer ako MMF doista bude morao intervenirati, mogao bi postaviti oštre uvjete za isplatu novca. Investitori sve manje vjeruju u krizni menadžment Bakua. Standard & Poor´s je smanjio ocjenu zemlje. Prema procjeni rejting-agencije, 2016. godine će BDP pasti za jedan posto, a poslije ukidanja vezivanja tečaja manata inflacija će dosegnuti 15 posto.

 

Venezuela – U Venezueli je ekonomska situacija bila kritična već i prije dramatičnoga pada cijena nafte. Ta latinoamerička zemlja posjeduje najveće dokazano naftno bogatstvo na svijetu (pretekavši time Saudijsku Arabiju i Kanadu), prema istraživanjima iz 2014. godine u dubini zemlje u pojasu Orinoca krije se 298 milijardi barela nafte. Bilo bi i više od toga, ali veliki dio može se eksploatirati samo vrlo skupo. Unatoč tom ogromnom naftnom bogatstvu, jedna od pet država osnivačica OPEC-a nalazi se na rubu bankrota. Novi ministar nafte u Caracasu, Eulogio Del Pino početkom veljače krenuo je na lobističku turneju, posjetivši Rusiju, Iran, Katar i Saudijsku Arabiju, gdje se zauzimao za sazivanje izvanrednog sastanka država članica OPEC-a i drugih velikih zemalja proizvođača nafte, no bezuspješno. Saudijsku Arabiju, najvećega izvoznika nafte na svijetu nastojao je nagovoriti na 5%-no smanjenje proizvodnje, ali uzalud, iako su njegovi pregovori s nadležnima saudijske naftne industrije ocijenjeni pozitivno.

 

Cijena nafte koja je u lipnju 2014. godine dosegnula rekordnu visinu od 114 dolara po barelu, u siječnju ove godine dosegnula je i dno od 27 dolara, iako se otada vratila na razinu od 35 dolara. Za Venezuelu koja se uglavnom oslanja na izvoz nafte to je rezultiralo tragičnim posljedicama: prema izvorima iz vlade, Venezuela je izgubila 70% prihoda, gospodarstvo je prošle godine palo za 5%, inflacija je bila veća od 140%, a MMF za 2016. godinu prognozira 8%-ni pad i inflaciju od 720 posto. Realni dohodak prošle godine pao je za 35%. Prema istraživanjima, dok se 1998. godine 55% stanovništva Venezuele smatralo siromašnim, trenutno njih 76% živi ispod praga siromaštva. Stajanje u redu postala je ustaljena pojava, nedostaje hrana i osnovni artikli.

 

Naftna industrija u državne je ruke preuzeta još 1970-ih godina, a liberalizacija započeta 1990-ih godina zaustavljena je i vraćena dolaskom na vlast Huga Chaveza 1999. godine. U stranim naftnim kompanijama inzistira se na najmanje 60%-nom udjelu države. Prihodi iz nafte nisu vraćeni u taj sektor, izostala su održavanja, modernizacije, iz tog novca financirani su socijalni rashodi. Chavez je naftno bogatstvo utrošio za postizanje svojih političkih ciljeva, u zemlji je benzin skoro besplatan, a povoljno se izvozi i u Kubu, Nikaragvu i druge prijateljske južnoameričke zemlje. Glavno tržište Venezuele su Sjedinjene Države, ali sve više izvozi i u Kinu.

 

Predsjednik Nicolas Maduro je u siječnju ove godine uveo ekonomsko izvanredno stanje. Fotelja Chavezova nasljednika se klima, u parlamentu je oporbeni stranački savez stekao većinu, a novi predsjednik parlamenta dao je pola godine predsjedniku koji upravlja u ime „bolivarskoga socijalizma“ da uredi gospodarstvo, u suprotnom će se pokrenuti mehanizam za njegovo uklanjanje. Stručnjaci su istovremeno mišljenja kako smjena Madura sama po sebi ništa neće riješiti, iako bi privremeno došlo do smanjenja nezadovoljstva. Zajednički interes chavezovskoga režima i oporbe je mirni prijelaz bez krvoprolića. Stabiliziranje gospodarstva će, međutim, tražiti teške restrikcije.

 

Surinam – Jedina država u južnoj Americi gdje se govori nizozemski također je gubitnik niskih cijena nafte. Surinam od početka 2000-ih godina eksploatira nalazišta nafte i zlata, 2002. godine otvorio je vrata pred međunarodnim naftnim kompanijama, iako je Shell još šezdesetih godina otkrio postojanje nalazišta nafte na obali. Istina, izvoz sirovine u slučaju te zemlje daleko nije toliko značajan kao u ostalih zemalja iz ovoga članka, s obzirom da je najvažniji izvozni artikl boksit. Istovremeno, Surinam je iza Trinidada i Kube treći najvažniji proizvođač nafte u karipskomu području. To je, međutim, samo početak, očekuje se otkrivanje još više milijardi barela nafte i oko 32 trilijuna prostornih metara plina. Međutim, smanjenje cijene sirovine odnosno zlata imalo je izvanredno teške posljedice, stoga Surinam želi uzeti kredit od MMF-a. Težinu situacije pokazuje da je u listopadu prošle godine nacionalna valuta devalvirana za 20%, te tako umjesto ranijih 3,5 sada se za jedan američki dolar već plaća 4 surinamska dolara.

 

Népszava, Mađarska