Planska industrijalizacija i nasljeđe 1947. – 1952. godine
Jedinstvo, Rade Končar, Prvomajska i Tvornica parnih kotlova dio su velikog industrijskog uzleta koji se odvijao u specifičnom, političkom i industrijskom razdoblju. Studijski osvrt na to razdoblje prenio je apsolutno sve ključne momente zagrebačkog industrijskog procvata, ali i mnogo šire.
Studijska izložba 'Vrijeme giganata: planska industrijalizacija i nasljeđe 1947. – 1952.' središnja je aktivnost treće etape projekta Muzeja grada Zagreba pod naslovom 'Zagrebačka industrijska baština: povijest, stanje, perspektive'. Ona se problemski i kronološki nadovezuje na prethodne izložbe kao što su: 'Modernizacija na periferiji Carstva: 1862. – 1918. (ostvarena 2010) i 'Industrijski centar države: 1918. – 1945. (ostvarena 2012. godine). Koncept izložbe 'Vrijeme giganta' osmislio je Goran ARČABIĆ, voditelj projekta 'Zagrebačka industrijska baština: povijest, stanje, perspektive', dok su za oblikovanje izložbe i plakata zaslužne Nina BAČUN, Roberta BRATOVIĆ i Maša POLJANEC iz Kreativnog kolektiva Oaza. Izložba se mogla pogledati u Muzeju grada Zagreba do 13. ožujka ove godine.
Kako je objasnio gosp. Arčabić, izložba je zamišljena tako da se multimedijalnom dimenzijom prenese najvažniji dio iz doba planske industrijalizacije. Izložba je vremenski usmjerena na vrijeme provedbe Petogodišnjeg plana razvitka narodne privrede u Jugoslaviji (između 1947. i 1952. godine), odnosno izgradnje državnih gigantskih tvrtki iz teške i elektrotehničke industrije koje su tada predstavljale ideološku osnovu gospodarskog i društvenog razvoja. Izložba je usmjerena na četiri industrijska sklopa u Zagrebu: Jedinstvo, Rade Končar, Prvomajska i Tvornica parnih kotlova, čije su pojave i razvoj poslužili kao studije slučaja za propitivanje i istraživanje utjecaja politike na proces industrijalizacije. Razdoblje na koje se izložba odnosi je vrlo turbulentno, a riječ je o izrazito dramatičnim događajima za hrvatsku i svjetsku povijest i upravo je to razdoblje obilježeno velikim promjenama i naglom industrijalizacijom.
Industrijsko nasljeđe je ono na što izložba želi fokusirati posjetitelja i prenijeti mu snažnu poruku industrijalizacije, ali i politike koja je izravno utjecala na cijelo razdoblje. Tvornice koje su se tada gradile bile su građene u duhu 'socijalističkog izraza'. Dakle, riječ je o brzoj, ekonomičnoj gradnji koja se trebala ostvariti što prije, unatoč ograničenjima u pogledu nedostatka odgovarajućih strojeva, alata, cjelokupne mehanizacije, ali i dovoljnog broja stručnih radnika. Tako su se događale česte izmjene projektnih planova, što je prisiljavalo arhitekte i građevinare na trenutačne improvizacije koje se danas mogu promatrati kao svojevrsne specifičnosti industrijske arhitekture. Upravo se tada razvija koncept radničkih naselja koja niču blizu velikih tvornica. Riječ je o razdoblju druge polovice četrdesetih i početka pedesetih godina prošlog stoljeća.
Kao primjer iznenadnih nadograđivanja tvornica i nenadanih arhitektonskih preinaka može se spomenuti izgradnja Hale E i Horizontalne vitlaonice u krugu tvornice Rade Končar. Arhitekti Stjepan GOMBOŠ i Mladen KAUZLARIĆ autori su nagrađenog idejnog rješenja industrijskog sklopa Elektroindustrije Hrvatske (od koje je kasnije nastala tvornica Rade Končar, današnja Končar Elektroindustrija), dok izradu konstrukcije potpisuju Vladimir JURANOVIĆ i Otto WERNER. Projekt je u drugoj fazi izmijenjen. Naime, dogradnja hala za proizvodnju i montažu uvjetovana je političkim razlozima te su izvedbe Hale E s Vertikalnom vitlaonicom i Horizontalne vitlaonice zahtijevale brojne inženjerske inovacije.