Kratak prikaz povijesti Gradišćanskih Hrvatov u Austriji (10)

Stranačkopolitička konfrontacija po 1955. ljetu

Politički razdor hrvatskoga stanovničtva se dugo nije mogao prebroditi niti u Drugoj republiki. Hrvatske organizacije su se u sve većoj mjeri integrirale u Narodnu stranku, pripisujući si pri tom ulogu zastupničtva narodne grupe, protiv čega je žestoko protestirao socijalistički dominirani “Prezidij načelnikov i vicenačelnikov hrvatskih i mišanojezičnih općin Gradišća“.

Peter Tyran – jedan od najaktivnijih Hrvata u Gradišću

Podučavanje na materinskom jeziku u osnovni škola se je opet zapeljalo Zakonom za manjinsko školstvo iz ljeta 1937., ki je ostao u valjanosti do 1995. ljeta. Iako se nikad nisu ispunile odredbe Državnoga ugovora za Gradišćanske Hrvate u pogledu viših škol i dvojezičnih natpisov, valjala je hrvatska jezična grupa u šezdeseti i sedamdesti ljeti kot “mirna manjina”. Stav stanovničtva pri izbori razlikuje se u dvojezični općina u jako neznatnoj mjeri od gradišćanskoga prosjeka.

Odseljavanje i važnost Beča za Hrvatice i Hrvate iz Gradišća

Gospodarska slabost Gradišća odražavala se je otežavajuće na opće jezično i kulturno stanje hrvatske narodne zajednice. Još uvijek je velik broj gradišćanskoga stanovničtva prisiljen najti si djelatno mjesto izvan zemlje. Velik dio od njih se vraća u svoje domaće selo samo koncem tajedna.Ti putujući djelači i djelačice nisu već uključeni u kulturne i jezične aktivnosti u selu i se u sve većoj mjeri odaljuju od svoje prvobitne kulture i od svojega jezika. Dnevna ili tajedna vožnja na djelo im prepričava aktivno sudjelivati pri kulturnom djelovanju u selu. Da bi to bar malo nadoknadili, osnovali su Gradišćanski Hrvati jur 1934. ljeta Hrvatsko gradišćansko kulturno društvo u Beču. Cilj te organizacije bila je uz kulturnu i socijalna skrb za hrvatske djelačice i djelače iz Gradišća.

U Drugoj republiki je značenje saveznoga glavnoga grada Beča kot mjesta zaposljenja i naobrazbe za Gradišćanske Hrvate još naraslo. Ljeta 1948. utemeljili su študenti i študentice u Beču Hrvatski akademski klub. Danas živi bar privrimeno četvrtina do tretine svih Gradišćanskih Hrvatov u Beču. Od 1993. ljeta se trsi "Gradišćansko-hrvatski Centar"u Beču odgovoriti na ta razvitak nudeći opsežne priredbe i programe na području kulture, obrazovanja odrašćenih, zabave, športa i religije. Za dicu stoju na raspolaganje dvojezična dičja grupa i različni izvanškolski jezični tečaji. Dosad se nije ugodalo organizirati i regularno dvojezično školstvo u Beču.

(Nastavak slijedi)

Franjo Schruiff, “Zur Geschichte und Entwicklung der kroatischen Volksgruppe”; http://www.hkd.at/index.php?option=com_content&view=article&id=43&Itemid=168&lang=hr