Suvremeni hrvatski likovni umjenik, slikar Loren Ligorio rođen je 1955. godine u Dubrovniku. Diplomirao je povijest umjetnosti. Intenzivno slika od rane mladosti. Poznat je po pejzažima Konavala, ali i po drugim dubrovačkim motivima. Djeluje u duhu dubrovačkog kolorizma. U posljednje je vrijeme posvećen intenzivnom radu na novome ciklusu.
• Gospodine Ligorio, u posljednje vrijeme temeljni motivi u Vašem atelijeru su sakralni. Što je osnovna karakteristika Vašeg pristupa sakralnom?
– Ovaj sakralni ciklus naslanja se na prethodnu izložbu s tematikom grčke mitologije. Moj pristup sadašnjim slikama religioznog karaktera nije se u mnogome promijenio jer me više interesira likovna i estetska problematika nego duhovna dimenzija.
• Izdvajaju li se pojedini sakralni motivi i što je kod njih posebno privlačno?
– Čak mogu reći da je cijeli ciklus nastao iz čisto pragmatičnih pobuda. Naime ova 2016. godina posvećena je štovanju našeg parca sv. Vlaha, i ja kao Dubrovčanin želim likovno pridonijeti svetkovanju sudjelovanjem u dvjema izložbama. Dakle, prevladavaju slike sv. Vlaha, njegovih moći, procesije, a uzgred sam neovisno tim izložbama naslikao za druge namjene par Bogorodica, Ecce homo i Pieta.
• Otkad je ljudske povijesti, umjetnici obraduju sakralne motive. Na što sve umjetnik danas mora paziti kako bi izbjegao zamke i ispunio zadatak?
– Što se tiče rukopisa u ciklusu sv. Vlaha bio sam vođen jednom skorašnjom idejom, kako je naš zaštitnik armenski svetac, zašto ne iskoristiti i preoblikovati na svoj način maniru takvog ikonopisa. Moram priznati kako nisam ljubitelj prikazivanja svetačkih figura u maniri herojskih i ljepuškastih manekena, već naprotiv u ovom ciklusu to su dvodimenzionalni likovi nesavršene i neobične anatomije, kojom nastojim pojačati njihovu impostaciju i značaj. Mislim da slikari ne bi trebali započeti sliku sa bilo kakvom zadrškom, jer umjetnost bez provokacije i propitivanja ne postoji. Uostalom svak stoji iza svog rada i odgovara prije svega svojoj savjest, a onda svim drugima.
• Dugi niz godina radili ste na otmjenom, odmjerenom, suptilnom ciklusu krajobraza. Kada se i kako pojavilo zanimanje za sakralno?
– Sakralno je uvijek bilo prisutno u mom stvaranju, jer je vrlo očekivano, kad se rodite i odrastete u kršćanskoj sredini okruženi svim simbolima vjere, kako slikama tako mnogobrojnim crkvama, običajima rođenja i umiranja, te očaravajućom zvonjavom prije svakog ručka, to zaista mora ostaviti trag koji svakako oboji vašu paletu.
• Je li se promijenio Vaš kolorizam u novome ciklusu?
– Što se tiče kolorita u mom ciklusu on je i dalje živ i veseo, novost je siva boja kao natruha između boje i crteža koji se također pojavio.
• Jeste li zadovoljni dosadašnjim razvojem novoga ciklusa?
– To je i dalje slikarstvo sitnih radosti, slučajnih pogleda koje mi pruža mir i zadovoljstvo.
• Što je još novo, možda u atelijeru? Ili nekoliko riječi o planovima.
– Ako razgovaramo o planovima, jedini plan je da plana nema, prepustiti ću se bjelini platna pa gdje stignem, a moj sin je ovako završio predgovor jednom mom katalogu i zaista točno odredio moj put. Ovdje, pod uglobljenim redom gotskih stupova, u polusjeni pripitomljene loze, drijema šareni slikar snivajući rozete i guste leandre, kamena pila, lovor – stručke i brončane kanjule.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više