Od Kate Šoljić, preko Petra Preradovića do Milana Bandića
Danas idemo ponovno u sveti grad Vukovar, odakle smo i krenuli s moralnim osudama hrvatskih izdajnika. Snaga njegove žrtve i mučeništa jača i naše moralno pravo za posao koji radimo. U mislima su nam svi poginuli za hrvatsku slobodu, svi vukovarski mučenici. U mislima nam je Darko Pajčić i majka Kata Šoljić, koja je darovala 4 sina za domovinu. I zeta. Uvijek bi ona dodavala. I 4 brata iz onoga vremena. Dodao je hrabro još jednu četvorku, veliki Zvonimir Šeparović, prvi čovjek HNES-a, koju četvorku, mnogi, služeći neprijateljevim mjerilima, prešućuju i ne ističu.
Druže Tito, mi ti se kunemo…
A neprijateljeva mjerila prema hrvatskoj državi, stvorena ona, kao izraz narodne volje, 40-ih ili 90-ih godina, su konstantno ista. HNES u suradnji sa Stožerom za hrvatski Vukovar, subota, 5.ožujak 2016. Hrvatski dom Vukovar- Ružičkina kuća. Šesta javna sjednica… Voditeljevo oko sokolovo sve vidi. Po običaju, svojim redosljedom pozdravlja sve istaknute i zaslužne sudionike skupa, pristigle i iz Slovenije (Leljak, Breznik…) Uz neizostavnog, preživjelog hrvatskog branitelja iz 40-ih godina, 92-godišnjeg Vinka Vicu Ostojića iz prvoga reda, na kraju se, i za vašeg izvjestitelja, primjećenog u publici, našlo par riječi.
Dvorana-sudnica je prepuna. Etički suci rade svoj posao. Ta ćirilica u Vukovaru i etička osuda Vojislava Stanimirovića, koji, kao prvi čovjek saniteta, nije spriječio masakr nad ranjenicima iz bolnice, uz brojne druge njegove grijehe, dominiraju s kupom. Vadite mi ovaj trn, zbog njega mi život crn. Govorili su Stanimirović i njemu slični, kada su se u njihove oči počela zabadati slova istine naših veleumnika; Nevenke Nekić, Josipa Jurčevića… Vukovar je najtolerantniji grad na svijetu. Po njemu se svakodnevno šeću, i gledaju oči u oči zločinci i silovatelji sa svojim žrtvama. Dok sam živ činit ću sve da se zločinci i nositelji zločinca privedu pravdi. Izjavio je ponosni vukovarski branitelj srpskog etnikuma, istinski domovine sin, Predrag Mišić.
O položaju njegove grupacije, čulo se i dan kasnije na zagrebačkom Mirogoju, pred grobom Petra Preradovića, gdje se patrijarh Aleksandar prvi čovjek Hrvatske pravoslavne crkve u osnivanju, molio za duše svih hrvatskih pravoslavaca, koji su dali život za svoju domovinu Hrvatsku. „Zahtijevamo od nove hrvatske vlade popis svih hrvatskih pravoslavaca koji su 90-ih godina dali život za svoju domovinu. Oni su momentalno najdiskriminiranija grupacija u Hrvatskoj. Hrvatski branitelji muslimani su popisani, i dobili su spomenik u Zagrebu… I Tomislavu Nikoliću i srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj treba reći STOP.“ Uz molitvu, sa Preradovićeva groba govornici su, dakle, odaslali i političke poruke.
Po pitanjima konačnog uklanjanja s trgova, ulica i obala imena koje znači i nacionalnu i civilizacijsku sramotu, na razgovor kod zagrebačkog gradonačelnika Bandića su pozvani čelni ljudi HNES-a, prof. Šeparović i prof. Tomac. Je li možda Bandiću, koji je po Zagrebu, puno toga porušio, sagradio i razrovao, šunulo u glavu, da na vrhuncu svoje karijere, poruši i zagrebačke bedeme Berlinskog zida, koji u RH još nije pao, one iste Tito bedeme koji su bili njegova mladenačka svetinja, i preko kojih se pentrao do spomenutog vrhunca. Je li mu možda proradila prometna linija gluteus-caput, kao što se to često događa i mnogim drugim Hrvatima.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više