Da smo čekali…

             Kojim bi jezikom unuci naši zborili!

                                                      

                                                      

                Da smo čekali na neka bolja vremena,

                Klonulih ruku, ušutkani, slabašni,

                Tko bi glas Hrvata čuo, tko ga prepoznao?

                Da li bi Deklaracija bila objavljena,

                Mimoišli nas časovi strašni?

                Tko bi nas se sjetio, doznao

                Istinu o zbilji hrvatskoj i jadu?

                Tko bi nam čekanje shvatio,

                Ranjenom srcu vratio

                Makar i zadnju nadu?

              

                Da smo čekali na dozvolu

                Za svoje misli i djela,

                Vezanih ruku na zov slobode,

                Da li bi zaživjela Deklaracija

                I bi li na jeziku hrvatskom

                Hrvatska nacija

                Pjesme pjevati smjela,

                Pisati istinu o Domu svom?!

                I tko bi korake pratio u slobodu,

                Dočekao da crni oblaci odu,

                Da se zbilja crna razvedri,

                Pa barka prepuna ljubavi i sanja

                U mirne luke odjedri?

                Već pedeset bliži se ljeta

                Od Deklaracije o jeziku hrvatskome!

                A da smo šuteći, klečeći,

                Pognute glave čekali

                Na razumijevanje svijeta,

                Što bi nam unuci smjeli reći?

                Bismo li od sebe bili veći

                Il' možda se zanijekali

                U svojoj vlastitoj kući?

 

                Da smo čekali,

                Da nismo glasno govorili,

                I kuću bi nam razorili,

                Zadnju nam nadu

                U prah i pepepo pretvorili

                Pa ne bismo nikada doznali

                Kojim bi jezikom unuci naši zborili!! 

                Da smo čekali,

                Bi li nas narodi svijeta

                Po grbu hrvatskom

                I jeziku ikada prepoznali?!

 

(Napisah ovu pjesmu-poruku u strahu da igrom mijena djela nam budu zaboravljena, da ni jedan svjedok živi zle mijene ne preživi!  U čast nastupajuće 50. obljetnice objave Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika: 17. 3. 1967.)

 

Malkica Dugeč, 16. 11. 2015.