Ova pobožnost je i samom Ivanu Pavlu II. pomogla na velikom putu prema svetosti
Pred Crkvom je nedjelja koju je sv. papa Ivan Pavao II. na osobit način posvetio Milosrdnom Isusu, tako da taj dan slavimo kao blagdan Milosrdnog Isusa. Milosrđe Božje nešto je predivno. U godini milosrđa papa Franjo nerijetko je rekao da je milosrđe Božji atribut, Božja osobna iskaznica, a sv. Ivan Pavao II. publicirajući encikliku Bogat milosđem 1980. godine u pravom smislu je poručio čitavoj Crkvi i svijetu kakvog Boga naviješta Crkva i na koji način se taj milosrdni Bog očituje svijetu. Dodatni poticaj da Ivan Pavao II. ovu nedjelju posveti Milosrdnom Isusu jesu privatne objave sv. Faustini Kowalskoj koje je Crkva priznala kao autentične i na temelju kojih se vjernici mogu napajati Božjom ljubavlju i snagom. Ova pobožnost je također i samom Ivanu Pavlu II. pomogla na velikom putu prema svetosti. Međutim, valja nam promisliti na koja dva načina se, osobito u sv. Pismu Isus pokazuje kao milosrdni Bog? O tome nam posebno govori evanđelje koje će te nedjelje biti naviješteno.
Evanđelje od 2. vazmene nedjelje – nedjelje Milosrdnog Isusa govori nam kako se uskrsli Isus ukazao svojim učenicima, udahnuo u njih Duha Svetoga i tako im dao vlast da u njegovo ime mogu otupuštati grijehe. Time je Isus ustanovio sakrament ispovijeti i dao Crkvi moć i vlas da u njegovo ime ljudima otpušta grijehe. Druga stvar koje je ovdje jako bitna jest prisutnost u zajednici za kršćansku vjeru. Svi učenici, osim Tome bili su priustni u zajednici kada im se Isus ukazivao i govorio. Jedini Toma, nevjerni Toma nije bio prisutan u zajednici pa im nije niti vjerovao da su vidjeli uskrsloga Isusa. I rekao je dok ne vidi Isusa da neće vjerovati. Isus mu se na kraju smilovao i pokazao mu se i Toma je povjerovao. No, u čemu je jedna od važnih poruka ove nedjelje? Vjerujemo, da, kao što postoji Dobro postoji i Zlo. U kontekstu opće Objave kao što postoji Bog koji je pobijedio grijeh, tako postoji začetnik i vođa grijeha koji se naziva đavao, sotona, zavodnik svega svijeta. I taj đavao na jedan poseban način želi dovesti u pitanje sredstva koja nam Milosrdni Isus stavlja pred oči da bismo se preko njih mogli spasiti, a to su sakramenti. Isus je u evanđelju od nedjelje koje je pred nama ustanovio sakramente i naglasio važnost prisutnosti u zajednici – kada Crkva slavi euharistiju i okuplja se oko Isusa Krista.
Đavao danas želi na osobit način, osobito kod vjernika svojim tezama i duhovnim zabludama ugroziti vjeru u ispovijed i euharistiju. Kako to? Pa na način da će u duhovni život vjernika pokušati utkati zabludu kako sakrament ispovijedi nije potreban, kako je dovoljno da se osoba ispovijeda samo Bogu. A sakrament ispovijedi je jako potreban za oblikovanje savjesti i za rast u svetosti u skladu sa evanđeljem i naukom Crkve koja taj svoj nauk temelji na evanđelju. Isto tako, đavao želi čovjeka, današnjega kršćanina uvjeriti da mu nije potrebna euharistija, zajednica kako bi rastao u vjeri, kako mu je dovoljno da se moli kod kuće. To je jedna vrlo opasna zabluda za duhovni život, jer je Isus ustanovio sakrament euharistije, svoju trajnu prisutnost među nama kako bi se mi hranili njime, kako bi on bio u nama, a mi u njemu.
U Ivanovom evanđelju jasno stoji da onaj koji ne jede njegovo tijelo i ne pije njegovu krv, nema života u sebi. I upravo zbog toga, kršćanin, ako ne ide redovito na sakramente, ako nije prisutan na nedjeljnim sastancima u kojima se sluša Božja Riječ i lomi Kruh života po malo gubi vjeru, a da toga nije niti svjestan. A k tome može izgubiti i vječno spasenje, jer bez vjere je nemoguće omiljeti Bogu. Zato je važno oduprijeti se što god je moguće više zabludama đavla koji čovjeka na sve moguće načine, a pogotovo na na načine da će dovoditi u pitanje djelotvornost sakramenata želi odvesti od Boga i njegove Crkve. Najbolje oružje protiv grijeha i zla u našem životu i životu društva jest redovita ispovijed grijeha i slabosti, primanje sakramenata, rast u svetosti i kršćanskoj savršenosti i krepostima, rast u moralnom životu i tako u ljubavi i milosrđu prema drugim ljudima. Drugoga puta nema. To je put kojega nam naznačava Milosrdni Isus.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više