U svih petnaest postaja služio sam se motivima raspeća i ruke
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski kipar Marijan Glavnik nedavno se predstavio s novom samostalnom izložbom VIA CRUCIS u povodu Uskrsa, u Kapeli Svetog križa, crkve Sv. Antuna Padovanskog u Zagrebu.
• Izložili ste petnaest postaja Križnog puta.
– Križni put je svevremenska tema. S prikazima postajama objašnjavamo misterij. Moram istaknuti kada spominjem ili govorim o križu, slijedeće, za mene je križ ljubav, križ je simbol opraštanja Njega, čovjeka su razapeli i On je svima oprostio.
• Križni put je izveden u drvu.
– Dakle, riječ je o reljefima u trešnjevom drvu, s malo kolora. Ovo mi je četvrti kompletan Križni put.Autor sam Križnog puta u crkvi Sv. Josipa Radnika u Sisku i Sv. Mihaela u Crncu kraj Siska, te u samostanu Sv. Frane u Splitu.
• Gdje će četvrti Križni put?
– Još se ne zna točno.
• Kako uspjeti izraziti svoju osobenu umjetničku gestu koja mora biti u skladu sa sasvim određenim kanonima?
– Nije se taj složeni odnos puno promijenio ni u 21. stoljeću. Mogu reći da je moj Križni put pomalo neobičan, nije stripovski opisan. Ja sam se u svih petnaest postaja služio motivima raspeća i ruke, dakle samo ta dva simbola, ruke se dodiruju, nose, križ, trpe…Po tome je moj najnoviji Križni put specifičan.
• U kojoj su mjeri izrađene postaje?
– Negdje 78 x 68 cm.
• Koliko dugo ste radili na njemu?
– Intenzivno oko četiri mjeseca, svaki dan. Kada poredamo postaje jedna iza druge, to je oko sedam, osam metara.
• Jeste li Vi kao autor zadovoljan izvedenim? Je li drvo u toj mjeri slušalo da možete biti zadovoljni?
– S drvom se bavim pedesetak godina, nikada nisam imao problema s njim.
• Drvo je dakle posve izašlo u susret kreativnoj ideji umjetnika?
– Na ALU-u sam diplomirao s triptihom u drvu. Na ALU prije mene gotovo četrdeset godina na reljefu nije diplomirao nitko. Do danas sam ostao vjeran toj tehnici reljefa u drvu.
• Čini mi se da je u posljednje vrijeme drvo u kiparskim atelijerima relativno rijetko?
– Najprije, kada se drvo oblikuje ono je konačni materijal, pa kamena je još manje nego drva, plastika i takvi razni materijali su brojniji.
• Koliko su novi materijali utjecali na razvoj i probleme kiparstva? Je li moguće uspoređivati kamei drvo s tim novim materijalima?
– Moguće da su ti novi materijali su bliži mlađoj generaciji, meni sigurno ne. Imati komad kamena koji je definiran ili komad drva koji si obradio a s druge strane imaš video instalaciju s kamerom i televizorom. Meni se čini da nije moguće napraviti Križni put s video instalacijama.
• Kako izbjeći stanovito ponavljanje likovnim rješenjima u izvedbi sakralnih motiva?
– To je individualno. Ja imam sreću ili nesreću da kada mi jedan posao krene, nekoliko stvari riješiš pa ih promatraš nekako olako , tada zastajem i razmišljam što i kako dalje. Rješenje jednog likovnog problema tjera do idućeg problema i potrage za njegovim rješenjem. I opet dalje. Ako umjetnik ostane na prvom rješenju, on nema neku osobitu budućnost.
• Moramo i ovom prigodom spomenuti Vaš impresivni opus aktova. Što karakterizira glavni element u Vašem pristupu aktu?
– Akt je dijametralna suprotnost sakralnoj temi. Ja ne mogu kiparski rješavati probleme pejzaža, mrtvih priroda.Ljudsko tijelo je kod kipara temelj, oduvijek i biti će tako i buduće. Kada se zamorim na jednoj temi krenem na drugu koja ima svoje posebne čari. U posljednjih dvadesetak godina radim u ciklusima. Napravim deset, dvadeset skulptura aktova, pijevaca pa se vratim sakralnoj tematici, većinom u drvu i gipsu. To su materijali koji su koliko toliko dostupni. Mnogi radovi izvedeni u gipsu čekaju bolja vremena da se pretoče u broncu.
• Što je osobitost akta?
– Davno me je prof Sabolić, još na ALU upozorio, na redukciju, koju sam aplicirao evo i na ovom četvrtom Križnom putu. U aktu reduciram nepotrebnu opisnost i dolazim do određene forme,
• Koliko je Akademija utjecala ili nije utjecala na Vaš rad?
– Bez naučene abecede ne možete djelovati kao umjetnik, bez likovnog pravopisa i poštivanje likovnih tradicija se ne može.
• Koliko u Otvorenom atelijeru možete utjecati na mlade ljude?
– Ne puno. No dok sam bio mlad rado sam susretao starije kolege i od njih čuo koju pametnu riječ.
• Mnogi su skeptični kada govore o budućnosti umjetnosti?
– Mislim da umjetnost ima svoju budućnost, kao što će ljudi i dalje i čitati i pisati. Slikati će i sutra, možda ne više na ovaj način, ali će svakako slikati.
• Koliko ste ciklusa ostvarili?
– Dosta. Ne znam čega se kao kipar nisam dotaknuo. Od akta, sakralnih tema, preko korablji do slova glagoljice koja su mi pružala iznimnu zadovoljstvo raditi na njima, pa sve do javnih spomenika.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više