Zenonove aporije rezultat su ovih ekstremnih stavova koji su izazvali suprotstavljanja, pa čak i ismijavanja
U galeriji Studio-21- u Splitu u srijedu, 22. studenog 2023. otvorena je izložba „Pljeskavice su punjene sirom“ Vojina Hraste. Kustosica izložbe je Ana Bratić.
„U ovom hirovitom svijetu ništa nije hirovitije od posmrtne slave. Jedan od najboljih primjera žrtvi zbog lošeg rasuđivanja novih generacija jest Elejac Zenon. Nakon što je izmislio četiri argumenta od kojih su svi bili nemjerljivo suptilni i smišljeni, najveći dio kasnijih filozofa ga je proglasilo dovitljivim, a njegove argumente sofizmima. Poslije dvije tisuće godina neprestanog opovrgavanja, ovi su sofizmi ponovo postavljeni i postali su osnova matematičke renesanse…“ – Bertrand Russell, Principi Matematike I (1903.)
U gradu Eleji u južnoj Italiji djelovala je izrazito racionalistička filozofska škola. Utemeljio ju je Ksenofan, dok je Parmenid kao glava škole, razvio pojam bitka do jedne od mogućih krajnosti ontološkoga monizma. A Zenon je u trećoj generaciji oštroumno branio učenje svoga učitelja. Kako bi bilo jasnije, u spjevu O prirodi Parmenid alegorijski govori o dvije vrste spoznaje. ‘Boginja pravde upućuje ga kako će, jedino ako razum svlada osjetilu spoznaju, dospjeti u predjele istine.’ Osjetilna spoznaja je po njemu mnijenje ili grčki doksa, a vidljivi svijet je samo privid i varka. Većina ostaje pri tom osjetilnom pričinu, što zadovoljava potrebe svakodnevnog života. Ali želimo li doseći mudrost i istinu, moramo se odreći svjedočanstva opažanja i prepustiti se vodstvu razuma. Jedino mišljenjem, smatra Parmenid, spoznajemo istinu.
Zenonove aporije rezultat su ovih ekstremnih stavova koji su izazvali suprotstavljanja, pa čak i ismijavanja. Međutim, Zenon brani elejsko učenje duhovito smišljenim nedoumicama, odnosno indirektnim dokazima koji pokazuju neodrživost suprotna gledišta. Aristotel ga je prozvao izumiteljem dijalektike, a Zenonovi su argumenti možda prvi primjeri metode spoznaje zvane reductio ad absurdum ili svođenje na besmisleno. Riječ je o neizravnom opovrgavanju neke tvrdnje tako što se iz nje pravilnim logičnim zaključivanjem izvodi neka besmislica. Zenonovi paradoksi zbunjuj, izazivaju, inspiriraju i zadivljuju filozofe, matematičare, fizičare i školsku djecu, preko dvije tisuće godina.
U domeni umjetnosti, paradoksi postaju instrument razlučivanja iluzija i stvarnosti. Vojin Hraste, svojim radom, uspijeva dekonstruirati uobičajene obrasce mišljenja i zalazi u složenost protuslovlja. U konceptualnom okviru njegovih instalacija paradoksi se suprotstavljaju konvencionalnim očekivanjima, a u paraleli sa Zenonovim aporijama otvaraju nam se proturječja koja prožimaju različite domene ljudske refleksije. Zenon je koristio aporije kako bi istaknuo apsurdnost suprotnih gledišta. Slično tome, Hraste kroz svoj vizualni jezik demistificira uobičajene obrasce mišljenja o umjetnosti, koristeći ih kao svoj glavni instrument.
Vojin Hraste rođen je 10. kolovoza 1981. u Šibeniku. U Splitu je 2000. završio I. gimnaziju, klasični smjer. 2006. diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Slavomira Drinkovića. Od 2011. radi na ALU-u u Zagrebu, gdje je zaposlen kao izvanredni profesor.
Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Za svoj rad je više puta nagrađivan. Od važnijih nagrada valja izdvojiti nagradu Hrvatskoga društva likovnih umjetnika Zagreb, za najboljeg mladog umjetnika u 2014., jednu od Tri jednakovrijedne nagrade na XII. trijenalu hrvatskog kiparstva za rad 49 ccm 2015. te sudjelovanje u finalu nagrade ‘Radoslav Putar’ 2015. Autor je nekoliko skulptura u javnom prostoru, uključujući spomenik Bernardu Vukasu, postavljen u Splitu 2009.
Izložba se može pogledati do 10. prosinca 2023.
