U jednom dijelu Ivanova evanđelja Isus sebe predstavlja kao Dobroga Pastira koji daje svoj život za ovce, tj. vjernike. Pozivajući se na to Ivanovo evanđelje Crkva se u dokumentima Drugoga vatikanskoga sabora naziva „ovčinjakom“. U čemu se sastoji činjenica da je Isus Dobri Pastir, a Crkva ovčinjak? Pa u jednostavnoj činjenici da ovce poznaju pastirov glas, slušaju ga, a to slušanje i poznavanje bazira se na tome da svaka ovca može i treba izgraditi osobni odnos sa pastirom, da je nužno sa njime izgraditi spasenjski odnos koji donosi plodove. E, sada je pitanje kako ovu biblijsku sliku prenijeti na naše konkretne životne prilike? Jednom sam prilikom, još davno, kao student teologije bio na ispovijedi kod jednoga svećenika franjevca. I u kontekstu ispovijedi on me je upitao kakva je moja molitva? Zapravo, pitao me je da li njegujem osoban, intiman odnos sa Isusom Kristom? Pitao sam ga kako se to čini, tj. na koji način mogu izgraditi taj odnos. Odgovorio mi je da više moram čitati Bibliju. Rekao sam mu da baš sa time imam problema i da ne znam kako dobro i kvalitetno čitati Bibliju. Na to mi je on dao jednu uputu o tome kako čitati Bibliju i tu uputu sam koristio jedno duže vrijeme, te na temelju toga moram priznati da mi je ona puno pomogla da uzljubim Božju Riječ i da tako zavolim istinski biblijski svijet. Eto, tako ja shvaćam poznavanje Božjega glasa.
Što više kršćanin u svojem životu čita Bibliju, riječi koje su u nju utkane ulaze u čovjekovu dušu, ulaze u kršćaninovu savjest, izgrađuju ga i daju mu milost i snagu kako i na koji način živjeti kršćanski život. Tako se na ispravan način i sluša riječ Isusa Dobroga Pastira. Iza nas je liturgijski Nedjelja Dobroga Pastira – Dan molitve za duhovna zvanja. Crkva je na osobit način sebi stavila kao obvezu moliti za duhovna – svećenička i redovnička zvanja. Na to potiče i sam Isus u evanđelju. Isus nam i sam kaže da je žetva velika, a radnika malo, te da treba moliti Gospodara žetve da pošalje radnika u žetvu svoju. Žetva je doista velika. Ljudi su u velikoj duhovnoj i materijalnoj potrebi. Ljudi su u velikim problemima. Današnji svijet je ranjen i potrebna mu je ljubav, Božja ljubav. Isus je to odlično znao. Zbog toga je i postao čovjekom da umre na križu za čovjeka, da slavno uskrsne i tako bude na dispoziciji svakoj duši koja ga istinski traži. Današnji čovjek skrhan je mnogim životnim mukama. Umoran je od grijeha, bolesti, patnja, muka, razorenih međuljudskih odnosa, samoće, droge, alkoholizma, preljuba i drugih raznih oblika negativnosti koje razaraju njegovo unutarnje biće. A Isus uskrsli nam se darovao u otajstvu euharistije kako bi u ljudsku dušu i u ljudsko srce unio red, mir, duhovnu i evanđeosku radost, te dobrotu, i tako pomogao čovjeku u duhovnom rastu.
Dovoljno je zorno čitati evanđelje i polako razmatrati i meditirati kako se Isus odnosio prema ljudima koji su u potrebi. Prema svima onima koje su mučile duševne i tjelesne boli Isus se predstavio i postavio kao pravi Dobri Pastir. Eto, oči svećenika bi upravo trebale biti usmjerene prema Dobrom Pastiru. Svaki vjernik, a posebice svećenik trebao bi oči svoje duše imati usmjerene prema Isusu kao Dobrome Pastiru, te ga nasljedovati u svemu onome što je Isus činio ljudima. Pomagao im, tješio ih i hrabrio, davao im snagu, vraćao im životnu radost i elan. Sve je to Isus činio ljudima, jer mu je stalo do njihova spasenja. U tome bi upravo svećenici i duhovne osobe trebali nasljedovati Isusa. Potrebno je da budemo istinski radnici na njivi Gospodnjoj kako bi svagdje na svijetu procvjetala Božja ljubav. A Bog želi da zajedno sa njime spašavmo svijet. To je velika i snažna duhovna avantura, iscrpna, ali vrlo zanimljiva. Zbog toga se isplati u nju upustiti ljubeći Boga i bližnjega. Upravo onako kako nam je to Isus ostavio u amanet.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više