Kažu da besposlen pop i jariće krsti, tako valjda i mi neke umirovljene učiteljice (profesorice), čitamo, slušamo i gledamo razne i različite medije, pratimo rad Sabora, Vlade i Predsjednice, uočavamo sličnosti, sukladnosti, originalnosti, inovacije, kreativnosti, prepisivanje, kopipejstanje, ponavljanje, mlaćenje prazne slame, muljanje, dogovaranje, pregovaranje, komuniciranje i stavljanje u fokus. Nakon logičkog razmišljanja i odmaka od eventualnih pristranosti, prema koaliciji, političkoj stranci, reformskoj suradnji, interesnim skupinama, pojedincima, pokušavamo donijeti ispravan zaključak o nekome i nečemu.
Nije to nimalo lako i jednostavno. Ne može i ne zna svatko matematički misliti, logično zaključivati, analizirati, sintetizirati, stvarati asocijacije, probleme svoditi na jednadžbe ili sustave jednadžbi, poznavati djelotvorne metode rješavanja, provjeravati rješenja, shvatiti višeznačnost rješenja, ispitati sva rješenja na simulacijama I projekcijama, te primijeniti najbolja rješenja u životu. U tom našem zaključivanju važni parametri su naša osobna opredjeljenja, filozofija, svjetonazor, podrijetlo, background, osobna realizacija, životni stil, osobine ličnosti, obrazovanje, sposobnosti, vještine, osobni izbor, naklonost, pametovanje i nadmudrivanje.
Naročito su nam zanimljivi neki likovi u Saboru. Neke od njih slušamo i gledamo dvadesetak i više godina, u raznim ulogama. Neki su originalni, neponovljivi, neki su dosljedni, neki su nečije kopije, neki su dosadni, neki su pametni, neki su bedasti, neki su tupavi, neki su iznadprosječni, neki su mutavi, neki su bahati, neki su oholi, neki se prave važni, neki lijepo govore, neki dugo govore, a ništa ne kažu, neki su gospoda, neki su provincijalci, neki su gospari, neki su sluge, neki su uvlakači, neki su poltroni, neki su bahati, neki su zli, neki su zločesti, neki su glasnogovornici, neki su trbuhozborci… malo je skromnih, malo je dobrih, malo je odgvornih, malo je dosljednih, malo je pravih… Većina uglavnom radi za sebe, svoju političku stranku ili neprincipijelnu koaliciju. Mnogi ne znaju govoriti. Čitaju po par rečenica (pitanje na aktualnom satu) što im je netko drugi napisao. Nemaju argumente za svoje tvrdnje. Suprotstavljaju se nekome i nečemu samo zbog stranačke politike ili stranačke stege.
Ne dolaze redovito na zasjedanje Sabora, ne slušaju rasprave, igraju se mobitelima, surfaju po laptopima, čitaju novine, međusobno se došaptavaju. nepristojno dobacuju govorniku iz klupa, upadaju jedni drugima u riječ, koriste neprimjeren rječnik, odlaze i dolaze kad im se prohtije, neki su sumnjivo crveni, neki su pospani, neki su nezainteresirani, neki su promijenili više boja, neki su peta kolona, neki su provokatori, neki su uhljebi… Svi redovito primaju velike plaće, razne dodatke na plaće i mnoge benefite, dok sve više ljudi ostaje bez posla, osiromašuje i iseljava u druge države. Tako je to već godinama, s tim da je prosjek “kvalitete”u saboru sve slabiji i slabiji. Nema više tribuna, nema enciklopedista, nema pjesnika, nema neimara, nema Šeksa.
Jest, istina pojavili su se neki novi klinci, ali još će puno vode proteći Savom dok se oni ne isprofiliraju, ojačaju i postanu prepoznatljivi. Za vjerovati je kako su oni donijeli određeno osvježenje, neki novi vjetar, što će pročistiti višegodišnju ustajalost, unijeti drugačiju dinamiku, prekinuti s igrama i ratom “ustaša” i “partizana”, prestati s prebrojavanjem krvnih zrnaca, ukinuti rat ideologijama, biti ničim opterećeni, nikome ništa dužni, obrazovani, sposobni i svoji, a ne da su tu opet i ponovno, po poznatoj utilitarnoj špranci podobnosti, poslušnosti, nečijeg utjecaja i mogućnosti najunosnijeg uhljebljenja. Za tako malo rada se nigdje ne dobije tako puno para i svega ostalog. Ne znam, je li itko izračunao koliko nas košta sat zastupnika, bio on na radnom mjestu ili ne. Lako se to izračuna i usporedi sa vrijednosti sata liječnika, učitelja, profesora, inženjera, informatičara, ekonomiste, računovođe, policajca, vlakovođe,…
Kad bi se još uzela u obzir efikasnost rada, onda bi omjeri i razmjeri poprimili zastrašujuću “sliku”, koja bi dovela do totalne degradacije te funkcije i još lošijeg općeg mišljenja o njima. Biti saborski zastupnik, tribun, ministar, predsjednik vlade i predsjednik države, trebala bi biti časna i poštovanja vrijedna dužnost. To bi trebali biti najbolji među najboljima po svemu od obrazovanja, sposobnosti, poštenja, pravednosti, vjerodostojnosti, odgovornosti, humanosti, toleranciji, strpljivosti, hrabrosti, odlučnosti, originalnosti, inovativnosti, kreativnosti, primjernosti, drugarstvu, odanosti, privrženosti, domoljublju, istinoljubivosti, radišnosti…, uvijek spremni na žrtvu i spremni služiti svom narodu, svim građanima i domovini. S tim se nitko ne rodi i nije predodređen nikakvim kvotama, zakonima, niti nasljeđem da postane takav dužnosnik. Do toga se dolazi obrazovanjem radom, praksom, služenjem i pozitivnim rezultatima, dugi niz godina na različitim funkcijama i razinama. Ne može se iz škole, faksa, njive, tvornice (?). skladišta, biroa, razreda, ulice, restorana, staje, podruma, redakcije, kazališta… odmah na visoku državnu funkciju. Taj se zanat mora “peći” i steći. U tome se zvanju treba kaliti, to je nadgradnja na solidnim temeljima. Na prste se mogu nabrojiti oni koji su imali solidne temelje i korak po korak gradili političku karijeru.Ne treba to nigdje pisati nikakvim papirima dokazivati. To se jednostavno vidi i osjeća, po govoru, stilu, ponašanju, odijevanju i odnosu prema funkciji, sebi samom, prema kolegama i prema građanstvu.
“Meni se čini da on sam sebi govori Vi.” Pogledaj kako se ova obukla kao da ide u disco, na modnu pistu, u kazalište, na koncert, s kravama na pašu, na Sljeme… Vidi šminku, kao za kolodvor. Svaki dan druga obleka. Baba u šestom desetljeću se odjenula kao gimnazijalka. Gle frizure, poput one zviždačice… Sve su u plavom kao predsjednica. Svi najednom komuniciraju, u fokusu su, svima je very nice, svi su Ok. Svi surađuju, svi se uvažavaju, međusobno se nadopunjuju, preispituju, dogovaraju se, pregovaraju, usklađuju misli, riječi, govor, rad, djelovanje…
A ono svaki svoju kozu dere, jedni drumom, drugi šumom, a iz iste su stranke (platforme), jedan drugom nož iza leđa sprema, jedan drugom klipove pod noge baca, jedan drugom plazi jezik, jedan se drugom ruga, isti pregovara s lijevima i desnima isti dan, po noći se šuljaju jedni drugima, po danu su s drugima, kupuju, prodaju, licitiraju, trguju, ulizuju se, prokazuju, pa čak i mrze. Pogledajte samo fotografije “trijumvirata” (na jednom portalu) – sve je odmah svima jasno. Ta svaka slika govori više od tisuću riječi. Nismo baš toliko ispod prosječni, glupi i bedasti kako ne kužimo u čemu je stvar. Ne treba čitati strani tisak da bi znali na čemu smo, kako nam prodaju maglu i kako nas obmanjuju, kako igraju po dogovorenim scenarijima, samo da bi to izgledalo normalno, uvjerljivo, logično i nužno ponekad.
Za kaj je sad ovaj dal ostavku? Vidi se da ne govori istinu. Tako puno riječi ne treba da bi se to objasnilo.
Nekaj bu više za to dobil u preslagivanju.
Nema preslagivanja. Kako nema? Rekel je premijer. Koji premijer. Kako koji premijer? Pravi premijer. Onaj stranac? Ma nije on stranac. On je samo tamo dugo živio. Pa ne zna ni hrvatski govoriti. To je najmanje važno. Važno je da ne razumije kad mu se govori, kao i ono što s blesimetra pročita.
Jučer nije bio blesimetar. Bilo je uživo i odgovarao je na sva pitanja, odmah.(???)
Za kaj onda Bandić i ona Cajka govore nešto drugo?
Bandić pušta dimne signale, a ona “ministrica” se pravi važna. Tobože ona je nekakav faktor.
Profesor iz Metkovića govori o novim izborima.
Ma, kaj on zna. On govori ono što mu psihijatar dozvoli.
Isuse, kak je pak onaj zubar opsovao na televiziji.
Nije on zubar, on je professor na stomatologiji.
Kaj oni smiju ovako javno psovati?
Čovjeku je svega dosta i to je sad na kraju jedini način da se veli dosta, svega m je dosta i ne ću više.
Njegovi ga podržavaju, zavide mu što i oni ne mogu na taj način otfikariti velikog brata.
Mogu jednostavno normalno i ljudski priznati da su pogriješili. Kaj nejde, to nejde. Svi se ovako muče, a država propada.
To je isto nekakva igra, čini mi se.
Sve je to nekakva igra. Samo bedak misli kak je to istina.
Nego tko je ono jučer dal ostavku u Zagrebu?
Pa nema veze tko je. Baš me zanima tko je taj.
Svi su takvi imeline, imele, imela.
Hoćeš reći parazit. Mislim, da je imela poluparazit.
Kako poluparazit?
Pa malo ide k lijevima, malo k desnima, pola – pola.
Tko ga bu zamijenil?
Pa to se vidi i zna. Nekad su skupa delali u nekakvom savezu bivše države, mislim u Socijalističkom savezu omladine, na visokim funkcijama.
Pa nije mu zato prepustil svoje mjesto. Nije, sigurno da nije. Uskoro se bude sve vidjelo, kod preslagivanja.
Si vidla kak su predsjednici fućkali? Pa kaj onda? Nije ona cijepljena protiv toga.
Možda je to čak i dobro, u neku ruku. Bila je na skupu s Amerikancima i Europljanima, pa su i oni valjda to vidjeli. Mogu sad otvoreno reći da je kod nas sloboda misli, riječi, govora i ponašanja u punom i pravom obliku, a ne pisati kako nova vlast, odnosno ministar kulture “ubija” medije i guši slobodu izražavanja.
Baš me briga kaj Ameri o nama govore.
Osim toga, naša je predsjednica ljepša od od njihove Hillary.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više