Braća Radić prevrću se u grobu

Hod za život ili Beljakov hod u smrt

Slušajući i gledajući izvješća s prosvjednih skupova na temu prava žena na abortus, održanih u Zagrebu u subotu 21. svibnja, zapela mi je izjava predsjednika Hrvatske seljačke stranke Kreše Beljaka. Citiram po sjećanju: „Žalosno je ono što se događa u Zagrebu, Hrvatska se vraća na neki način unatrag. Žalosno je da ljudi pod krinkom borbe za život promoviraju nazadne ideje i žalosno je da nitko, uključujući i liberale ne stoji u obrani prava žena, prije svega“. Iz ove izjave predsjednika HSS-a znakovito je to što kaže da ljudi (vjerojatno je mislio na one koji su sudjelovali u koloni Hod za život – njih 15.000) pod krinkom borbe za život promoviraju nazadne ideje i da se time Hrvatska vraća unatrag.

Krešo Beljak, predsjednik Hrvatske seljačke stranke u akciji

Predsjednik HSS-a nije pojasnio javnosti pod čijom krinkom. Pravo je svakoga da iznosi svoje mišljenje o tome što je to moderno a što je to nazadno glede ovog, nimalo jednostavnog pitanja. Odakle vam pravo da ljude koji drugačije od vas misle nazivate nazadnima? O ovoj se temi diljem svijeta vode brojne ozbiljne rasprave rasprave u koje su uključeni brojni intelektualci različitih struka, pripadnici vjerskih zajednica, udruge, političari, i da kažemo običan svijet koji ima pravo na svoje mišljenje. Ne bih se ja osvrtao na izjavu nekoga političara koji govori o ovoj temi da se ne radi o predsjedniku jedne stranke, koja, koliko znadem, uz poslanje borbe za seljačku pravicu (da upotrijebim nazadne riječi braće Radić) svoje izvorište, među inim, temelji i na kršćanskom svjetonazoru. Koliko znam i dan danas u nekim „nazadnim“ selima seljaci, članovi Vaše stranke, govore: „U Boga i seljačku slogu!“

Braća Radić prevrću se u grobu

Nadam se da to ne rade pod krinkom! Ako je točno da su članovi Beljakove stranke u većoj mjeri praktični katolici i da je ta stranka dijelom utemeljena na hrvatskim katoličkim temeljima, predsjednička izjava nastavljača braće Radića, Vladka Mačeka i drugih, koliko čujem već je izazvala nelagodu kod članova, ionako već godinama oslabljene stranke. Duboko vjerujem da će ta izjava ući u povijest te najstarije hrvatske stranke kao nešto najgore što je iz nje izašlo. Jer ako je stranka i njeno članstvo utemeljeno i na kršćanskim vrjednotama onda je pravo na život u središtu te vjere. Ne pravo na smrt. Nikoga od nas – ni na vlastitu a kamoli smrt drugoga. Tko nam je dao pravo da oduzimamo život onima koji se ne mogu braniti, koje se ne može pitati, koji se ne mogu izjasniti o tome poput Vas, mene i drugih? Odakle su po Vama mišljenja i stavovi onih koji dijele svjetonazor Hoda za život nazadni, a moderni Vaši i onih koji su u gradu braće Radić na djelu, šakama, pokazali tolerantnost prema onima koji, samo drugačije misle. Uostalom, možda bi o svom naprednom stavu, potvrdu trebali zatražiti u Vašem članstvu. Pa ako je dobijete bilo bi dobro da ti vaši napredni pobornici, na narednom prosvjednom skupu, obuku šestinske nošnje, u ruke uzmu šestinske kišobrane i zastave duginih boja na kojima bi moglo pisati: Za abortus spremni! Nakon toga nije preporučljivo otići na grob braće Radić jer bi se prevrtao u grobu našto je spala ideologija njegovih nasljednika.

Mijo Ivurek