Ubijanje na Daksi U IME NARODA

Nikad dosta istine o tragičnim događajima na Orsuli i Daksi listopada 1944.

U ponedjeljak 16. svibnja u prepunoj dvorani Cinestar – zagrebačkog Branimir centra, održana je pretpremijera hrvatskog dokumentarnog filma U ime naroda. Redateljica i scenaristica je Nada Prkačin, producentica Ksenija Abramović – direktorica Laudato televizije, snimatelj i montažer Ivica Lovrić, autor glazbe Željko Barba te grafike i dizajna Nikola Uroić. Dokumentarni film  nastao je u produkciji  Laudato televizije 2016. godine. U obraćanju publici autorica Nada Prkačin i produ centica Ksenija Abramović naglasile su da je važno tragati za istinom o tragičnim događajima u Dubrovniku koncem 1944. godine, koji su godinama bili prešućivani i zatirani; bezuspješno, budući istina uvijek dođe na vidjelo. Kao što o tome svjedoći i ovaj  dokumentarni film.

Projekciji su nazočili mnogi uglednici, među kojima valja izdvojiti: ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, ministricu socijalne politike i mladih Bernardicu Juretić, predsjednika Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica fra Juru Šarčevića, provincijala Hrvatske dominikanske  provincije fra Ante Gavrića, rektora svetišta u Mariji Bistrici mons. Zlatka Korena, v.d. ravnatelja HRT-a Sinišu Kovačića i druge. U prigodnom programu nastupio je oratorijski zbor crkve sv. Marka Cantores sancti Marci  pod vodstvom Jurice Petra Petrača, koji je izveo pjesme patera Petra Perice Do nebesa nek se ori i Zdravo Djevo Kraljice Hrvata. Program je vodila Diana Tikvić.

U dokumentarnom filmu sudjeluju brojni poznavatelji dubrovačkih prilika i neprilika, da se poslužimo Bersinim riječima, ratnih i poratnih događaja u gradu Dubrovniku: svjedoka tog vremena, djece i rođaka stradalih na Daksi, povjesničara, istraživača i publicista, svećenika, predstavnika udruge Hrvatski križni put… Vrijedno je spomenuti njihova imena: Ivo Dabelić – povjesnik, Hrvoje Kačić – svjedok vremena, sveučilišni profesor i pisac, autor dviju knjiga o Dubrovačkim žrtvama 1944., Mato Račević – sin žrtve i predsjednik Udruge Daksa 1944./45., Ivo Brešković – sin žrtve, Robin Haris – britanski povjesnik i jedan od najboljih poznavatelja dubrovačke povijesti, Mate Rupić – povjesnik, svećenik Roko Prkačin – istraživač, publicist i autor knjige o p. Petru Perici,  fra Toma Lučić – rektor crkve s. Vlaha, Bruna Esih – predsjednica Udruge Hrvatski križni put, Joško Radica – jedan od najznačajnijih istraživača dubrovačke povijesti toga razdoblja, autor neizostavnih knjiga Sve naše Dakse  i Istine nikad dosta, fra Ante Gavrić – provincijal hrvatskih dominikanaca, Margarita Arbulić –  rođakinja stradalog na Daksi dubrovačkog gradonačelnika Nike Koprivice i Mijo Ivurek – istraživač i publicist, autor knjige Padre Petar Perica i njegovo doba. Laudato televizija pripremila je za prodaju lijepo uređen DVD pod naslovom dokumentarca U ime naroda u trajanju od 55 minuta.

Autorica Nada Prkačin vodi nas kroz film, riječju, slikom, dokumentom od dolaska partizana u Grad 18. listopada, da bi već  idućega dana bilo ubijeno 11 mladih Konavljana i bačeno niz strme stijene Orsule u more. Dakako, kao i kod budućih žrtava bez suda, suđenja i prava na obranu. Nekoliko dana kasnije, od 24. do 27. listopada pobijeno je na otočiću Daksa preko 50 dubrovačkih građana, među kojima i osam svećenika. Među njima bili su poznati isusovac pater Petar Perica, autor najpjevanijih katoličkih pjesama u Hrvata Do nebesa nek se ori i Zdravo Djevo Kraljice Hrvata. Valja spomenuti i istaknutog propovjednika fra Marijana Blažića i vrsnog intelektualca Dominika Barača, koji je kasnije ubijen u Trogiru.  Puno je prostora autorica posvetila plakatu/oglasu pod naslovom U ime naroda, na kojemu su upisana imena žrtava Dakse s potpisom nepostojećeg suda i suđenja koje nije održano. Jednostavno, ljudi su odvedeni iz svojih kuća u pritvor, iz pritvora na stratište i strijeljanje.  Nema na plakatu navođenja pojedinačnih kaznenih djela koja bi se mogla pripisati žrtvama – svakoj ponaosob.

Svi imaju isto obrazloženje. Svojevrsna kolektivna krivica za masovno pogubljenje. Nada Prkačin s brojnim obrazloženjima sudionika, dokumentacijskom građom i istinom dokazuje nevinost žrtava, za čiju tragičnu sudbinu nitko nije odgovarao. U filmu je jasno prikazana odgovornost za zločine, većega broja odgovornih pojedinaca po zapovjednoj dužnosti, ali su godine šutnje i zatiranja istine onemogućile uvid u konkretne izvšitelje nedjela. No, nikada ne treba odustati od potrage za istinom. Na prvo mjesto odgovornih s pravom je istaknut Josip Broz Tito, bez čijega znanja i zapovijedi, takva zlodjela su se mogla izbjeći. Posebice su iscrpno prikazana izvješća Ante Jurjevića Baje, jednoga od najodgovornijih za dubrovačke masakre. Napose njegove riječi glede žrtava –bilo kako bilo ubiti ih se mora. Posebno, vrijedan prinos filmu dao je britanski povjesničar Robin Haris koji je rekao da je u temeljima komunističkih zločina bila nakana uništavanja građanske oporbe, a da Britanci nisu vjerovali da će se partizani ponašati kao nacisti?! Haris je ukazao na dužnost istraživanja povijesnih događaja u čemu najveću ulogu trebaju imati povjesničari, a nikako političari.

Da zločini ne zastarijevaju autorica je ukazala na Rezolucije i Dokumente Europskog parlamenta i Vijeća Europe te Deklaraciju hrvatskoga Sabora, o osudi totalitarnih komunistističkih režima i njihovih zlodjela.  Nakana filma bila je upozoriti na povijesnu istinu o počinjenim zločinima u gradu Dubrovniku listopada 1944. i u poraću, poručiti da se kršćanski zločincima treba oprostiti – ali nikako ne zaboraviti, jer svi oni koji zaboravljaju takve zločine, kad tad mogu ih ponovno doživjeti na vlastitoj koži. Nismo li ih mi i nanovo doživjeli za vrijeme Domovinskog rata! Napose u Dubrovniku. Snažna poruka je dana i u podršci borbi protiv svih oblika totalitarizama. Stoga razloga dokumentarni filmovi, svaka nova knjiga, tekst, znanstveni i stručni simpoziji kojima je cilj istina i samo istina, ohrabruju nas da se zlo više ne će ponoviti. S druge pak strane osvjetljuju likove nevinih žrtava kojima uvijek trebamo izražavati svoj najdublji pijetet.

Mijo Ivurek