HrvatskaHrvatska by HF02/06/2016 Ti si moje srce zarobila Ti si moje srce zarobila tako Plak’o bih i plak’o, bez prestanka plak’o, Kada vidim tko Ti sve sudbinu kroji. Ti si moje srce zarobila tako Pa se pitam, gdje su BRANITELJI tvoji? Zar ni danas Hrvat nije biti lako Uz pobjede slavne Bljeska i Oluje? Zar Ti stranac snuje poniženje svako I Orjuna bučna sve se jače čuje? Ti si moje srce zarobila tako, Da ni usnut ne znam bez pomisli na Te, Dok Te Tvoja djeca izdaju polako I za šaku škuda i s vragom se brate. Ali,neka znaju, da će i vrag pasti I sa njima skupa nestati u noći, Da će kraju stići i vlasti i strasti I izdaja svaka po naplatu doći. Oh, nije mi žao, što mi srce pati, Jer u patnji s Tobom krv će žarče teći. Jednoga će dana Tvoje patnje stati I spokojan ja ću u grob hladni leći. Stijeg nada mnom Tvoj će ponosno se viti I žaliti ne ću, što Tvoj rob sam bio, Jer to će mi ropstvo za utjehu biti I za ljubav, koju u srcu sam krio. …Tko jedanput ljubav Tvoga bića shvati, Ne može ga slomit ni dušman ni pak’o. On će za Te zadnju kaplju krvi dati. ….I moje je srce zarobljeno tako. Žarko Dugandžić