Pomoćnik glavne urednice Slobodne Dalmacije nakon 88 godina tuguje i oplakuje smrt srbijanskoga kralja Aleksandra Karađorđevića
Iz tiska je izišla knjiga Alme Teje Rugelj i Josipa Dukića Ustaše – Hrvatski revolucionari u Italiji (1931. – 1941.), Dokumenti, 1 – Gli ustascia. Rivoluzionari Croati in Italia (1931.-1941.), Documenti 1. Knjigu su izdali Centar za epigrafička, paleografska i povijesno teološka istraživanja “Don Frane Bulić” Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu (Split, 2022.). Autori su Alma Tea Rugelj, koja već 50 godina istražuje život ustaša u Italiji u doba internacije, i svećenik prof. dr. sc. Josip Dukić, crkveni povjesničar, kulturni djelatnik i prodekan za znanost KBF-a u Splitu. Knjiga sadrži 125 novih dokumenata, 103 na talijanskom, 22 na hrvatskom jeziku, o ustašama – hrvatskim revolucionarima, koji su s Antom Pavelićem boravili u Italiji od 1931. do 1941. godine. Riječ je o nešto više od 500 pripadnika Ustaše – hrvatske revolucionarne organizacije (UHRO). Što se događalo s ustašama u talijanskim logorima, zatim na Liparima, Stromboliju i Sardiniji te u kakvim su okolnostima oni živjeli, najbolje pokazuju dokumenti koji su u ovoj knjizi objavljeni. Svi talijanski dokumenti (103) su prevedeni na hrvatski jezik. Na talijanski su još s hrvatskog prevedeni uvodni dio knjige i povijest istraživanja teme, kako bi knjiga bila dostupna i talijanskim čitateljima.
Dakle, radi se o vrijednoj povijesnoj knjizi koja je pridonijela rasvjetljavanju povijesnih kontroverzi i razbijanju nagomilanih predrasuda i stereotipa prema kojima su kroz ustaše svi Hrvati proglašavani ustašama i obrnuto. Ta i takva knjiga dokumenata eminentnih autora očekivano je naišla na otpor onih kojima nikakva hrvatska država nije po volji i koji su nezadovoljni i ovom hrvatskom državom koju već šest i pol godina na razne načine razara Andrej Plenković i njegova jugo-globalistička klika.
U Slobodnoj Dalmaciji uvijek je bilo i očito bit će ljudi kojima smeta Hrvatska. Jedan od njih je Damir Dukić. Nije taj Dukić bilo tko, on je od 2020. pomoćnik glavne urednice Slobodne Dalmacije Sandre Lapenda Lemo. U članku nabijenom mržnjom prema svemu hrvatskom Damir Dukić već u naslovu najavljuje o kakvom se pamfletu radi, a naslov glasi: »’Ustašica Slavka bila je najžešća od svih 450 ustaša na Liparima’: u zabačenim selima Sardinije godinama su živjeli pripadnici ustaškog pokreta, evo što otkrivaju dokumenti iz talijanskih arhiva« (https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/svijet/ustasica-slavka-bila-je-najzesca-od-svih-450-ustasa-na-liparima-u-zabacenim-selima-sardinije-godinama-su-zivjeli-pripadnici-ustaskog-pokreta-evo-sto-otkrivaju-dokumenti-iz-talijanskih-arhiva-1215703). D. Dukić se tobože čudi da odakle među Sardinjanima pozitivan stav o interniranim ustašama u zabitoj unutrašnjosti otoka Sardinija! A to Dukićevo „čuđenje“ ima svoju svrhu, svoju nakanu, a ona se sastoji u tomu što on u nastavku svoga pamfleta počinje s ponavljanjem starih jugokomunističkih laži da su ustaše izdali Hrvate, da su predali Italiji Hrvatsku i ostale nebuloze. D. Dukić piše: »Kad se vidi što se te osobe sve proživjele od tadašnjih talijanskih vlasti, još je nejasnije da su nakon 1941. bile spremne na sve kompromise s tom politikom koja se grubo s njima igrala. Iz današnje perspektive ne možeš se načuditi, primjerice, da su toj istoj fašističkoj Italiji bili spremni prepustiti Dalmaciju, kolijevku hrvatske države u koju su se zaklinjali.« Baš njega briga za Dalmaciju kao “kolijevku hrvatske države”, on koristi Slobodanku da vrijeđa Hrvate i time pomaže Plenkoviću u razaranju preostaloga zdravog hrvatskog tkiva. »U redovitim izvještajima o njihovu ponašanju Talijani nikad ne spominju incidente. Naprotiv, naglašavaju da žive mirno i povučeno te nikad ne prave izgrede«, piše D. Dukić, čime asocira da je bilo incidenata jer kakvi bi to bili ustaše a da nisu incidentni. Jako jadno od pomoćnika glavne urednice zloglasne orjunaške Slobodanke.
Koliko je D. Dukić jugoslavenski nastrojen pokazuje i način kako je opisao položaj Hrvata na Sardiniji nakon ubojstva zloglasnoga srbijanskoga kralja Aleksandra Karađorđevića 9. X. 2022. u Marseillesu. »U idućem dokumentu zapovjedništvo policije u Rimu izviješteno je da su se ustaše nakon atentata na kralja Aleksandra sami razotkrili. Mještanima je njihovo slavlje jasno pokazalo tko su zapravo ljudi smješteni u Abruzzu«, što znači da D. Dukić ne zna ili toliko voli Srbiju i prvu Jugoslaviju da se čudi što Hrvati slave ubojstvo svoga najvećeg neprijatelja i čovjeka zbog kojega su morali napustiti domovinu Hrvatsku i bijegom spašavati živu glavu.
