KulturaSiguran sam da on je plakao by HF04/06/2016 Drugačije nije moglo Vratit ću se, obećo sam majci zadnji puta kad me je vidjela. Moju dušu uništili nisu. Za dom, Majko, i za te je cijela. Ne plačite prašnjavi sokaci niti stabla lipa i bagrema. Ne tugujte ranjeni junaci, što da kažu oni kojih nema? Ne plačite stabla neobrana. Ne tugujte neorane njive. Što bi dale uplakane majke za još jednom vidjeti ih žive… Ne plačite zvjezdice sa neba. Sam Bog nam je odredio tako. Drugačije, valjda, nije moglo. Siguran sam i On je zaplako. Nema više prašnjavih sokaka. Sa istoka opet sunce stiže… Procvala su neobrana stabla, svakim danom domu svome bliže… Vratit ću se, obećo sam majci! Vladimir Živaljić, Vukovar