Istinita priča govori kako je mister Tima na čelo Vlade doveo HDZ i Tomislav Karamarko, a podržao Božo Petrov i mostaši. Bili smo i više nego blagonakloni prema Tihomiru Oreškoviću samo zbog jednoga razloga – dugo čekamo pravi povratak hrvatske dijaspore. Njega smo smatrali „vjesnikom proljeća“, no, nažalost, ništa od toga za dugo, dugo vrijeme.
Most nije iznenađenje, još za vrijeme predizborne kampanje, a naročito odmah nakon izbora, bilo je evidentno kako u politiku unosi nove elemente kaosa. Na općoj razini najkaotičnije je bilo njihovo zalaganje za tripartitnu, totalnu, koaliciju. Mostaši bi bili glavno vezivo, armirani beton između HDZ-a i SDP-a sa svojih dvanaestak posto zastupnika. Čista politička besmislica, jer da su SDP i HDZ imali političke volje sami bi složili tzv „veliku koaliciju“. Bilo je i očito kako je Most napad na HDZ s desna i s leđa. Ne dakle na tadašnju vlast bez ikakvih rezultata, već na tadašnju oporbu. Cirkusantski pregovori, izvana gledajući, navodno „šarafljenje“ i jednih i drugih, pa konačni dogovor s SDP-om, već i fotelje raspoređene. Na koncu iznenadni otkaz Zokiju, zapravo nemotiviran, neobrazložen svakako, pa kod Karamarka.
Rješenje s Oreškovićem, navodnim poslovnim genijalcem, kao „mostom“ između Petrova i Karamarka, „mostom na mostu“ (!) trebalo je duboko zabrinuti čelne ljude HDZ-a. Ali nije. Prokleta vlast. Petrov i Most od tada u vlasti kao partner, njezin sastavni dio -jednostavno ucjenjuju, reketare HDZ. Traže mu slabe točke, „kopaju“ po aferama, traže nove, oživljavaju stare b- ukratko iznutra mu „prave“ pakao. Time ih, sto posto nema tko, opskrbljuje SDP, njegovi kadrovi, njegova „grana“ paraobavještajne bagre. Uostalom mostaši, pa ni i Orešković niti ne preuzimaju vlast, SDP i HNS i nadalje vladaju – od razine zamjenika, pomoćnika, direktora javnih poduzeća…, rekao bih SVIH operativaca, a to je vlast a ne samo ministar na vrhu piramide. Jedino je Mladen Pejnović dao petama vjetra, on zna i zašto.
Tako je Most i ostvario ono što je htio: tripartitnu vlast; esdepeove kadrove operativce, a sve ih je za četiri godine izmijenio, pomeo, mostaša preko zasluga i nešto HDZ-ovih ministara u vlasti. Jednostavno: pakao i kaos iznutra. I sada valjda i slijepi mačić može vidjeti: Most i Tihomir Orešković bi preuzeli ovom tehnikom vlast od HDZ-a. Rezultati izbora – ništa.
Puč Tima Oreškovića
Zaigrao se i Tihomir Orešković, taj premijer „ni na nebu ni na zemlji“; činom pokušaja protjerivanja Karamarka iz vlasti, izveo je faktički premijerski državni udar. Takvih se u Europi baš ne mogu sjetiti. Udarali su kraljevi, predsjednici država, generali, pukovnici u prošlom stoljeću, no ovakvih nije bilo. Bio je jedan kad je „premijer“ udario, smijenio samoga sebe – Sanader, ali ovakvoga nikako ne mogu prizvati u sjećanje. Događaj je neobično znakovit, iznenada je napustio, raspustio sjednicu Vlade i nestao bez riječi ostavivši ministre k'o rakovu djecu. Šok terapija? Sutra je objasnio kako je bio u SOA-i(!), tamo „komunicirao“, ali ne smije reći što. Rečenicu nakon toga je udario po Karamarku, žrtva Petrova je nebitna, nešto kao žrtva pješaka u šahu nekoliko poteza pred mat, a i „da se Vlasi ne dosjete“.
Kakva SOA i uloga SOA-e u sasvim za europsku demokraciju smjene vlada unutar parlamenta, parlamentarnih stranaka. Kakva prijetnja SOA-om. Ne dolazi u obzir. I slažem se s Rankom Ostojićem – slučaj je to za parlamentarnu istragu, no i prije njenih rezultata, a vjerojatno je ne će ni biti, jer je sve u rasulu, Orešković nakon ovoga ne može ni sekunde ostati na mjestu Predsjednika Vlade. Što rekao on: „I točka.“ Toliko od mene.
Tko kako hoće, ali država u kojoj tajna služba sudjeluje u običnoj parlamentarnoj krizi, tako ju još zlorabi barem u komunikaciji, aktualni premijer me plaši, od nje mi je muka do povraćanja. Udar na Karamarka je beznačajan. Nije on cilj. Vilj je HDZ. Danas (nedjelja 5. lipnja) sve novine, baš sve imaju sukob u HDZ-a na naslovnici, a smeće od novina čak vrišti: „Odlazi Tomo!“. Međutim, nikoga nije ni briga za Tomislava Karamarka, čak ni za HDZ, već za onu tinjajuću iskru domoljublja u njemu. Ona uostalom ni nije na vrhu, nije to plamen, već žeravica negdje u žarištu. Nad HDZ-om je spušten medijski zastor. Mrak svih mrakova, virtualni mrak. Sad im je drag i Milijan Brkić („Karavaso“, rugali se jučer). Kad se riješe Karamarka, Brkić će biti na redu, prepisivanje diplomskog mu se još paca, ali ne samo to.
U tom HDZ-u um baš ne caruje, mogao je tražiti smjenu Karamarka neki dan, ne izabrati ga, a ne ga sada iz HDZ-a, s ojačanom funkcijom zamjenika tresti. Novi Drago Prgomet? Ne d'o Bog da on preuzme HDZ. S njim će onda biti isto što i s HSS-om, HSLS-om itd. Potpuno isto bi se dogodilo i s „Europejcem“ Plenkovićem, po tom tragu izgleda hoda i Maletićka – čim se nađu u Bruxellesu zaborave odakle su. A tada se ostatak Hrvata koji su kondicijski spremni (oprostite, pripravni) može pridružiti kolonama Afganistanaca, Iračana, Sirijaca, Afrikanaca… koji će kad-tad probiti granicu Eunije i krenuti, a neznano kamo. Opet nije bitan HDZ već kultura koja će prevladati. A ide „kukurikulum“, podržavaju i Tim i „teta Kolinda“. Uništavati Hrvatsku zbog nekakvog Karamarka – ma dajte. Pa bio to i neki Petrov koji me podsjeća na propovjednika pogrebnika iz kaubojskoga filma u malom gradu na rubu prerije. Nije bilo takvih likova u vesternima? Nema veze. Sad će biti. Pali s mosta. Svejedno, ovce će to popasti kao i onaj telekom, ili pivo koje im je točio Bitorajac, no možda ovdje ipak ima neki postotak sa solju u glavi. Pitanje je sad. Neka javi tko zna odgovor. I ako i kad ih sretne.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više