Hrvatski Fokus
Društvo

SATIRA – Uzbuna u životinjskom carstvu

Tvorovi, jazavci, lavići, lisice, štakori i vukovi nas uče

 
 
Nezadovoljstvo je dugo tinjalo u svijetu divljih životinja, što se prenijelo i na domaće životnje. Trpjeli su, nadali se, uz povremenu glad i žeđ, čekali su da se ostvare dana obećanja njihova vodstva kako će svima biti bolje, jer više nije kao prije i nikada ne će biti. Sad se vidi kako to prije baš i nije bilo tako loše kako se nekima činilo. Uz neke  sumnje, opća euforija, naročito u nekih koji imaju dinosaurske gene, je zavladala u svim prostorima i među raznim vrstama, kao i kod egzemplarnih primjeraka.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/06/skunk1.jpg
Na opće čuđemje, poneko zgražanje i divljenje njegove vrste na čelo piramide vlasti, iznenada, niotkuda, je postavljen veliki, snažni i osubujni losos. Ponosne su u neku ruku, bile čak i pastrve iz Gacke i ostalih nezagađenih rijeka. Doveli su ga i predstavili svojem matrijarhu,  vremešni jazavac i mladi lav. Dobio je svu vlast i blagoslov nadležnih, pa čak i od nekih poznatih likova iz crtića poput Gargamela, kojeg predstavlja  neka bezimena zloćudna crna ptičurina, isto tako postavljena  u sam centar zbivanja, radi neposlušnog ptičjeg jata iz sjevernih krajeva.

 

Losos se jako teško uklopio među toplokrvni svijet. Nedostajala mu je bistra voda, brzaci i sloboda. Jest, imao je on iskustava plivati u mutnoj vodi, tekućici i stajačici, ali nije navikao na toliki mulj i smrad, koji ga je počeo gušiti. Pokušao je to ne pokazivati, ostati miran i vladati. Vrijeme je pokazalo kako to biva sve teže i gotovo nemoguće, jer je pritisak s jazavčeve strane bio velik, jak i nepodnošljiv, pogotovo kad je uz jazavca stao naš domaći, zaštićeni medvjed. Taj se medvjed ne tako davno, urlajući digao na sve četiri noge i krenuo na jazavca, htijući ga otjerati u njegovu rupu, u duboki, dugotrajni zimski san. To mu tad nije uspjelo, jer je jazavac uvježbao i organizirao šaroliku vojsku svojih pristaša: miševe, štakore, tvorove, lisce, lisce, vukove, hijene, slonove, gorile,tuljane, vidre, dabrove, pokojeg  tigra, risa, ovce, koze, zmije, šišmiša, ribe, puža, kukca, stršljena, ose, krtice, tetrijebe, žabe, pse mješance (pokućarce), pudlice, zečeve, svrake, vrapce, volove, magarce, telad, jarčeve, kokoši, guske, pure,  vrane… i nekoliko plemenite divljači, poput jelena, koji mu je po mnogima bio najveći rival. Zapravo najveći rival mu je bio podmukli tvor, koji je svakim danom, na opće zgražanje vojske, jačao sve više i toliko se osilio da je htio smijeniti jazavca s mjesta vojskovođe stranačke vojske.
 
Neiskusni mladi lav je u početku vjerovao jazavcu i njihovom dogovoru, kako će uz pomoć lososa upravljati svojim stadom, iskreno, pošteno, bez ikakve fige u džepu, stvarajući bolje životne i radne uvjete svima, dajući im slobodu i boreći se za jednakopravnost svih vrsta, domaćih, divljih, autohtonih i uvezenih, s raznih krajeva svijeta, pa i Kanade.
 
Jazavac je uz svoje dvadesetgodišnje utilitarno iskustvo obmanjivanja i  profesionalnog “veslanja” mnogih naivaca i dobronamjernih poštenjaka, uzimao sve više vlasti i svega ostalog za sebe, stavljajući sebe i svoju obitelj ispred svih ostalih, pa i cijele zajednice. Uživajući u društvu firefox-ice, počeo se upuštati, likovati, nadimati se, junačiti i hvalisati. Sam sebi je postao najljepši, najbolji, najpametniji – jedan jedini, mesija, koji će svoje podanike izvesti iz svih zabluda, ropstva i uvesti u blagostanje, njegova obzora, viđenja i filozofije svemoći. Pod svaku cijenu trebalo se što prije riješiti lososa i lavića. Alarmirana je cijela vojska. Prvi su pobjegli miševi i štakori. Zavukli se se u rupe iz kojih su godinama izmigoljavali i uključivali se u vodeći pokret, grabeći, funkcije, utjecaje i sve moguće beneficije, uhljebljujući  svoju bližu i dalju rodovsku braću, ulizivajući se i služeći predvodniku. Zatim su malo, pomalo uzmicale druge “jače” vrste, pa i egzemplarni primjerci. Riknuo je rasni jelen i pozvao na razum. U smislu: Dosta je! Tako dalje više ne može. Zajednica ne smije biti talac pojedinca, bilo koje vrste. Pridružilo mu se nekoliko primjeraka iz roda srodnih vrsta. Ušutkala ga  je graja sitne peradi, lavež seoskih đukela, brundanje medvjeda, zavijanje domaćih vukova, lajanje kojota, siktanje zmija, mukanje goveda… Jelen ponosno dižići glavu ode u veliku raznoliku, raznovrsnu i bogatu europsku šumu, gdje će se slušaju i poštuju njegove riječi i glas razuma.
 
Mladi lav svakim danom sve više jača, u svakom smislu, čak se sramežljivo i s izvjesnim strahom okreće  prema drugoj strani ovog prostora, gdje se nastanila jedna sasvim drugačija zajednica i potpuno drugačiji svijet, s obzirom na razmišljanje, djelovanje, strjemljenje i životnu filozofiju. U tom svijetu obitavaju sve one gore nabrojene vrste, ali imaju drugačiju orijentaciju i pogled na prošlost, sadašnjost i budućnost. Od spomenutih vrsta nekih je više, nekih manje. Egzemplarni primjerci se u mnogo čemu razlikuju od gore navedenih, iako istini za volju ima identičnih u smislu, što manje radi, a što više zgrabi.
 
Stranačkom vojskom rukovodi relativno mladi, iskusni, beskompromisni tigar. Pomoćnici, kaplari, vodnici, brigadiri, pukovnici i generali su iz različitih vrsta i podvrsta, od štakora, mungosa, tetrijeba, lisica,supova, orlova, gusaka, bikova, koza, srna, košuta, lavica, tuljan, puma i možda  i poneki slon. Vojska je slična po sastavu onoj s druge strane, ali manja po kvantiteti. Redovi im nisu zbijeni i prečesto neki nadređeni povuče po neku četu, na svoju stranu. Zbog neobuzdane egomanije i želje za prevlast u jatu, zaboravi na ustrojstvo i piramidu vlasti. Međutim, kad uoče rasulo na drugoj strani, zbijaju svoje redove, usuglase različite stavove i spremno čekaju, ne na juriš, već na preuzimanje vlasti, nakon jake implozije na drugoj strani. Ne će biti lako i jednostavno dočepati se te vlasti, iako je očito i razvidno kako je jazavac, praktički ostao sam od velikog mnoštva podržavatelja, pristaša, uliziva i raznih p… (Ne smijem napisati čega, jer je jako prosto i neprimjereno)
 
Oko lososa, uz pomoć mladog lava i njegovih pristaša formiraju se iz dana u dan sve jače, intelektualne, svjetovne, duhovne,  gospodarske, bankarske, političke, civilizirane, kulturne i domoljubne snage, sa željom stvaranja novog poretka, u centru zajednice, povezivanjem obje strane, nasipavanjem Rubikona, rušenjem Armagedona, razbijanjem iluzija, uzimanjem kaledoiskopa iz ruku političara, prestankom svih igara, na štetu pojedinih vrsta i cijele zajednice. Naime, takva se slika stvara u javnosti. Godinama obmanjivani živalj više ni u što ne vjeruje, pa ni u ovu idilu, pogotovo kad na lavića i njegovu svitu, diže jaku buku i riku “autohtoni” nilski konj, koji je nekim čudom dospio u zelenu rijeku, djetinstva provincijalnih stručnjaka i političara novog kova.
 
Sa strane, mnogi odmetnici svih relevantnih skupina, iz raznih i različitih jata i krda, pomno prate, gledaju, slušaju, vrebaju i kombiniraju čekajući svoju priliku, neki prvu, neki posljednju. Bez obzira na stranačka opredjeljenja, vjersku pripadnost, svoja uvjerenja, proklamirane stavove i predstavljanje javnosti, spremni su ići svi sa svima, samo da prigrabe dio kolača vlasti. Ti su pravi. Sigurni ko “vrbov klin”, kako je znao reći moj pokojni otac, za nekoga kome se ne može vjerovati. Takvi se okreću kako vjetar zapuše. Danas jedno, sutra drugo, glavno je da se sebe osigura na državnim jaslama i da se što više zgrabi. Nekim narcisodima je bitna i funkcija, jer oni sami sebi govore Vi i misle kako sve znaju i mogu. U toj skupini nastaloj od “otpadnika” krda i jata ima svakojakih primjeraka: sovuljaga, veprova, srndaća, kornjača, oronulih tigrova, puma, gavrana, vrana…, mesijanski nastrojenih dotepenaca i domaćih izroda, koji ne znaju kome pripadaju, jer ih rese osobine više vrsta.
 
U općem rašomanu, destrukciji, glasnoj hajci, pojedinačnim i skupnim napadima, ultimatumima, porukama, savjetima, spinovima, ratu raznih PR-ova, traženju krivca, pronalaženju Pedra, glumatanju, rastakanju, razbijanju “monolitnih” građevina, potisnut je glavni uzrok početka te lakrdije i besmisla. Pitanje je samo tko je pritom, koga više ili manje nasanjkao, iskoristio i narodski rečeno zajebao. Taj se sad sigurno naslađuje i uživa, dok bi svi mi morali  mučnuti glavom i o svemu dobro razmisliti. Ne bi si više smjeli dopustiti da se slike iz životinskog carstva odvijaju i ponavljaju u našem društvu. Budimo iskreni, za sve smo si sami krivi. Izbori kod nas nisu festival demokracije, nego karneval osvete. Uglavnom glasujemo protiv. Vrijeme je da glasujemo “za”. Za koga?, pitaju se mnogi. Za koga?, uzvraća jeka? Vrijeme je da se svi upitamo: za što? U tom razmišljanju, sve se odvija pod budnim okom matrijarha, koji nadam se ne će više dugo gledati i čekati, predvidivi razvoj događaja, već sve preuzeti u svoje ruke i spriječiti opću katastrofu, na polovima i u sredini.
 
U novoj priči i konstelaciji općeg poretka Netko i neki će otići u ropotarnicu povijesti, neki će se održati na kraće vrijeme, neki će se dići poput feniksa, neki će opstati, neki Novi će se “stvoriti” i kompenzirati svoju napuhanu veličinu, neki će se popeti više, neki će ostati na mjestu, neki će pasti, neki će sami otići u svoju rupu, neki će se opametiti, neki će priznati svoje grijehe, neki će rogoboriti, neki će vikati, neki će se ljutiti, neki će režati, neki će psikati… neko vrijeme i onda će biti što će biti, jer: "Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kakti biti bude bilo da bi biti bilo." (Balade Petrice Kerempuha)
 

Ankica Benček

Povezani članci

AFORIZMI – Od izdajica do perjanica

HF

Osoba riječi iz Kaštela

HF

AFORIZMI – Žrtva i žrtvovanje

HF

Mošćenica na prvoj crti

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...