Dubrovačka tvornica ideja

Plodonosan i zanimljiv životni put Pera Miljkovića

Pero Miljković (1948. – 2004.) prozvan Pero Limunada, jer je još kao srednjoškolac došao na ideju (i ostvario je) da pokrene posao sa prodajom limunade, što se pokazalo unosnim, rodio se u kršnoj Trnovici na granici Primorja (dubrovačkoga) s Hercegovinom. Osnovnu školu je pohađao u Čepikućama, mjestu gdje su Nijaz Batlak Šarlija, zvani Daidža, i njegov pomoćnik pukovnik Marko Mišo Mujan sa šačicom dragovoljaca nanijeli težak poraz agresoru 1991. i omogućili vrijeme za konsolidaciju i opskrbu braniteljima Stona. Kao student Pravnoga fakulteta dolazi na zamisao da otvori ugostiteljski objekt u žutoj podmornici, nadahnut istoimenom pjesmom Beatlesa. U tu svrhu zaista kupuje u inozemstvu dotrajalu podmornicu i smješta je u akvatorij Rijeke Dubrovačke.

Bavio se organiziranjem koncerata; tako je u Grad doveo Tomislava Ivčića, Bijelo dugme, Parni valjak, bio menadžer Dubrovačkih trubadura… Nakon diplome na Pravnom fakultetu u Zagrebu ženi se Majom, divnom osobom koja je u Dubrovniku vrlo poznata, kako po izradi vjenčanica tako i po dobrom srcu i volji da pomogne drugim ljudima. Tako razni zvrkasti Odiseji pronađu sebi dobre žene, a nije lako biti žena umjetnika, još teže poduzetnika Matanovskoga tipa. Spretni i domišljati Pero poduzima vađenje grčkoga broda Agi Nikolaus, te kupuje leut kojim prijevozi turiste do Elafita. Nakon požara na Srđu poviše Dubrovnika, tj. pri selu Bosanka, otvara pilanu koju prenamjenjuje u "Village house", gostionicu s domaćom hranom.

Jedan je od osnivača HDZ-a u Dubrovniku, a HSS ga predlaže za predsjednika u našem gradu. Izrada lijerica, kamenih pojila i kipova ga kasnije posve obuzima. Osobito je popularna lascivna i raskrečena Lady Pipi koja ukrašava ulaz u današnji uspješni obiteljski restoran na Pelinama prema kuli Minčeti. U svom rodnom selu organizira umjetničku koloniju Trnovica koja zahvaljujući zalaganju dobroga domaćina, književnika M. Jerinića i dalje postoji. Trnovička atrakcija je lokalna škola s ogromnim prozorima i imenima hrvatskih velikana, podignuta najviše trudom koji su uložili Ivo Sušilo, iseljenik obogaćen na Aljasci, te njegov brat ing. Frano Sušilo. Trnovičani su domoljubnoj braći darovali zemljište i počeli 1993. granju monumentalne škole koja se sastoji od 239 masivna kamena bloka. Na školi se nalaze grbovi Dubrovačke Republike, Dalmacije i grada Zagreba. Pitoreskno kameno selo usred kamenjara krase dva veličajna brijesta i jedna oveća lokva.

Prezime Miljković spominje se u Trnovici već 1470. godine, a Primorje Dubrovnik kupuje od Bosne 1399. godine. Ogroman broj naših južnjaka je iselio u prekomorske zemlje, Trnovčani najviše u Australiju i Novi Zeland gdje ih ima oko 500 potomaka. Među znamenite Trnovčane spada i Marija Delija, udata Tomašević, prva nezavisna vijećnica koja se pokušala boriti protiv nositelja korupcije u Gradskom vijeću. Zanimljivi su i radovi Iva Radoja, pomorca koji je magistar humanističkih znanosti, a koji se odnose na naftne kompanije na tlu Kraljevine Jugoslavije, te na Dubrovačku parobrodarsku plovidbu.

Trnovica je poznata i po medu, gdje se ističe i obitelj Bradaš. Trnovica je nepravedno nazivana malom Moskvom, kao što je nezasluženo susjedna Trebimlja u BiH prozvana ustaškim gnijezdom. Većinski domobrani su izgleda zaboravljena kategorija. Još i sad se sjećam Pera Miljkovića kako bala (pleše) i pijucka nalik na dobroćudnoga i veseloga satira iz Shakespearovih ivanjskih krijesova. Ljudi koji stvaraju život, koji su sol zemlje nisu u nas na velikoj cijeni. Statičnost, sluganstvo, nemanje vlastitog mišljenja i ideja stvara  prevrtljivce, kadrove koji u visokom školstvu i politici traju vječno i postaju vremenom tzv. stručnjaci, iako se čovjek ne može sjetiti ičega što su ti ljudi napravili ili pokrenuli. Ovi drugi, prometejski kreativci brzo izgore bez podrške i razumijevanja okoline. Tako je zavičajac Miljkovićev Pero Beatović, osnivač kluba Croatia iz Ošlja prerano preminuo 1990., tako su Dulčić i Masle rano otišli kao i Vlaho Paljetak za kojega mnogi i ne znaju unatoč megapopularnosti njegovih šlagera kao što su Marijana, Fala, Adio Mare (koautor Šišić)…

Teo Trostmann