Sjeća li se netko kako je započeo ovaj cijeli cirkus
Znalci kažu kako je oduvijek bilo trgovine u politici, u obliku pretrčavanja iz stranke u stranku, neprincipijelnih koalicija, kupovanja ruku, glasova i duša. Mislim da se čovjeka ne može kupiti, ali ako čovjek proda dušu, on je praktički mrtav, ali to još uvijek ne zna, pogotovo kad je tu dušu skupo prodao i uživa u blagodati te unosne trgovine, bilo u kojem smislu, materijalnom bogastvu, funkciji, masti i časti.
Razni nakupci i prekupci, slični onima na stočnim sajmovina rastračali su se uzduž i poprijeko po Lijepoj našoj, pa mjerkaju, vrebaju, nude, pogađaju se, pregovaraju, licitiraju, broje, zbrajaju,mole se dragom Bogu i Majci Božjoj, zazivaju u pomoć sve znane i neznane svece i svetice božje, da im pomognu osigurati famoznih 76 ruku, za glasovanje – podršku, kako bi svoje zamisli proveli u djelo, kako bi spasili od sramote izglasavanja opoziva jednog jedinog čovjeka, na uštrb najbrojnije političke i cijele države. To rade oni koji se prikazuju kao iskreni domoljubi i veliki Hrvati, jer im je stalo do kontinuiteta, štete koja bi nastala, kao trošak samih izbora, situacije zbog takvog stanja, tehničke vlade i ponovnog uspostavljanja nove vlade. Potrošilo bi se na to opet, najmanje šest mjeseci. Vrijeme nam ionako ističe, Europa i svijet upozoravaju, kao nije dobro to što se radi i kako nam za mnoga toga doborg, nužno potrebno ističe vrijeme i kolika nam šteta prijeti, zbog pomanjkanja zdravog razuma, tvrdoglavosti, upornosti, dokazivanja nedokazivog, osvećivanja, obmanjivanja, pomanjkanja odgovoornosti, prijetvornosti, kumulacije laži, sebičnosti i egomanije. Svašta smo u ovih četvrt vijeka doživjeli i proživjeli, ali ovakvo nešto nikada.
Uz zdravog i živog predsjednika Vlader i ministara (vladu), imamo mandatara i potencijalne ministre, čime nas svi mediji zatrpavaju, zbunjuju i pokušavaju usmjeravati prema jednom polu i “pridobivati” na lijevu ili desnu stranu, bez obzira na ideologiju (nestala je), programe i ciljeve. Postoje samo dva cilja: izglasati nepovjerenje predsjedniku Vlade i samoraspustiti Sabor. Ne zna se baš što slijedi nakon prve ili druge situacije, ovisi o tome gdje je u Ustavu i zakonu koji zarez i kako to glavni ustavopisac tumači. Čini mi se da čak ni njemu, iako je majstor nad majstorima tumačiti Ustav, kako mu u kojem trenutku, za što paše, nije ovaj put niti sam na potpuno na čistu, što bi napravio, jer mu je vjerojatno stalo do stranke, do osobne osvete, ali i do toga da njemu omraženi lider bude premijer. Dapače, njime plaši građanstvo, svjestan toga da ono što govori nije istina, kao i da većina birača to dobro zna. Mislim, da se vremešni gospodin ne bi trebao tako sramotiti. On još uvijek vjeruje, kako će ga njegovi rehabilitirati i u ovoj gužvi prihvatiti, ali oni su ga otpisali.
Ima više njih, sličnih ovom doajenu stranke, ali mu nisu ni do malog prsta, pa ne samo da se sramote već ispadaju, u najmanju ruku smiješni. Nitko ih više ne sluša. Ne obraća pažnju na njih i njihove utilitarne eskapade, svaki dan drugačije u smislu opredjeljenja i političke filozofije. Po meni za sve ovo najmanje je kriv premijer Orešković. On nije došao i nije se nudio. Njega su doveli, kovajući u zvijezde njegove sposobnosti i komptencije, dajući mu prednost u tome što nema politički background, što dolazi iz dijaspore, što je praktični katolik i što ima svjetsku reputaciju kao menager. Stvarao se opći dojam kako će gospodin Orešković, poput nekakvog moćnog maga, oporaviti gospodarstvo, skresati veliki dug, podići standard i Hrvatsku učiniti drugom Švicarskom. Takve priče su trajale tako dugo dok se mislilo kako će predsjednik Vlade biti lutak na koncu, provoditi ideje i djela, zna se koga, a onda kad dotični dovoljno ojača, na neki, ne baš transparentni način se povući i svoje mjesto ustupiti gospodinu Prvom. U tom su se računu i maštanju malo prevarili. Naišli su na tvrd orah, čvrst karakter i ličke korijene. Čovjek je samo radio svoj premijerski posao, što je najbolje znao i mogao. Nije dopustio da se netko s njim igra, da provodi tuđe zamisli u djelo i na kraju odgovara za ono što bi eventualno pošlo po zlu, ili se manipulatoru ne bi svidjelo.
Sad se izmišljaju i pokušavaju pronaći neke njegove mane, nekompetentnosti, neznanje, nesposobnosti i oni elementi, zbog kojih ne može biti hrvatski premijer, kao na primjer, ne govori dobro hrvatski jezik, ne razumije što mu se govori, ne poznaje naš mentalitet, nije svjestan prioriteta, ništa ne zna o Hrvatskoj…, da bi konstruirali naivnu priču kako je pomoću SOA-e htio napraviti kancelarski sustav. To nije čak niti smiješno. Ne tako davno smo imali prilike slušati tko sanja da u nas, bude kancelar. Svi koji su ga “uhvatili”, nagovarali i uspjeli nagovoriti su sve o njemu znali. Ako nisu to je gore po njih, jer su nam uvalili nepoznatog čovjeka, s ciljem da se dočepaju vlasti, da im kupuje vrijeme i čuva premijersku fotelju.
Gospodin Orešković je bogat čovjek, ima svjetsku reputaciju sposobnog biznismana, otac je četvero djece, obrazovam, civiliziran, kulturan i principijelan čovjek, koji si ne može i ne smije dozvoliti da bude bilo čija krpa i lutak na koncu. Osim toga, naš aktualni predsjednik Vlade ne poznaje našu specifičnu demokraciju, koja se razlikuje po demokraciji koju je on vidio, prakticirao živio u Kanadi. Njemu se čini kako je demokracija svakojako muljanje, revizija povijesti, različito mišljenje i istupanje, izigravanje dogovora, laganje, prekrajanje, prebrojavanje, podmetanje, pametovanje, izmišljanje…, dobro začinjeno nepotizmom, klijentelizmom, korupcijom i podmićivanjem, u ime opstanka stranačkog lidera, vjerodostojnosti političke stranke, na uštrb države, bez ikakve odgovornosti, uz neviđenu sramotu u Europi i svijetu, koji su njega prihvatili i uvažavaju ga.
Mnogi od nas su odmah rekli kako od tog trijumvirata ne će biti ništa dobro i da ne će opstati niti šest mjeseci. To je na svakom mjestu, od vodećih političara iz koalicije u poziciji, bilo demantirano tobožnjim relevantnim pokazateljima. Malo tko je mislio da će predsjednik Vlade rušiti oni koji su ga doveli. Mislili smo da će sam otići, jer ne će moći na njihov način raditi, djelovati i opstati, kao i da ne će prihvaćati njihove metode rada, naročito obmanjivanja i marginaliziranja građana, o kojima direktno ovise, zbog kojih su tu gdje jesu i koji ih plaćaju. Ne znam je su li svjesni, kako isticanjem imena mandatara, tom mladom, sposobnom, kompetentnom čovjeku, bez ikakvih repova, negativnih konotacija, nespornih i ni od koga neosporavanih sposobnosti i vještina, ruše kredibilitet i “umaču”ga u svoje prljave i nepoštene igre.
Rade li to možda namjerno, kako bi na kraju izvukli zeca iz šešira, koji spremno čeka. Ne bih se baš kladila u nešto suprotno od toga. Najgore u svemu tome što se podcjenjuje narod. Mi jesmo u globali ispodprosječni, nedovoljno obrazovani, ne baš sposobni i vješti, ali nismo bedasti, niti glupi, a još manje slijepi i gluhi. Znamo zbojiti dva i dva, brojiti do 76, dok neki, povezati neke argument, izvesti zaključak i predvidjeti dva tri koraka unaprijed, što neki, bogom dani stranački lideri ne znaju. Zoran primjer toga je ne znati nabrojiti pet glavnih točaka stranačkog programa. Nego možda ga još nisu preveli, jer je origanlno pisan na njemačkom jeziku. Glavno je da su u izbornoj kampanji njime mahali, pa su ga zaboravili kako bi nepostojeće “rifoams” bile u prvom planu, da bi ga sad opet izvukli i njime mahali, kao sredstvom ili pomagalom za preslagivanje Vlade.
Ankica Benček