Hrvatski Fokus
Znanost

Rusija pokrenula organsku poljoprivrednu revoluciju

Rusija ima prednost postati najvažnijim proizvođačem i izvoznikom genetski ne-modificirane hrane

 
 
Rusija je zadala još jedan golem i snažan udarac američkom agrobiznisu i njegovoj globalnoj dominaciji u području proizvodnje hrane i prehrambenog tržišta u cjelini odlukom o pokretanju prave revolucije u poljoprivrednoj proizvodnji koja će Rusiju učiniti svjetski najvećim izvoznikom zdrave hrane bez genetskih modifikacija (tj. bez genetski modificiranih organizama) i bez 'uplitanja' industrije. Zapadni mediji prema običaju posve su ignorirali značajne i pozitivne promjene u Rusiji koje je najavio ruski predsjednik Vladimir Putin u svojem godišnjem obraćanju u Saveznoj skupštini 3. prosinca 2015. kada je objavio važnu vijest koja se odnosi na postizanje nacionalnog cilja a to je samodostatnost u proizvodnji hrane u slijedeće četiri godine – do 2020.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/06/56615900c361887c2f8b457a.jpg
Vladimir Putin
 
Jedan od najmanje komentiranih sektora ruskog gospodarstva – osobito od površnih zapadnih ekonomista koji Rusiju zamišljaju kao državu ovisnu o izvozu nafte i plina poput Saudijske Arabije ili Katara – je značajna preobrazba koja se upravo događa na području ruske poljoprivredne proizvodnje. Danas, nakon što je Europska unija nametnula glupe ekonomske sankcije Rusiji (u srpnju 2014.) uz zabranu izvoza poljoprivrednih proizvoda, ruska poljoprivredna proizvodnja doživljava istinski preporod, o u nekim slučajevima i 'rođenje.' U dolarima, ruski izvoz poljoprivrednih proizvoda pretekao je vrijednost u oružju, te se izjednačio s trećinom vrijednosti izvoza ruskog plina. Ovo je zanimljivo samo po sebi.    
 
U svojem govoru u Parlamentu o 'Stanju Ruske nacije', predsjednik Putin između ostaloga je rekao: „Naš poljoprivredni sektor je pozitivan primjer. Prije samo jednog desetljeća mi smo uvozili gotovo polovicu svih prehrambenih proizvoda i snažno ovisili o uvozu, dok se sada Rusija pridružila „klubu“ izvoznika. Prošle godine izvoz ruskih poljoprivrednih proizvoda iznosio je gotovo 20 milijardi US dolara. To je za četvrtinu više od vrijednosti naše prodaje oružja ili oko jedna trećina ukupnog profita od izvoza plina. Naša poljoprivredna proizvodnja učinila je veliki skok u tako kratkom ali produktivnom vremenu. Velika hvala našim ruralnim stanovnicima. Vjerujem da možemo ostvariti nacionalni cilj – u potpunosti opskrbljivati naše unutarnje tržište s ruskim domaćim prehrambenim proizvodima do 2020. Mi smo sposobni prehranjivati sami sebe s naše zemlje, a najvažnije – mi imamo vodene resurse. Rusija može postati jedan od najvećih svjetskih izvoznika zdrave, ekološki čiste kvalitetne hrane koju su neke kompanije sa Zapada odavno prestale proizvoditi, a uz sve to značajno raste globalni zahtjev za takvim proizvodima.“ Nadalje, predsjednik Putin je pozvao ruski Parlament na usvajanje zakonskih mjera koje će omogućiti da milijuni hektara trenutno neiskorištenog poljoprivrednog zemljišta budu privedeni svrsi, tj. obrađeni: „Neophodno je milijune hektara neiskorištenih poljoprivrednih površina privesti njihovoj svrsi. Ove goleme površine pripadaju veleposjednicima od kojih mnogi imaju vrlo malo interesa za bavljenje poljoprivredom. Koliko godina mi već govorimo o tome? A stvari se još nisu pomakle prema naprijed…“
 
Rusija je već 2000. započela s preobrazbom poljoprivredne proizvodnje i to još u vrijeme prvog predsjedničkog mandata predsjednika Putina. Za vrijeme katastrofalne vladavine predsjednika Borisa Jeljcina 1990-ih, Rusija je uvozila goleme količine hrane. Razlog tome djelomično je bio i radi krivog uvjerenja da je sve što dolazi iz Amerike ili sa Zapada bolje (od domaćeg). Tako je Rusija uvozila bezukusnu piletinu s američkih golemih peradarskih farmi umjesto da je promovirala domaće ukusno meso peradi iz prirodnog uzgoja i slobodnog načina držanja. U Rusiju se uvozila i umjetno obojena, bezukusna rajčica iz Španjolske ili Nizozemske, umjesto domaće kvalitetne, sočne i ukusne rajčice iz organske proizvodnje. Znadem to; probao sam oboje. To se ne može usporediti.
 
Ono što se nije moglo shvatiti za vrijeme vladavine predsjednika Borisa Jeljcina je to što se kvaliteta hrane na Zapadu značajno promijenila i to na loše, osobito nakon uvođenja američkog „agrobiznisa“ i industrijske hrane 1970-ih. Europska unija također je slijedila primjer SAD-a, iako ne tako drastično. Nadalje, intenzivno korištenje umjetnih gnojiva, herbicida, insekticida, antibiotika koji su našli svoj put od životinja do obradivih površina, što je sve zajedno prouzročilo dramatično smanjenje esencijalnih mikroorganizama u tlu, prvenstveno u Americi i sve više i više u EU. A ovo sada postaje stvarnost i u Kini, prema tvrdnji dobro upućenih agronoma.

 

U SAD-u je američki Kongres krajem 2015. opozvao/ukinuo dugogodišnji zakon o označavanju mesa, tzv. „Country-of-Origin Labeling (COOL) Law“, koji je zahtijevao od trgovaca točno označavanje podrijetla crvenog mesa. Govedina i svinjetina sada više ne će biti tako označeni i ne će se znati podrijetlo životinje. Snažan lobi američkog agrobiznisa zahtijevao je ove promjene koje će im omogućiti uvoz mesa upitne kvalitete i to iz zemalja u razvoju gdje su zdravstvene i sigurnosne kontrole kao i cijene, minimalni. U mnogim američkim državama gdje prehrambena industrija na golemim industrijskim farmama uzgaja stoku, tzv. „Ag-gag,“ zakonom je novinarima zabranjeno svako snimanje, a to se prvenstveno odnosi na goleme mliječne, peradarske i svinjogojske farme. To je zbog toga da javnost ne bi saznala kako i što se radi s mesom koje dolazi na naš tanjur, jer bi tada većina potrošača prešla u vegetarijance.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/06/COOLabel_406x250.jpg
Još za vrijeme bivšeg Sovjetskog Saveza (SSSR), osobito nakon 1972., kada su loše žetve uzrokovale nestašice, SSSR je koristio dolare od prodaje svoje nafte te tako postao jedan od najvećih uvoznika američkog žita, osobito pšenice. A nametnute astronomske cijene za žito ispregovarao je tadašnji Državni tajnik SAD-a Henry Kissinger zajedno s američkim žitnim kartelom u kojem su kompanije kao što su 'Cargill' i 'Continental Grain.' Do 2000., Rusija je zajedno s Ukrajinom te u nešto manjoj mjeri i Kazahstanom, promijenila ovu ovisnost o uvozu žita te još jednom postala golem i značajan svjetski izvoznik žitarica, osobito pšenice, što je i bila prije Oktobarske revolucije 1917. Čak i prije krize i sankcija nametnutih od SAD-a, u razdoblju od 2011.-2013., Rusija je u prosjeku godišnje izvozila oko 23 milijuna metričkih tona žitarica. Zajedno, tri države regije-Rusija, Ukrajina i Kazahstan izvozili su 57 milijuna metričkih tona. Na taj su način ove tri zemlje zajedno istisnule SAD s mjesta najvećeg svjetskog izvoznika pšenice.
 
Sada važnost ruske poljoprivrede postaje od svjetskog strateškog značaja u smislu visoko kvalitetne organske hrane i žitarica. Odluka Rusije u 2014. o zabrani uvoza određenih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda iz EU-a bila je glavna prekretnica koja je krizu pretvorila u prigodu/priliku o čemu govori i jedna drevna kineska poslovica. U 2013. vrijednost ukupnog uvoza hrane u Rusiju iznosila je 39 milijardi US dolara, 23,5 milijardi US dolara odnosilo se na kategorije proizvoda zahvaćene zabranom, a to je gotovo 61% od ukupne vrijednosti uvoza hrane u Rusiju. Ne tako davna odluka o zabrani uvoza prehrambenih proizvoda iz Turske, što je sankcija protiv Turske nakon njihovog rušenja ruskog zrakoplova u zračnom prostoru Sirije, pridodana je vrijednosti ukupnog uvoza hrane. Zabrana uvoza prehrambenih proizvoda iz Turske stupila je na snagu 1. siječnja.
 
Mnogi ekonomski stručnjaci Zapada zajedno s vodećim „mainstream“ medijima mnogo su govorili i pisali o slomu Rusije i čak radosno najavljivali pravu katastrofu. Međutim, ništa se od toga nije ostvarilo zahvaljujući odlučnim i mudrim, iako čak i rizičnim odlukama ruskog predsjednika Vladimira Putina, Dume i Ruske središnje banke. Uvedene restrikcije koje se odnose na uvoz hrane u Rusiju vjerojatno ne će završiti uskoro, čak i kada bi EU odbacio sve svoje sankcije protiv Rusije. Naime, sada je tu previše toga na kocki za nacionalno gospodarstvo Rusije u razvoju visoko kvalitetne organske i genetski ne modificirane poljoprivrede. Odluci Rusije o postizanju samodostatnosti u poljoprivrednom sektoru do 2020., svakako se mora dodati i službena odluka iz 2015. o zabrani kultiviranog uzgoja svih genetski modificiranih kultura i primjene genetski modificirane hrane o čemu sam također pisala. Predsjednik Putin je tako nedaće nametnute Rusiji pretvorio u vrlinu.
 
Rusija ima izvanrednu prirodnu prednost postati danas svjetskim najvažnijim proizvođačem ali i izvoznikom visoko kvalitetne i genetski ne-modificirane hrane. No, Rusija ima još jednu golemu prednost u odnosu na Zapad, a to je visoko kvalitetno, zdravo i čisto tlo – tzv. „černozem“ ili crnica koja je i te kako veliki preduvjet za razvoj organske poljoprivrede. Neoboriva je činjenica da upravo Rusija danas ima najkvalitetniju plodnu zemlju na svijetu. Naime, tijekom razdoblja tzv. Hladnog rata u tadašnjem SSSR-u bila je ograničena primjena kemijskih sredstava u poljoprivredi zbog nacionalnog interesa obrane, pa plodna zemlja crnica diljem Rusije nije bila podvrgnuta štetnim promjenama uzrokovanih primjenom umjetnih gnojiva, herbicida, insekticida i dr. kao što je to bio slučaj u zapadnim zemljama. Sada je to pravi blagoslov za Rusiju, jer poljoprivredni proizvođači u EU i Sjevernoj Americi ali i drugdje, snažno se bore protiv nastalih štetnih učinaka u tlu a koji su uzrokovani primjenom destruktivnih kemikalija koje su masovno uništile esencijalne, tj. neophodne mikroorganizme u tlu. Kvalitetna i plodna tla formiraju se kroz dugo vremensko razdoblje. Tamo gdje je klima vlažna i topla potrebno je nekoliko tisuća godina za formiranje samo par centimetara plodnog tla. A u područjima hladne i suhe klime potrebno je još duže vremensko razdoblje.
https://altnws.files.wordpress.com/2016/04/image-1104.jpg?w=624
U svijetu postoje samo dva pojasa zemlje crnice ili „černozema.“ Prvi se proteže od južne Rusije u Sibir preko Oblasti: Kursk, Lipetsk, Tambov i Voronezh. Crnica je tlo koje sadrži visoki postotak humusa, fosforne kiseline, fosfora i amonijaka. To je izrazito plodno tlo koje daje vrlo visoke prinose u poljoprivredi. Euroazijski, tj. ruski pojas crnice proteže se od Sibira i južne Rusije do sjeveroistočne Ukrajine, te Balkanom duž rijeke Dunav.
 
Prvi rezultati s naglaskom na domaću rusku poljoprivrednu proizvodnju i samodostatnost te sveukupnog razvoja su vrlo pozitivni. Otkako su u kolovozu 2014. Rusiji nametnute sankcije od EU-a,  proizvodnja govedine i krumpira porasla je za 25 %, svinjetine za 18 %, sira i svježeg sira za 15 %, mesa peradi za 11 % i maslaca za 6 %. Ruska berba povrća 2015. bila je rekordna, a ukupan porast proizvodnje je 3 %.
 
Lude američke sankcije i ekonomski rat protiv Rusije proizveli su posve suprotan učinak od onog koji su očekivali i priželjkivali globalisti slobodne trgovine. To je prisililo Rusiju, mudro, da se 'udalji' od sporazuma Svjetske trgovinske organizacije/WTO u području agrobiznisa. Američki div „Cargill“ sastavio je Sporazum o poljoprivredi Svjetske trgovinske organizacije. To je prisililo Rusiju da napusti liberalno zapadno međunarodno tržište slobodne trgovine. Odluka i zahtjev za postizanje samodostatnosti u proizvodnji hrane jedna je od najvažnijih strateških odluka, a ako ne strateška onda sigurno najznačajnija odluka kada je u pitanju zdrava i kvalitetna hrana za prehranu nacije. Rusija je mudro donijela odluku i vlastiti prioritet stavila ispred „prava“ multinacionalnih kompanija kao što su „Cargill“ ili „ADM“ ili „Monsanto.“ Ruska poljoprivredna revolucija je primjer za ostatak svijeta koji bi se trebao ugledati na ovaj primjer. Ovdje je kvaliteta stavljena ispred kvantiteta. Kvaliteta hrane je mnogo više od prinosa po hektaru. (Naslov originala: F. William Engdahl: „Now Russia Makes an Organic Revolution“)
 

Odabrala, prevela i prilagodila: Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Povezani članci

Pčele i elektromagnetsko zračenje

HF

Potresi ne pokazuju nikakvu periodičnost niti se zbivaju po nekom pravilu

hrvatski-fokus

Šokantni sastojci cjepiva protiv gripe

HF

Kako nas truju farmaceutske kompanije

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...