Hrvatski Fokus

Porast broja Muslimana je dokaz da su vodili jedan krvavi rušilačko-osvajački rat etničkog i vjerskog čišćenja

 
 
I opet ono što ne može i čega nema nigdje u svijetu može i ima nažalost politička sadašnjost u Bosni i Hercegovini, zemlji tisuću i  jednog političkog čuda. Stoga joj se više svijet gotovo i ne smije i ismijava, a ona sama sebi, zbog toga što svaka neuobičajenost se pretvara u običajenost, smije se i smijehom skriva crnilo koje se nadvilo na njenu  budućnost i koje je više od dva desetljeća pokriva, muči, cijepa i ubija. Sve te političke igre bez granica i bilo kakvih političko-državničkih pravila i istinskog domoljublja, plan je sukobljenih ekonomskih, geopolitičkih i vjerskih interesa koji se u zavisnosti datog vremena ili ratno sudaraju ili surađuju. Igra je to sa stalnim produžetcima, ponekad s penalima u kojima se očekuje kraj ili predaja najstradalnijeg, gotovo isključenog, hrvatskog naroda, ili nestanak same Bosne i Hercegovine onakve povijesno nacionalno vjerski šarene na cijelom svom prostoru, igralištu najprljavijih političkih i vjerskih igara ikad vođenih u modernoj europskoj povijesti. Svaka igra bez nekih pravila i normi je opasna i prljava, no igra prebrojavanja nacionalni i vjerski krvnih zrnaca u slojevitoj Bosni i Hercegovini je, naprosto, pogubna za sve ekipe i igrače koji u njoj sudjeluju.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2016/07/maxresdefault.jpg
Nažalost, upravo ta prljava i ratno ubojita igra se igrala u Bosni i Hercegovini još prije rata, a napose brutalna i sa puno prekršaja se igra poslije Daytona, kad je svijet beha igralište podijelio na dva nejednaka dijela, i umjesto da ga preda jednako svakoj ekipi, bošnjačkoj, srpskoj i hrvatskoj, dato je samo srpskoj i muslimanskoj. I svaki taj dio napunio igračima iste vjere i nacije, manji dio srpskim a veći bošnjačkim igračima, a za loptu im dao Hrvate da se s njima loptaju i ispucavaju ih izvan svojih terena, sve do konačnog nestanka i ostanka izvan tih, danas najprljavijih, igrališta koja su sramota suvremenog slobodnog i demokratskog svijeta, napose Europe. Nema oružja zabranjenog ili dozvoljenog koje se ne koristi u osvajanju teritorija u Bosni i Hercegovini. I sva se pokazala ubojita i razarajuća, budući da ih se koristi s velikom mržnjom prema onom drugom i drugačijem na beha prostoru.
 
Nakon što je utihnulo vatreno oružje pod prijetnjom daytonista žestoko se počelo koristiti oružje broja naroda. Dva desetljeća se prebrojava i kalkulira, oduzima i dodaje, brojem naroda kako bi se dostigla brojka koja im daje pravo na apsolutizam vladavine zemljom. Potiče se i izdaju fetve obveznog rađanja najmanje petero djece, dvoje za sebe kao roditelje i troje za ratnike kako bi se iskoristila kao oružje u brojenju i osvajanju. Fetva vjerskog poglavara izdata prije dva desetljeća dala je rezultate, provela se u djelo, planirani broj naroda se dostigao i oružje brojanja i prebrojavanja je u procesu. Ubrzano se radilo na pripremama i održavanju, u bezuvjetnim uvjetima, popisa stanovništva, ne po kriterijima uređenih europskih zemalja već po brojenju nacionalnih i vjerskih krvnih zrnaca.
 
Sad nas je 50,11 posto i poslije milijunskog stradanja kako je govorio Alija Izetbegović a kasnije njegovi naslijednici tu brojku ili uveličavali ili koristili kao pravo na Bosnu i Hercegovinu. U Švicarskoj aktualni poglavar Islamske Zajednice okupljenim Bošnjacima, uz niz ratnohuškačkih govora punih mržnje prema kršćanima, govori „danas nas je preko 50 %, a za deset godina bit će nas više od 60 % od ukupnog beha stanovništva“. Ohrabren tim postotcima nadalje prisvaja Bosnu i kaže: „Bosna i Hercegovina je zemlja muslimana“. Stoga je žurno trebalo objaviti rezultate popisa stanovništva iz 2013. godine, jer nema se vremena čekati. Svijetu terba  reći i potvrditi, najviše je nas, i Bosna i Hercegovina je naša na temelju tog planiranog postotka od 50,11 %. Taj postotak našeg sudjelovanja u ukupnom broju beha stanovništva je naše apsolutno  pravo na Bosnu i Hercegovinu, i potvrda da suverenost i konstitutivnost Srba i Hrvata više ne važi. Naprosto suverenost i konstitutivnost drugih naroda je nevažna u ovom nacionalnom i vjerskom odnosu broja stanovnika Bosne i Hercegovine.
 
Zato je popis i izvršen i po nacionalnim i vjerskim dimenzijama. Uz to ratni igrači brojem naroda, oni koji tim dobitničkim 50,11 % Bošnjaka muslimana pobjednički klikću, šaljući poruku onim narodima kojih je manje, mi smo pobjednici i u ratu i u miru. U Federaciji kao većem dijelu nepravedno podijeljene Bosne i Hercegovine nas je više, i gotovo nas je 2/3, što je znak da teritorij pripada nama, onome koga je više. Mi smo, poručuju brojači naroda, većina koja je izašla iz rata. I to je jedan fenomen Bosne i Hercegovine, da je naroda više poslije negoli prije rata. Nije li i to potvrda da su Muslimani vodili jedan krvavi rušilačko-osvajački rat etničkog i vjerskog čišćenja. Može li ovaj postotak biti neki oblik dokaza u procesu Haaškoga suda tko je bio agresor a tko je bio žrtva. Nepobitan dokaz etničkog i vjerskog čišćenja Hrvata u Srednjoj Bosni, i svim onim beha dijelovima kroz koje je prošla agresorska Armija BiH. Treba li većeg dokaza Haaškom sudu o srpsko-muslimanskom udruženom zločinačkom pothvatu progona i istrjebljenja Hrvata u planiranom građansko-konfesionalnom ratu za teritorij.
 
Samo u četvrt stoljeća toliki porast muslimanskog stanovništva nameće i pitanje, što bi se također trebao Haaški sud time baviti, je li možda bilo i prisilne islamizacije na okupiranim hrvatskim teritorijama, ili je taj postotak uveličao veliki broj mudžahedina i vehabija, talibana i džihad ratnika koji su dobili beha državljanstvo i ostali živjeti u BiH. Sve su to pitanja poslije objave rezultata popisa stanovništva, i još više zamrsuju beha problem. Teško je vjerovati da se taj postotak dostigao samo Cerićevom fetvom izdate svakoj Muslimanki da mora roditi najmanje petero djece. Pitanja su to bez čijeg odgovora rezultati popisa stanovništva iz 2013. godine se ne mogu prihvatiti vjerodostojnim i relevantnim. Također zašto se čekalo tri godine da se rezultati objave i to u vrijeme kada svijetom i Bosnom vlada strah od islamskog terorizma, i kada se u Bosni i Hercegovini spremaju izbori. Sve to upućuje na sumnjivost rezultata popisa i na opasnost cilja koji se njima želi postići. Rat u Bosni i Hercegovini ne prestaje, on se uvijek nastavlja nekim novim oružjima, bilo ubačenima izvana ili izmišljenima u beha ratnom laboratoriju.
 

Vinko Đotlo

Povezane objave

Hrvati između čekića i nakovnja

HF

Hrvat Nikola Marić osuđen na 20 godina zatvora

HF

Ništa osim konfederaliziranja beha zajednice

HF

Blagdan života – drama Abdurahmana Nametka u tri čina

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više