Slika je jedinstvo stvarnog i imaginarnog

 

• Otoci na dalekom moru, more.

– Još od mitološke Odiseje, otoci simboliziraju zbir svih patnji i prepreka pojedincu u našim traženjima svojeg mjesta pd suncem. Isti je slikarski smisao osamljenih otoka, mrkih obrisa u akriliku ili lažne turističke vedrine kolaža koji pršte bojom – ironični su i tu je ljudska figura stisnuta,ugurana, jedvba vidljiva u šarenilu duhovnog privida. Sve je manje krošnji i samo njih dvoje kao znak ljudskog uz dugi pusti horizont.

 

• Osobito mi se čini intrigantnim Vaš ciklus aktova.

– Trenutačno radim na seriji figuralnih kompozicija i aktova. Tema »Na plaži« – vreva i stiska u različitim okolnostima kao znak »radosti«i uživanja u dokolici na pijesku i plivačkim disciplinama. Ploha, mrlja u boji, crtež, čudesni svjetlosni vrtlog, figura, aktova obris… težak i izazovan zadatak – slikati ljudski lik.

•Kako biti svoj, kako biti prepoznatljiv po gesti, potezu, motivu?

– Autorska osobnost slikara ovisi o gestualnoj taktilnosti poteza kao metode gradnje slike, zadane motivom i našim slikarskim mogućnostima. Vrsta kompozicije i njena struktura određuju prepoznatljivost rukopisa.

 

• Radite praktično u svim tehnikama, što bi preporučili mlađim kolegama?

– Različite teme volim slikati u različitim tehnikama. Radim u više materijala,što mi pruža veliki broj likovnih rješenja. Poruka mladima: radite i gradite svoj stvarni i umjetnički svijet, tražite svoj put.

 

• Imam dojam da se danas jedino valoriziraju ulja i akrili iz opusa umjetnika. Zašto je tako?

– Preko pola milenija, od XV. stoljeća ulje kao slikarsko vezivo dominira da bi ga u drugoj polovici XX. stoljeća polako počeo istiskati njegov sintetički surogat: akrilik. Složeni postupak pripreme slikarske podloge: impregniranog i prepariranog lanenog platna, imprimature drvenog okvira, komplicirane pripreme boje davala su primat uljnom slikarstvu do pojave poliakrilnih disperzija, koje danas dominiraju. Osobno volim rad u svim dostupnim tehnikama.

• Dugi niz godina djelovali ste kao pedagog u zagrebačkoj Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn.

– Nakon dugog pedagoškog rada borim se protiv stereotipa u vlastitom slikarstvu:ciljane predvidivosti u slikarsko-pedagoškom radu, pogubne u autorskom slikarstvu.

 

• Što je novo u atelijeru?

– Novost su krajolici, vedute, marine, aktovi, figuralne kompozicije, akrili na platnu, kolaži, akvareli, crteži…

 

• Planovi, ideje…?

– Planovi? Slikati dok mogu, raditi, izlagati, ako mogu, tek mi je sedamdeset, hvala Bogu.

 

• Postoji li »prava«umjetnost?

– U slikarstvu postoje tehnološke recepture, radne upute, okvirne difenicije ovise o gledatelju-konzumentu i društvu u kojem su nastale i varljive su naravi. Tu je bitna sugestivnost i njezin – nikada znanstveno dokučiv ekstrakt: umjetničko djelo,

 

• Suvremeni mediji i umjetnost.

– U suvremenim medijima slikarski jezik pretvoren je u binarni jezik znanosti. Mašta umjetnika zamijenjena je računalnim kodovima. Video instalacije i kibernetičko kinetički izleti postaju osnova umjetničkog djelovanja. Mikro čipovi i laserske projekcije na trenutak mijenjaju velike arhitektonske cjeline: ulice, trgove u sasvim nove vizure, novih boja i propozicija. Sinteza znanosti i umjetnosti?

• Koliko su druge umjetnosti, književnost ili glazba utjecale na Vaš rad?

– Tekst, melodija, film, video, izuzetno me stvaralački potiču. Slika je vidljivo jedinstvo stvarnog i imaginarnog – knjiške asocijacije i glazbene emocije, nadasve vidljivog svijeta i apstraktnih likovnih sadržaja.

 

Miroslav Pelikan