Na djelu projekt uništavanja pravaša

Nema argumenta protiv zajedničkog izbornog nastupa osim – diverzije

Pravaši ne bi trebali govoriti o „ujedinjenju“ i „jedinstvu“ u strategiji nastupa na predstojećim izvanrednim saborskim izborima jer su to totalitarni pojmovi, nego o „udruživanju“ i „zajedništvu“ koji stvaraju u odnosu na postojeći izborni sustav potrebnu sinergiju glasova pravaških birača a svakoj stranci ostavljaju njezin identitet i autonomiju.

Prijedlog o odustajanju pojedinih kandidata od izbora radi postizanja „jedinstva“ (kada se već zagovara „jedinstvo“, onda, logično, nedostaje još – „bratstvo“!) je nepotreban, nego su prijeko potrebni samokritičnost i realnost u ocjeni osobnog političkog rejtinga a kojem je jedan od najvjerodostojnijih pokazatelja broj dobivenih glasova na zadnjim saborskim izborima 7. studenog 2015. godine. U postupku sastavljanju izbornih lista moraju dominirati altruizam, odgovornost prema svim pravašima te pravaškoj ideologiji i tradiciji a ne samo prema sebi i svojoj stranci, etika, tolerancija i solidarnost; treba dati prednost mladima a poznati i afirmirani pravaši trebaju im dati potporu s nižih mjesta na izbornim listama! Osim toga, deset je izbornih jedinica i jedanaesta za dijasporu, pa tu ima mjesta za sve osim ako „kuća nije tijesna jer su čeljad bijesna“. A proteklih se godina i izborâ nažalost pokazalo da su pravaši u pravilu (čast iznimkama) egoisti, nesamokritični, nerealni, nesolidarni i (auto)destruktivni; te ispod svake očekivane i poželjne intelektualne, etičke i domoljubne razine. Apsurd je te i „slijepcu“ očigledna proturječnost govoriti o ljubavi za pravaštvo i Hrvatsku, a odbijati zajednički nastup na izborima! Pa jedan manje ili više predstavnik pojedine stranke na izbornoj listi ili jedno niže ili više mjesto na izbornoj listi, nikako i nipošto odnosno apsolutno ne mogu i ne smiju biti ikakav racionalan razlog za odustajanje od zajedničkog izbornog nastupa.

Pravaška i demokratska javnost ne mogu i ne će prihvatiti kao politički i društveno racionalan i jedan jedini argument kao opravdanje za odustajanje od udruživanja i zajedničkog nastupa na predstojećim saborskim izborima. Zašto? Jer to može biti i jest samo i jedino lažni argument kao pokušaj da se prikriju prave namjere i cilj a to su politička i izborna diverzija, sprječavanje da pravaši uđu u Hrvatski sabor te dovršenje dugogodišnjeg danas se i više nego osnovano može reći – projekta uništavanja pravaške ideologije i pokreta! 

Karakteristika postojećeg izbornog sustava su male izborne jedinice sa samo 12 zastupničkih mandata i za broj birača u izbornim jedinicama  visok izborni prag od 5 posto dobivenih glasova, što je apsurd za razmjerni izborni sustav jer drastično smanjuje njegovu „razmjernost“ u pretvaranju glasova birača u mandate i povećava brojku „propalih“ glasova, a čemu je zoran i valjan dokaz Njemačka u kojoj za dio izbora koji se provodi po razmjernom sustavu nije slučajno da je  izborna jedinica cijela država s blizu 62 milijuna birača i 300 zastupničkih mandata pa je tu logičan i izborni prag od 5 posto.

Izborni sustav s tako visokim zaprekama za osvajanje mandata kao u Hrvatskoj ima mnoge značajke većinskog izbornog sustava, pa bi mu stoga primjereniji naziv bio „razmjeroidni“ a ne razmjerni sustav te da bi to bilo potpuno jasno može se reći da je to gotovo „lažni“ razmjerni sustav! U uvjetima tog i takvog izbornog sustava za nastup pravaša na izborima s dvije izborne liste može se sa stopostotnom sigurnošću  predvidjeti da će imati sljedeće posljedice: rasipanje glasova pravaških birača, ostajanje obiju pravaških lista ispod izbornog praga od 5 posto dobivenih glasova, „propadanje“ glasova svih pravaških birača i neulazak pravaša u Hrvatski sabor! A politika i izborna strategija koje su do toga dovele mogu imati i imaju samo jedno značenje ali izraženo u dvije riječi: diverzija i izdaja, kao i bezbroj puta do sada!!!

Lovel Franić