U Göteborgu je 1971. ubijen hrvatski domoljub Mijo Lijić
Povodom podizanja spomenika Miri Barešiću ponovno se aktualiziraju događanja oko ubojstva jugoslavenskog ambasadora Vladimira Rolovića. Mnogi i ne znaju da je u noći nakon ubojstva Rolovića, u Göteborgu ubijen hrvatski domoljub Mijo Lijić. Za Rolovića i Slobodna Dalmacija navodi da je bio prekaljeni komunistički borac od 1935. godine, rukovodilac politodjela, a od 1945. visoki funkcionar Ozne, te upravitelj logora na Golom otoku. U Švedsku stiže upravo u vrijeme dok su emigranti spremali akciju za oslobađanje Miljenka Hrkaća koji je u Jugoslaviji osuđen na smrt zbog navodnog (izmišljenog) podmetanja bombe u beogradsko kino “20. oktobar” 1968. i na željeznički kolodvor tri godine poslije. Emigrantske novine iz tog vremena “Hrvatska – glasilo hrvatske oslobodilačke borbe” pišu da je na suđenju, po završetku ispitivanja, Barešiću postavljeno pitanje: Imate li vi, gospodine Barešiću, još nešto za reći?
– Da, gospodine. Dolje Jugoslavija! Živila Hrvatska!
O Miji Lijiću se malo zna i malo piše. A trebalo bi.
Njegov je otac Matan Lijić iz Potravlja kod Sinja a mater Jela rođ. Jukić iz Bitelića kod Sinja, a u Feričance dolaze nakon Prvog svjetskog rata, stvaranjem prve Jugoslavije.
Mijo je rođen 22. veljače 1943. godine u Feričancima kod Osijeka. Iz nove Jugoslavije bježi u Italiju 1963. godine, a u Švedsku 1964. godine. Odmah se uključuje u rad Hrvatsko-švedske zajednice “Croatia”, koja djeluje u sklopu Hrvatskog oslobodilačkog pokreta.
Kobne noći, nakon ubojstva Rolovića 7. travnja 1971. godine, grupu Hrvata u restoranu “Tages Tavern” u Geteborgu napadaju Srbi. Hrvati telefonom zovu u pomoć mladog, jakog i neustrašivog prijatelja Miju Lijića. U međuvremenu Hrvatii istjeraju Srbe iz restorana, te jedan od njih, Slobodan Todorović iz Kragujevca, presretne Miju i ubode ga dugim nožem u srce, budući da ih on nije očekivao izvan restorana. Mijo je umro u bolnici a zadnje su mu riječi bile “Živila slobodna Hrvatska!”.
A koliko je Miji bila draga Titova Jugoslavija vidi se iz načina na koji je pisao adresu na dopisnici upućenoj roditeljima. Feričanci, Slavonija i Hrvatska – pisao je velikim slovima, Jugoslavija i Titova ulica – što je moguće manjim.
Pogreb je, zbog obdukcije i uskršnjih blagdana, odgođen za 17. travnja 1971. godine. U Geteborgu se ne pamti da je ikada više svijeta nazočilo nekom pogrebu. Svetu Misu je predvodio fra Vjekoslav Lasić. Lijes su nosili Mirko Jukić, Ivan Šuto, Jure Devčić, Pavao Kegalj, Dinko Galić i Ivica Cvitanović.
Švedska televizija snima reportažu o položaju Hrvata u Švedskoj u kojoj se osvrće na ubojstvo ambasadora Rolovića, ali i hrvatskog domoljuba Mije Lijića. Ekipa je snimala i u Hrvatskoj, a u Šibeniku čak završavaju u zatvoru u kojemu ih četiri dana maltretiraju i tuku.
Posjetili su i selo ubijenog Rolovića. Mještane su pitali tko im je porušio kuće u selu?
– To su nam fašisti porušili i popalili!
– Kada je to bilo?
– U Drugom svjetskom ratu – odgovoriše.
– Zar to niste mogli popraviti do sada? – pitali su začuđeno novinari.
Time je daljnji razgovor prekinut.
Ova je reportaža utjecala na promjenu odnosa švedske javnosti prema Hrvatima u emigraciji i njihovoj borbi za slobodu svoje domovine a istaknuti se Hrvati pojavljuju i u televizijskim emisijama.
Hrvatski emigrant i domoljub Slavko Grubišić tim je povodom, u travnju 1974. godine, napisao pjesmu u desetercu “Smrt Mije Lijića” koju su umnažali šapirografom i dijelili Hrvatima u emigraciji. Uz nju, Slavko Grubišić dodaje i ovu manju pjesmu:
VAMA IZDAJICE I IZRODI HRVATSKOG NARODA!
Oj Alahu ovoga ti svijeta
čudnih ljudi, još čudnije ćudi.
Ne čudim se onim’ preko Drine
već izrodim hrvatske nacije.
Zulumčaru u zulumu služe
u smrt braću Hrvate nagone
čivericom za dušmana misle
a na sudu istinu pobiše.
Vi izrodi što pomoć tražiste
gdje ste onda kada nam trebate.
Što bježite, što li se krijete
što istinu vi ne govorite.
Brat je Hrvat za vas život dao
a kod sudca lagali ste sramno.
Krvnika ste Srbina branili
za dukate koje ste primili
na sudu ste izdajice bili
i Judine zlatnike primili.
Ali nitko potrošio nije
za izdaju dar koji dobije.
Ne će te ga ni vi potrošiti
prije ćete u pakao stići.
Te dukate koje ste dobili,
što vas Udba krvava nagradi,
neka pusti iza vas ostanu,
u pakao neka s vama idu.
Kupiti vam za njih čekmedžiju
za dženazu da imate spremu
moliti vam dženazu-namazu,
nitko ne će na vašem mezaru.
U dženetu za vas mjesta nema,
ni džehenem rado vas ne prima,
jer je vaša duša ogriješena
ko ćenifa smradom zadisala.
Kornelij uz zahvalu gospodinu Zvonimiru Mitru na dostavljenim podacima
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više