Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Kako usuglasiti izbornu strategiju?

Usuglašavanjem i kompromisom do zajedništva pravaša

 
 
Vrijeme za dogovaranje i usuglašavanje je prošlo, izborne liste su predane, tu smo opet gdje smo i bili pa ima li smisla i svrhe osvrtati se na upravo minulo? Ima, jer povijest nije naša prošlost nego naše djetinjstvo, a budućnost je naše odrastanje i sazrijevanje. Također su budućnost ali i prilika za bolji i uspješniji pristup i nastup pravaša i mjesni te područni izbori u svibnju 2017. godine, pa stoga znanje i iskustvo stečeni u upravo minulim razgovorima i pregovorima o artikulaciji svima prihvatljive izborne strategije za saborske izbore 11. rujna 2016. pa i unatoč tomu što su bili neuspješni, nisu naša prošlost nego naša budućnost?! Temelj su i zalog za uspješno pregovaranje, dogovaranje, usuglašavanje i postizanje kompromisa oko zajedničke, učinkovite te svima prihvatljive političke platforme te poglavito izborne strategije u izborima za vijećnike/zastupnike u predstavničkim tijelima mjesne i područne uprave 2017. godine.                
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/08/HSP-AS-Foto-facebook-1.jpg
U  razmišljanjima oko utvrđivanja strategije nastupa pravaša na predstojećim izvanrednim parlamentarnim  izborima 11. rujna 2016.  predlagali su se i „ujedinjenje“ te „jedinstvo“ svih pravaških stranaka,  što nije potrebno jer su to totalitarni pojmovi a zapreka su u dogovaranju i usuglašavanju svima prihvatljive i k tomu učinkovite izborne strategije. Dakle, nisu potrebni „ujedinjenje“ i „jedinstvo“ (a što je onda s „bratstvom“?) nego „udruživanje“ i „zajedništvo“ koji stvaraju u odnosu na postojeći izborni sustav potrebnu sinergiju glasova svih pravaških birača, a svakoj stranci ostavljaju njezin identitet i samostalnost! Prijedlozi koji su se čuli o potrebi odustajanja pojedinih poznatih pravaša od sudjelovanja na izborima odnosno stavljanja na izborne liste radi postizanja „jedinstva“ nisu racionalni, nego su u tom procesu političkog dogovaranja i usuglašavanja prijeko potrebne krjeposti kao što su to samokritičnost i realnost u ocjeni osobnog i stranačkog političkog rejtinga te prepoznatljivosti i ugleda u javnosti, a kojima  je jedan od najvjerodostojnijih pokazatelja brojka dobivenih glasova na zadnjim saborskim izborima održanim 7. studenog 2015. godine. K tomu, logično je te jasno samo po sebi da veći ugled u javnosti te potencijalnu potporu birača imaju pravaši i njihove stranke koji su donedavno bili politički subjekti i čimbenici u izvršnoj vlasti na državnoj razini odnosno zastupnici u Hrvatskome saboru, nego oni pravaši i njihove stranke koji su u predstavničkim tijelima i izvršnoj vlasti bili zastupljeni i djelatni samo na lokalnoj i područnoj razini.  
 
U postupku pak sastavljanju izbornih lista morali bi dominirati altruizam, odgovornost prema svim pravašima te pravaškoj ideologiji i tradiciji a ne samo prema sebi i svojoj stranci, etika, tolerancija i solidarnost; trebalo bi dati prednost mladima a poznati i afirmirani pravaši potporu bi im trebali dati s nižih mjesta na izbornim listama! Osim toga, deset je izbornih jedinica i jedanaesta za dijasporu, pa tu ima mjesta za sve osim ako „kuća nije tijesna jer su čeljad bijesna“. A proteklih se godina i izborâ nažalost pokazalo da su neki pravaši egoisti, nesamokritični, nerealni, nesolidarni i (auto)destruktivni; te ispod svake očekivane i poželjne intelektualne, etičke i domoljubne razine. Apsurd je  te i „ slijepcu“ očigledna proturječnost odnosno contradictio in adiecto govoriti o ljubavi za pravaštvo i Hrvatsku, a odbijati zajednički nastup na izborima! Pa jedan manje ili više predstavnik pojedine stranke na izbornoj listi ili jedno niže ili više mjesto na izbornoj listi, nikako i nipošto odnosno apsolutno ne mogu i ne smiju biti ikakav  racionalan razlog za odustajanje od zajedničkog izbornog nastupa. Pravaška i demokratska javnost ne mogu i ne će prihvatiti kao politički i društveno racionalan i jedan jedini argument kao opravdanje za odustajanje od udruživanja i zajedničkog nastupa na predstojećim saborskim izborima. Zašto? Jer to može biti i jest samo i jedino lažni argument kao pokušaj da se prikriju prave namjere i cilj a to su politička i izborna diverzija, sprječavanje da pravaši uopće ili s većom brojkom zastupničkih mandata  uđu u Hrvatski sabor te dovršenje dugogodišnjeg danas se i više nego osnovano može ustvrditi i reći – projekta uništavanja pravaške ideologije i pokreta!
 
Učinkovita izborna strategija u lažnom razmjernom sustavu                 
 
Glavne pak značajke izbornog sustava po kojem će se održati i predstojeći saborski izbori su male izborne jedinice sa samo 12 zastupničkih mandata i za broj birača u izbornim jedinicama visok izborni prag od 5 posto dobivenih glasova, što je doslovno apsurd za razmjerni izborni sustav jer drastično smanjuje njegovu „razmjernost“ odnosno ekvivalentnost u pretvaranju glasova birača u mandate i povećava brojku izbornih lista koje ostaju ispod izbornog praga odnosno brojku „propalih“ glasova, a čemu je zoran i valjan dokaz Savezna Republika Njemačka u kojoj za dio izbora koji se provodi po razmjernom sustavu nije slučajno da je izborna jedinica cijela država s blizu 62 milijuna birača i 300 zastupničkih  mandata pa je tu i logičan izborni prag od 5 posto.
 
Izborni sustav s tako visokim zaprekama za osvajanje mandata kao u Republici Hrvatskoj ima mnoge značajke većinskog izbornog sustava,  pa bi mu stoga primjereniji naziv bio „razmjeroidni“ a ne razmjerni sustav,  te da bi to bilo potpuno jasno može se reći da je to gotovo „lažni“ razmjerni sustav! Primjer su tomu i dokaz usporedba ukupnog broja glasova i zastupničkih mandata koje su na izborima u studenom 2015. dobili i osvojili Živi zid i MOST. Živi zid je ukupno u svim izbornim jedinicama dobio 94.887 glasova i osvojio 1 mandat, a MOST je ukupno dobio 302.376 glasova i osvojio 19 mandata. Što znači da je MOST koji je dobio tri puta više glasova birača od Živog zida, osvojio devetnaest puta više zastupničkih mandata! Na lokalnim pak izborima gdje je brojka birača u izbornim jedinicama još i manja uz isti izborni prag od 5 posto dobivenih glasova, odgovarajući bi mu naziv doslovno trebao biti groteskni razmjerni sustav.
 
U uvjetima tog i takvog izbornog sustava za nastup pravaša na izborima 11. rujna 2016, s dvije izborne liste može se s vrlo velikom vjerojatnošću predvidjeti da će imati sljedeće posljedice: rasipanje glasova pravaških birača, ulazak u Hrvatski sabor Domovinske koalicije ali sa znatno manjom brojkom osvojenih  zastupničkih mandata nego što je to stvarni birački potencijal svih pravaša odnosno da su nastupili sa zajedničkom izbornom listom, nažalost ostajanje izborne Koalicije POMAK ispod izbornog praga od 5 posto dobivenih glasova vjerojatno u svim izbornim jedinicama, te „propadanje“ mnogobrojnih glasova pravaških birača u svih jedanaest izbornih jedinica! A posljedice su to egocentričnosti, sebičnosti, megalomanije,  nedostane političke i izborne kulture i znanja kao i nedostatka istinskog domoljublja te odgovornosti za domovinu i državu pojedinih pravaških političara, a nije daleko i od dvije značenjski i emotivno realne i neugodne riječi: diverzija i izdaja, već viđene i doživljene  na mnogim  izborima do sada! 
 
A jedan je istaknuti pravaški političar upravo ovih dana javno pozvao birače da na izborima naprave pomak prema  zdravom razumu, pa se na to samo od sebe nameće logično pitanje: kako birači na izborima mogu napraviti pomak prema zdravom razumu nakon što su pravaški političari s dvije izborne koalicije napravili toliki odmak od zdravog razuma? Ostaje za nadati se te i čvrsto vjerovati da tako ne će biti i na mjesnim i područnim izborima u svibnju 2017. godine!
 

Lovel Franić

Povezani članci

Lažeš, Davore Bernardiću!

HF

U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

HF

Nova “paradigma” hrvatske politike i društva

HF

“Doživotni” iz “kupleraja” baca prašinu u oči hrvatskome narodu

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...