Terra misiones: Razgraničenje Hrvatske i Bugarske na Moravi
POGLED IZ SRBIJANSKE PERSPEKTIVE
Donosimo jedan odlomak teksta Kuda ide Srbija, Slavoljuba Lekića, koji se prije svega odnosio na jezično pitanje, ali u dijelu nazvanom Terra misiones, analizira moguće, buduće, srbijanske strategijske gubitke, te “davni san Hrvatske i Bugarske o ponovnoj uspostavi stare granice na Moravi”. Prenosimo izvorni tekst. Pred hrvatskom politikom jasno je usmerenje – duhovna veza sa srednjom Europom, te teritorijalno i ekonomsko širenje na jugoistok. Hrvati nemaju izbora, moraju se okrenuti Srbima.
|
Naspram Hrvata, Arbanasa i Bugara nalaze se Srbi i Grci. Ipak muslimansko stanovništvo Bosne, barem u bliskoj budućnosti, bit će na strani srpskih neprijatelja, šta god im to donosilo. Poslije moguće podelje BJR Makedonije otvorila bi se vrata starom snu Bugara i Hrvata da se razgraniče na Moravi. Kako silueta srpske države sve više podsjeća na onu iz 1941., nepovjerenje srpske nomenklature prema historiji sve je izraženije…
Najveći hrvatski susjed, Italija, nije joj naklonjena, a granica među njima je pomorska, te ova nije zemlja hrvatske misije. Uostalom, Vatikan bi uvijek interese Italije pretpostavio hrvatskim. Na sjeverozapadu je Slovenija, zemlja potuljene ksenofobije, i po ukorijenjenom šovinizmu prvorazredna svjetska sila. Ona je u tom pogledu superiorna, iznad Hrvatske i Hitlerove Nemačke, jer nije počinila nijedan genocid, a uspjela je da postane etnički najčistija europska država, razvijajući hladne forme etnocida i etničkog pretapanja svojstvene europskim kolonizatorima. Otišla je tako daleko da je čak neke svoje građane izbrisala iz svih popisa zato što nisu Slovenci. Ova zemlja, premda malena, uvijek će dosađivati Hrvatskoj budući da ima veće izglede da uspostavi suradnju s Talijanima i Srbima. I jedni i drugi skoro da nemaju osjećaj da se spore sa Slovenijom. Pored toga, odustanak Hrvata od kajkavskog i čakavskog govora zatvorio je vrata hrvatskoj misiji na tlu današnje Slovenije.
Treći, veliki sused Hrvata, versajski gubitnik Mađarska, izgleda da nije sasvim zaboravila Slavoniju i Rijeku, a s druge strane već je asimilirala sve slavensko stanovništvo, te Hrvatska ne može računati sa značajnim ekonomskim, demografskim i političkim dobicima na toj strani. Budući da Mađari govore jezikom koji ih oštro odvaja od Slavena, teško ih je asimilirati ili preimenovati, Hrvatima ostaje da razviju opreznu suradnju s Mađarima. Zajednički cilj je proširenje utjecaja u srpskom Podunavlju, gde su, pored Srba, prisutni Mađari i Hrvati, koji su – sva je prilika – voljni da pomognu odvajanje sjevernog dijela Srbije.
Hrvatska politička nomenklatura, razvijene realpolitičke estetike, usredotočena je svim svojim bićem na Drinu i Dunav, teritorije naseljene Srbima i muslimanima, obećane Srbiji 1915. godine (mapa 2). Veliki izazov za Hrvatsku je kako prisajediniti „hrvatsko cvijeće“ poslije fizičkog uklanjanja Srba iz RSK. Prostori Muslimansko-hrvatske federacije, Republike srpske i Crne Gore jesu prvorazredna terra misiones. Ako je srpska inteligencija nesigurna je li joj potrebno Kosovo i Metohija, na čijem mitu je izgrađeno ogromno pisanje i usmena književnost, onda ista ne će biti spremna da pod svoju zaštitu uzme Banja Luku, a posebno ne Sarajevo i Tuzlu, koje odavno ne smatra bliskim i privlačnim. Hrvatska bi na najveći otpor mogla naići u Podrinju, ali opet bi mogla nadmašiti obeskosovljenu Srbiju, sada već i veličinom svoje države.
Ostaje važno pitanje: je li siva zona srpske geopolitike (Hercegovina, Dalmacija, Bosna, Hum, Crna Gora) dovoljna da udovolji hrvatskim aspiracijama? I zašto bi uopće, pobjednik mijenjao plan? Hrvatskoj nomenklaturi stalno nedostaje „životni prostor“, te ona radi na istoku, a surađuje sa Zapadom, umiljava se Vatikanu, hrli da pošalje trupe protiv Rusije, a ako je nužda, umije i da je hvali. Otuda će argumenti Hrvata protiv Srba, sklonih da ištu od zapada i stidljivo pogledaju na istok, uvijek biti jači i ubojitiji.
|